Ja sam rodila na SD prije dvije godine i ne znam jesam li imala sreću nabasati na dobru ekipu, ali sve je prošlo doliko divno i savršeno da još uvijek ne mogu k sebi doći... MM nije imao položen trudnički tečaj, niti sam htjela da bude samnom na porodu, a opet, sestra bi ga pustila samo da sam ja htjela... Ali zato čim sam rodila, možda 5 minuta nakon poroda, odmah su ga pustili u zelenom odijelu u boks. Čak se i babica koja me u biti sama porodila (bez pucanja, bez šivanja), slikala sa nama i imamo tu fotku za uspomenu. Dok sam čekala porod, makar pod trudovima, uspjela sam odspavati, čitala sam knjigu, smjela sam šetati kada sam htjela, kuda sam htjela. Sam porod je bio gotov za pola sata (trećerotka), beba je bila samnom odmah nakon smještanja na odjel, ali uz napomenu sestara da mogu zatražiti da je odnesu da ja odmorim (cimerica u sobi je imala jako plačljivu bebu i gotovo svaku noć su ju sestre odnijele na njen zahtjev). Iskreno, tih par dana u bolnici bilo mi je kao u nekom hotelu i nakon prva dva poroda (koji su bili prije 8 i 10 godina), moram priznati da se sve promijenilo na bolje. Na odlasku su nas zezali da smo tak dobro to odradili, da nas budu sigurno vidjeli ponovo opet A kaj se spavaćica i sličnih potrepština tiče, sama sam nosila svoju, jer su mi one bolničke grozne, a za bebu mi nije trebalo ništa do izlaska, kada mi je muž donio već unaprijed pripremljene stvari. Čak smo i tople vode imale. Zbilja mi je porod ostao u najboljem sjećanju i od srca želim svim budućim mamicama tako lijepo iskustvo!