sandric prvotno napisa
Šta da ti kažem draga a da te utješim i da ti bude lakše osim da te razumijem i te kako. Prvi ti je savjet obavezno mirovanje i naravno bolovanje bez obzira što ti se ne ide i što želiš biti aktivna ali jednostavno mnogo će ti biti lakše da si u svom krevetu i da si u svom ljepom kupatilu. Posebno kad te to toliko iscrpi da ti bude muka od pomisli na nešto. Ja sam imala opštu katastrofu od mučnine i povraćanja, pisala sam na drugoj temi, cjelih mjesec dana sam bila u bolnici na infuzijama kako bi opstala jer je mučnina dovela do povraćanja i napada na "suvo" pa sam dehidrirala. U urinu sam imala aceton, šećer i proteine, krvna slika je bila haos a ja nisam ništa jela ali doslovce stvarno ništaaaaaaaa. Infuzija me održavala i smirivala napade povraćanja, pa bih malo nešto gricnula i opet ispočetka. Povraćala sam gdje sam stigla, stojeći, ležeći, po sobi, hodniku i autu ma nema potrebe više pisati. Jedina dobra stvar što sam smršala za dobra 2 konfekcijska broja a bilo neophodno jer sam baš prava loptica.
Ja sam smirivala dušu sa smokijem i slanim štapićima, po potrebi i banana jer te zasiti a nije je baš lako izbaciti, pomalo hladnog vrhnja sa suvom kiflom. Ostalo ništa. Kad sma ušla u 12-tu nedelju mučnina se počela smanjivati da sm mogla nešto i progutati ali konačno je prestalo tek u 17-toj nedelji. Jedno jutro sam ustala i više nikad nisam povratila. Sad se još čudim kako uopšte izvukoh živu glavu i od čega ove moje bebice u stomaku rastu. Ali eto prođe i proći će, i ako ti se sad u momentu čini da nemaš više snage za dalje, biće dobro. Ali ja sam skoro cjelo vrijeme ležala i mirovala, doktori mi u bolnici nisu dali ustati kad mi dođe posjeta.