dilema

[alta]

već neko vrijeme razmišljam o ovom postu
možda mi možete pomoći svojim mišljenjima
situacija je slijedeća:
R. biol.otac i ja raskrstili smo odnos davno prije R. rođenja
kad se R. rodio ponovo sam uspostavili diplomatske odnose u kojima sam isključivo reaktivna - odgovaram na tel. pozive i sms poruke, ali ne iniciram ništa
kad se R. rodio odlučila sam se ne miješati u odnos R. i njegova biol.oca, niti ga moderirati - mišljenja sam da se roditeljsko pravo ima zaslužiti i zato nisam pristala na upisivanje biol.oca u R.rodni list - htjela sam vidjeti kako će se brinuti o djetetu i koliko će htjeti biti prisutan u njegovom životu
u proteklih 5 i pol mjeseci briga se svodi na telefonske pozive (u početku 1-2x tjedno, sada 2-3x mjesečno), pokoju sms poruku i 1 posjet (mi smo u RI, biol. otac u ZG)
budući mi se čini da intenzitet interesa opada s vremenom razmišljam o tome da potpuno prekinem i ovo malo komunikacije, jer mi se 1 sms poruka u 10 dana sadržaja 'kak je mali frujer' ne čini vrijednom odgovora...
možda bih trebala biti skromnija u očekivanjima?

[Romy]

Mislim da si u pravu. Postoji ogromna granica između biološkog oca i tate, a neki je, nažalost, nikad ne prijeđu. Mislim da ćeš si najbolje odgovoriti na pitanje ako se probaš staviti u kožu svog djeteta...bi li ti htjela oca koji te naziva vrlo rijetko, posjećuje još rjeđe i koji vjerojatno ne troši puno "vremena" misleći o tebi? Ne bi li se osjećala kao prosjak koji kumi za ljubav?!
Za ljubav nitko ne bi trebao moliti, ni stremiti...svi smo je mi dostojni, a dijete najviše.
Meni bi važno bilo da to dijete ima jednog, ali vrijednog roditelja...oslonac, pomoć, utočište...Tebe. Ako i biološki otac ulazi u ovu kategoriju, super. Onda vas je dvoje...ali, mislim da njega tu nema. Pitam se koji je osnovni uvjet da budeš dobar otac? Ljubav...i način na koji iskazuje tu ljubav!
To je moje mišljenje, vjerojatno ga ne dijele svi, zato nitko nije ni meritoran da ti odgovori na ovo pitanje objektivno i tu ne postoji univerzalni odgovor. Ono što čuješ u sebi je odgovor. Ako si mišljenja da trebaš prekinuti tu "polu komunikaciju", imaš svako pravo na to.

[mamma san]

Nemam situaciju kao i ti. Ali mislim drugačije od tebe.
Pravno gledajući, roditeljsko pravo ne možeš ukinuti. Inače, biološki otac tvojeg djeteta može i sam zatražiti upis roditeljstva u rodni list. Procedura je ista kao i da je majka potegne.
To je jedna strana priče.

Druga strane je, da ja nikad ne bih htjela biti ta koja će svojem djetetu reći da mu je "uskratila" oca na način da sam JA ODLUČILA prekinuti svu komunikaciju sa njegovim ocem i da sam JA ODLUČILA izbrisati ga iz života svoga djeteta. To će ti tvoje dijete kad -tad prebaciti. Jer njegov otac, će kad tad ispasti u djetetovim očima NAJBOLJI, NAJZGODNIJI, NAJHRABRIJI itd...I kad-tad će njegov biološki otac reći svojem i tvojem djetetu, da je on zvao i pitao (bez obzira na učestalost poziva) kako je njegov sin, a mama je ipak odlučila prekinuti kontakte, jer je smatrala da sve to nije u redu.

Moj savjet: upiši oca djeteta (prije sam imala suprotno mišljenje, ali uslijed druženja sa nekim samohranim mamama sam ga promijenila) dobrovoljno ili ne, dogovorite se za posjete (+ eventualno za alimentaciju) i ostavi ocu svojeg djeteta da se pokaže kao otac. Ili mogućnost da zakaže kao otac. Ali nemoj na sebe preuzeti ulogu sudca. Jer ćeš na kraju u djetetovim očima, ti biti krivac za sve.

[egemama]

slazem se potpuno sam mams san. ti sad mozes odrzavati ovakvu (ne)komunikaciju s oce, ali kad Rando bude veci, dozvoli da sam donese sud o svom odnosu s ocem.

[Audrey]

Složila bih se s mamma san.
A ja to vidim još i ovako: komunikacija se odvija isključivo na njegovu inicijativu, ti njega nikad još nisi nazvala pa mu rekla sin ti je danas po prvi puta napravio to i to, pa po njegovoj reakciji vidjela je li mu drago što si zvala ili mu smetaš. Ne znam kako ste se vas dvoje razišli, ali sigurno niste baš u stanju razgovarati kao prijatelji, vjerojatnije je da je taj razgovor napet i mučan, i on možda i želi znati što mu se sa sinom događa, ali nije baš sretan što da bi to doznao mora razgovarati s tobom.
Nije da ga pravdam, ali ja ga još ne bih potpuno otpisala, mislim da se još ima šanse pokazati kao otac.
Zato mislim da ti ta ideja o jednostranoj komunikaciji nije baš najbolja. Ne znači da ga sad svako malo moraš zivkati ali mislim da bi mu bilo drago npr. od tebe nenajavljeno dobiti fotografiju maloga u nekoj fora akciji, to bi samo moglo pomoći da vas dvoje jednog dana uspijete normalno razgovarati, a to će i djetetu biti jako važno.

[alta]

cure, hvala
kad sam napisala da samo odgovaram na pozive i smse zaboravila sam dodati da je inicijativa ipak prisutna, kroz redovito slanje mms poruka - fotki ili gugutanja Randa - onako, snimim ga i pošaljem bez puno razmišljanja i vjerujte, bude mi krivo kad dobijem odgovor nakon nekoliko dana ili ga uopće ne dobijem
ne velim da ne bih poslala sličke mailom (ali je gospodin pred 2 mjeseca zatvorio svoju mail adresu i još uvijek nije javio novu) ili poštom (s adrese na kojoj stanuje ali nije prijavljen pošta se vraća s 'primatelj nepoznat')
otpočetka se trudim promatrati situaciju iz Randove perspektive - još neko vrijeme njemu povremena javljanja biol. oca neće unositi nedoumice u život, tako da imamo svo troje koju godinicu fore
ali kad bude bio u stanju zbrojiti dva i dva... ne bih voljela da pomisli da ga otac zanemaruje zato što s njim (Random) nešto nije u redu - 100 puta ću radije u njegovim očima biti uzrok tog nejavljanja, pa nek me pljuje kolikogod hoće

[sorciere]

alta, mislim da bez obzira na sve - trebaš upisati oca u rodni list. djeca imaju previše trauma (od vrtića na dalje), jer nemaju upisanog oca.

drugo, OBAVEZNO traži alimentaciju - neovisno o tome da li on dijete viđa ili ne. to NIJE TVOJ NOVAC, već djetetov. ako ga ne želiš trošiti - stavi na knjižicu. ali ga se nemaš pravo odreći u djetetovo ime. ti si mu skrbnik, i tvoje je da za njega SKUPLJAŠ, a ne odbijaš.

treće, nemaš pravo uzeti oca djetetu - ma kakav on bio. tvoje preuzimanje krivice ne oslobađa te odgovornosti od tvog postupka. tvoje dijete te neće pljuvati, ali će tek tada pomisliti da s NJIM nešto nije u redu. jer mama je dobra i voli ga - pa ona NE MOŽE biti kriva za probleme s tatom.