Loš djetetov san - posljedica nemanja mame odmah nakon poroda?

[mamaShe]

O ovome sam razmišlaja jutros:
nama Marta jako loše spava oduvijek. Em jako nemirno, em što zna plakati po noći. Još je kinderbetu, jer inače, kad spava na običnom krevetu obavezno završi negdje na sredini sobe.

A sad veza sa prirodnim pristupom rađanju i 3. porođajno doba.
Rodila sam je jako brzo, za 25 min (od prokinuća vodenjaka), pokazali su mi je, o odnjeli. Bilo je oko 21h, tako da ju nisam vidjela do jutra (Merkur, 2007.)

Tada nisam razmišljala na taj način, premda sam bila tužna što nemam svoju bebicu. Ali kad malo razmišljam o tome, Jakova sam rodila lani (isto Merkur) i po novoj direktivi dali su mi ga skin-to-skin, na nekih pola sata. Rekli su na 1 sat, ali su onda skužili da kašljem su čak bili ljuti na mene što im nisam rekla za kašalj (koji je bio čisto alergijski, ali razumijem njihovu predostrožnost). No, ono što je zanimlmivo, Jakov spava ko medo. Sa ne znam jel to zato jer je muško, ili zato jer je ipak u tim svojim prvimi minuticama bio kod mame. Poslje se nismo vidjeli cijela 2 dana (opet, kašalj), ali su me pustili doma 'prekosutra', tako da smo brzo bili skupa.

Ma to sigurno ima veze. Marticu su mi odnjeli, došla je noć, noć bez mame. I sada ona noći provodi (ne svaku, ali ipak) dosta naporno.

Kaj vi mislite? Kakvo je vaše iskustvo? Vi sa tečaja, kaj vi mislite?

[Peterlin]

Ne bih rekla da ima veze. Ja sam starijega dobila na trbuh odmah, a on je bio loš spavač (i danas je). Mlađi je rođen prerano, nije bilo sve divno i krasno u tih prvih par dana, nisu mi ga odmah dali.... ali on je spavač od prvog dana, nikakvih problema, ni grčeva, ništa... baš ništa..... Tak da po mom skromnom iskustvu nema veze.

[vissnja]

Moja N je bila jako zahtevna beba, stalno je trazila kontakt, spavala samo na rukama ili na nekome, sisala bez prestanka, plakala kad god ju se spusti.... Neiskusni, sludjeni, zbunjeni..... stalno smo se pitali gde smo pogresili. Onda sam ja dosla do zakljucka da je ona takva jer smo u porodilistu bile razdvojene, nije bilo rooming-ina, donosili su mi je na podoje a svo ostalo vreme ona je plakala u sobi sa drugom decom (jedino dete koje je plakalo sve vreme dok je budna).
Ali ona je posle porasla u zahtevno dete.... i sad nema smisla za sve optuzivati tu razdvojenost na pocetku.
Iskreno, mislim da nema neke veze, ali mi je nekad lakse da se tesim da je to zbog toga

[bijelko]

Naše iskustvo pokazuje da nema veze. M sam odmah dobila na podoj, nismo se razdvajali osim za kupanje i opet ne spava nikako. Ono što sam primjetila je da sad (s 13 mjeseci) bolje spava kad ja radim prvu smjenu, kad je ritual večera, kupanje, sika i krevet nego kad sam popodne, tad se budi već oko 22 i traži siku. Valjda provjerava jesam li tu (i tako čitavu noć). No to je već nešto drugo.

Mogu još podijeliti i iskustvo moje sestre, koje također kaže kako nema veze, ali opet ona je jako kratko dojila pa se možda i zato nisu naučili buditi često po noći.

[koksy]

Ni ja nebi rekla da ima veze, Svena sam dobila na 10 minuta, nakon toga ga nisam vidjela sljedecih dan i pol. A spavao je dobro, ne idealno, al dobro.
Mislim da je to samo do razlicitosti djece...

[mikka]

po mom iskustvu ima veze, ili barem ja mislim da ima. f. je roden u bolnici, odmah odnesen, proveo je 2 ili 3 noci sam u djecjoj sobi. kasnije je imao night-terrors, one epizode histericnog neutjesnog placa po noci, i uvijek je bio u panici kad me ne bi imao u vidnom polju (po danu/noci, svejedno).

k. je rodena doma, ni sekunde odvajana, po noci je oduvijek spavala super, bez budenja, bez plakanja, vristanja. vezana je za mene ali nije toliki panicar kao f.

eto, ja mislim da ima veze. nekako vjerujem da podsvijest sakrije stvari koje se kasnije ispoljavaju na razne nacine.

[summer]

ah, da je bar tako lako osigurati dobar i miran djetetov san, ne bi nijedna od nas dala dijete doktorima u ruke ma dva dana od poroda, just in case

[oka]

Znam kako ti je, ma i mene to muči već 4 godine, ponekad i plačem zbog toga, bio je CR i do jutra nije legla do mene, ah, da ne govorim o spavanju tj ne spavanju
i zahtjevnosti, ali ipak se više nadam i vjerujem da je to od djeteta do djeteta iako je ovaj neki osječaj krivnja stalno u meni, neće van, možda jednom dok
počne spavati normalno, što god to značilo.

[spunky125]

dobila i jednog i drugog nakon poroda, 1. prvu godinu katrastrofa-sad je bolje, 2. je fino spavao prva 3 mj.a sad me trenira,spava na sisi ponekad, saam vrlo rijetko.ali noći su ok.

[Mrvna]

Prirodni pristup porodu ima prednosti, kao što onaj klasični bolnički ima svojih nedostataka ali nemojmo ga kriviti za baš sve

[MarijaP]

Sin bio na neonatologiji - u izolaciji pa nije bio u kontaktu niti sa drugom djecom. Jako sam ga malo držala prvih cca 5 dana. Nije nikad spavao s nama u krevetu. Bio je dosta na rukama. Spava 'ko beba

Kćer rooming in, spavala u kinderbetu do nas ili s nama u krevetu, sling, ruke.... Katastrofa dnevni san do cca 6-7 mj. Max 15 min.... često niti toliko. Po noći ok.

Dobro Mrvna kaže.

A ako se bojiš, odi u bolnicu s rooming inom i riješi stvar

[Ifigenija]

Sve je moguće, ali pojeo vuk magare.
Ja bih razdvojila bitku za humani pristup bebama i majkama (sad konačno imamo rooming in), od nevolja koje se događaju putem.
Nema smisla tuć se po glavi zbog prošlosti. Riješit što je danas, postupat što je moguće više u interesu svog djeteta, i svoje obitelji, sebe, i gotovo.
Uvijek će bit propusta, grešaka, svako dijete proći će neku svoju muku... ali ako ih nježno primimo, čuvamo, volimo, sve rane zarastu (ne da ih treba potencirat i amenovat i dat pristanak i rodilištima i školama i vrtićima da rade što im padne na pamet, al kad su već tu - tu su).

[Anemona]

Prirodni pristup porodu ima prednosti, kao što onaj klasični bolnički ima svojih nedostataka ali nemojmo ga kriviti za baš sve

X
Mi smo bili odmah razdvojeni, jer je hitno morao na neonatologiju, a od prvog dana spava kao top.
Mislim da bih izludila kad bih krenula uz moju pretjeranu sklonost analizama jos i analizirati nacin poroda, dojenje, AD,... i da li je to utjecalo na karakter moje bebe.
Smatram ovako, prekrasno je i idealno kad se sve poslozi, kad je porod savrsen i svi potrebni kontakti ostvareni, ali isto tako velik je broj poroda gdje nesto krene krivo, gdje su bebe odvojene od roditelja danima, a ne satima,..., ali sigurna sam da stabilna obitelj i ljubav roditelja, brace, ostalih clanova obitelji,... na kraju nadoknadi sve.

[Mima]

Lea je bila na neonatologiji pet tjedana a prvi put sam ju dotaknula kad je izišla iz inkubatora a od druge noći koju je došla kući spava kao top.

[ana.m]

Moji su svi bili odvojeni od mene nakon poroda, prvo 10 sati, drugo 19 i treće 26 sati) pa svi super lijepo spavaju, pogotovo po noći.

[_Candy Candy_]

Isto tako ni ja ne mogu išta isključivo tvrditi, ali za sina mi se činilo prvih bar 6 mjeseci da je ljut na svijet u koji je došao. Koliko god to blesavo zvučalo.
Nakon poroda su mi ga pokazali na sekundu i dobila sam ga 20h poslije.
Prvih mjeseci se izmjenjivao u sisanju i plakanju, noću se budio svakih sat-dva preko dvije godine.
Možda to ima veze s teškim i induciranim porodom, a možda nema ni sa čime. Kako god, možemo samo pretpostavljati..

Kćer sam dobila odmah nakon poroda koža na kožu i dojenje, nakon toga čim sam došla u sobu i poslije se nismo razdvajale. Mirna je bebica, rijetko plače. I nema onaj ljuti pogled :distemetodovelioćunazad!:

[frost]

mislim da nema nikakve veze.
meni su ga dali na par minuta, ali smo bili na baby friendly. odvajali smo se samo kasnije zbog fototerapije.
oduvek je bio zahtevan, bio nosen non stop, ali se vremenom opusta.
mislim da se opusta samo zbog toga sto sam stalno sa njim, davala sam mu uvek sve sto trazi, nosila kad trazi, i spavamo zajendo u krevetu.

pre verujem da ima veze sa porodjajem. meni je neuropedijatar tako i objasnio.
moj porodjaj je bio dug, dugo je bio u porodjajnom kanalu, srcana radnja dobra, ali je zato do njega itekako stigao lek za smirenje (nisam ga htela, ali..) i itekako je bio ni na nebu ni na zemlji, kako bih rekla.
mislim da nije dobar po to spavanje ni rapidni porodjaj a ni dug, pogotovo ako se jos upletu i indukcije i svasta jos sto vole dr

[ana.m]

Ne znam ni koliko ima veze s porodom.
S prvim je porod bio induciran, jako težak, dug, "polomili" su i njega i mene...
Drugi je porod bio induciran, težak i dug, završio hitnim carskim.
Treći je porod bio elektivni carski...

[frost]

ja inace imam drugu teoriju ako je smem podeliti sa vama.

mislim da jako aktivne trudnice imaju jako aktivnu i zahtevnu decu.
u mojoj okolini i kod mene je tako.
ko je mnogo ljuljao bebu u stomaku hodajuci i jurcajuci taj ima bebu koja hoce da se nosi da bi spavala i uopste je jedno zahtevno dete, nece staticnost itd.(ne racunam bebe za neonatologije jer su one silom prilika institucijalizovane a i taj period ljuljanja u stomaku u plodovoj vodi su uglavnom preskocile zbog prevremenog rodjenja)

[ana.m]

ja inace imam drugu teoriju ako je smem podeliti sa vama.

mislim da jako aktivne trudnice imaju jako aktivnu i zahtevnu decu.
u mojoj okolini i kod mene je tako.
ko je mnogo ljuljao bebu u stomaku hodajuci i jurcajuci taj ima bebu koja hoce da se nosi da bi spavala i uopste je jedno zahtevno dete, nece staticnost itd.

I ovu ću ti teoriju pobiti...
Da se sada u detalje ne objašnjavam...
Ja ne znam s čim ima veze ali moje svi troje lijepo i puno spavaju!

[Eci]

I ja sam razmišljala o tome i moji idu toj teoriji u prilog.
Erik - težak porod, 5 dana u inkubatoru - jako teško i zahtjevno dijete, nespavač
Ira - lagan porod, odvojene smo bile par sati nakon rođenja i neko vrijeme zbog žutice (par dana po par sati)-prosječno aktivna beba, relativno dobro spava.
Vito - super lagan porod, samnom od rođenja - beba za poželiti, smiren, zadovoljan, spava super (doduše, samo samnom u krevetu)

[vissnja]

A mozda ima veze i sa iskustvom i (ne)opustenosti roditelja....
Uglavnom su druga i treca deca bolji spavaci i mirnije bebe (ok, ana pobija i ovu teoriju )

Volela bih da neko pravilo postoji, da mozemo uraditi to i to pa ce beba biti mirna, lepo spavati.... Ali bojim se da

Ili kako ja volim da se tesim, kod moje ima veze sa horoskopom

[dutka_lutka]

Ma to sigurno ima veze. Marticu su mi odnjeli, došla je noć, noć bez mame. I sada ona noći provodi (ne svaku, ali ipak) dosta naporno.

Kaj vi mislite? Kakvo je vaše iskustvo? Vi sa tečaja, kaj vi mislite?

Draga mamaShe, kao prvo, čestitam ti na trudnoći.

Na koji tečaj misliš? Za doule ili Rodin trudnički?

Možemo mi sad tu pisati je-nije, a kako stvari zapravo stoje?

Moja malenkost imala je čast biti na 4. Rodinoj mliječnoj konferenciji, i predavanje je među ostalima održala i mr. sc. Anita Pavičić-Bošnjak, dr. med., spec. pedijatar.
Ona je govorila o važnosti kontakta "koža-na-kožu" nakon poroda. Majka i dijete trebali bi biti zajedno najmanje 1 sat. (Tako da se samo od stavljanja djeteta na trbuh ne može, nažalost, očekivati neki veći boljitak.) Dr je iznijela i rezultate istraživanja, konkretno Cochrane sustavnog pregleda, koji je pokazao da novorođenčad koja je uspostavila KNK s majkom kasnije 20 puta manje vremena dnevno provede plačući.
Dakle, bila si u pravu i ja ti čestitam.
Ta novorođenčad isto su tako sklonija dojiti i dojenje dulje traje (u mjesecima), stabilnija je srčana akcija i disanje djeteta, stabilnija razina glukoze u djeteta, imaju bolju regulaciju tjelesne topline, koloniziraju se majčinim nepatogenim bakterijama, te im se stimuliraju osjeti mirisa, okusa i dodira.
Utjecaj KNK na majku: povećana razina oksitocina, smanjen krvni tlak, smanjena konc. kortizola (hormona stresa), smanjenje anksioznosti itd.
Oksitocin djeluje kao anksiolitik, te je i majka smirenija i boljeg raspoloženja.
Dijete, naravno, i to osjeća, te je smirenije.
KNK može se ostvariti i nakon carskog reza u spinalnoj anesteziji, a ako majka to eventualno nije u stanju, može ga ostvariti i otac.
U Švedskoj KNK ostvaruju i prijevremeno rođena djeca, čak i ona na respiratoru. Za njih je to posebno važno (kangaroo care).

[(maša)]

Moje je iskustvo jako slično tvom mamaShe...prvi porod 2007, vidjela ga na 5 min i onda ništa 18 sati zbog moje temperature nakon poroda.....drugi bio na meni 2 sata nakon poroda (cicao), donjeli ga u sobu nakon sat vremena što sam ja došla u sobu.
Prvih mjesec i pol imali sličan ritam..prvi komad spavanja 4-5 sati i onda buđenje svaka 2-3 sata...mlaži od mjesec i pol spava cijelu noć 21-22 do 6-7 ujutro (par noći kod nicanja zuba se budio češće).

Mislim da nema spavanje veze sa odvojenošću jer imam i slučajeva gdje su djeca skroz bila uz mamu pa jako loše spavaju (česta buđenja, nemiran san)

[cvijeta73]

a jel to proporcionalno?
60 minuta -20 puta manje plaču
30 minuta - 10 puta manje plaču.
90 minuta - 30 puta manje plaču.
ili?

[AdioMare]

A mozda ima veze i sa iskustvom i (ne)opustenosti roditelja....

x
ne bih baš u potpunosti odbacila teoriju mameshe ili čiju već, tako s prijezirom
vjerujem da drži vodu ako uzmemo u obzir jedno te isto dijete u slučaju neinvazivnog poroda i neodvajanja nakon poroda i onog drugog poroda i situacije nakon poroda
dapače, 100 posto sam uvjerena da bi bilo razlike u ponašanju istoga djeteta u oba slučaja
naravno, to ne znači da su neodvajani i rođeni doma po definiciji mirni spavači, a drugi u pravilu šašavi nespavači
to ovisi, prije svega, o djetetu
ali da bi jedno, inače nemirnije dijete bilo mirnije nego što je "ispalo" nakon invazivnog poroda i odvajanja od majke - vjerujem da bi
kako je to nemoguće saznati na jednom te istom djetetu, složit ću se s višnjom i gore spomenutim neiskustvom i neopuštenosti, brigom koja iz toga proizlazi i prenošenja tenzija na dijete

[mamaShe]

Khm. Nisam očekivala da će se ovo ovako razviti. Živahna rasprava.

Ma definitivno je tu prisutno jako puno čimbenika. Bez daljnjeg. Nije samo KNK, tu je i narav djeteta, sposobnost da se prilagodi (ili ne) zahtjevima svoje okoline (prvenstveno roditelja), tko zna što još.

Negdje sam čitala da su prvi sati, dapače, prve minute nako poroda jako bitne za psihočki razvoj djeteta (fizički također, ali o tome sada nije riječ), pa sam se, eto, usudila zaključiti i ovo vezano za našu Martu, konkretno. Možda bi neko drugo dijete reagiralao drugačije, možda čvršće. Ali kako poznam svoje dijete (i kako je i dalje upoznajem), vidim tu njenu finu senzibilnost za sve i svašta (jako je duboka, ako me netko razumije), pretpostavila sam da ju se i to prvo odvajanje od mame jako dirnulo i da možda ima eto dalekosežne posljedice do preko 3 godine.

Ma to sve sada više za nju nije važno. Ne mogu popraviti što je tada propušteno. Ono što mogu, pružiti joj puno ljubavi i razumijevanja.

[ana.m]

A mozda ima veze i sa iskustvom i (ne)opustenosti roditelja....

E s ovim bih se ustvari najviše složila...Mada moj je Janko bio veeeliki pospanac bez obzira kaj je prvi.

[meda]

eee, da sam dobila 1 kunu svaki put kad sam si postavila slicno pitanje

ja sam bila odvojena od mame nakon poroda 24h, takva je tada bila praksa za svu djecu, ne samo za carski kao danas (moja mama je imala brz i lagan porod bez dripa, lijekova, epiziotomije). bila sam savrsen spavac, budila se svaka 3 sata na podoj, s 2 mjeseca vec spavala cijelu noc, u stanju sam bila zaspat bilo gdje kad mi je bilo vrijeme za spavanje. i u bolnici, ostali smo 7 dana, svaki puta kada bi mama prolazila pored djecje sobe sva djeca bi urlala, a ja spavam ko andeo. makar mislim da je na to utjecala i cinjenica sto sam se ja jako sitna rodila, s 2400, pa su me iznimno nosili na podoj svaka 3 sata, a ne 4 kao ostalu djecu.

kad sam ja rodila, na SD jos nisu davali djecu onih sat, dva nakon poroda. to si nikad necu oprostit, sto sam se dala nagovorit da mi ga odnesu tada. ma, cijeli taj sistem da ostajes u bolnici 3 dana nakon poroda, kao na nekoj pojacajanoj brizi, je totalna glupost.
inace, D. je uzasno osjetljivo dijete, ima velike probleme sa spavanjem, uzasno dugo mu treba da zaspe, pa se onda cijelu noc vrti, da od 5 ujutro vise ne mogu spavati pored njega jer je to svakih 5 minuta okretanje. i stvarno, bez lazne skromnosti, uvjerena sam da je to sto je on inace divno dijete u velikoj mjeri moja zasluga. i mm-a, koji ima uzasno puno strpljenja, dok su moji zivci sad vec malo istroseni. al opet, da samo ne kukam, ipak je sad on vec u dobi kad je i on malo sazrio, pa zajedno sa svim sto smo ulozili danas osjecam pozitivne rezultate naseg odgoja i stvarno sam zadovoljna kako je sve to ispalo.

[Anemona]

Prema mojem iskustvu niti jedna teorija ne stoji, cak sto vise mislim da nema nikakvog pravila.
Kao sto sam i rekla, moje dijete je oduvijek bio odlican spavac i dijete koje jako rijetko place. Moja mama ga je prvi put cula da jace place kad je s 10 mjeseci kad se ozlijedio.

[Snjeska]

Lea je bila na neonatologiji pet tjedana a prvi put sam ju dotaknula kad je izišla iz inkubatora a od druge noći koju je došla kući spava kao top.

Slično je i kod nas.
Prvi put sam ju dotakla treći dan, samo na par sekundi.
Prvi put držala 5. dan, zajedno smo provele noć tek 15 dana nakon rođenja a spava kao top

[ina33]

Rođena carskim rezom, nedojena, minimalno nošena, spava u svom krevetiću (iako je uspavljivanje dugo išlo kao co-sleeping), kad je prestalo dojenje je preko dana bila na neonatologiji zbog hranjenja (da mame koje doje ne vide hranjenje na bočicu, a bilo je teško organizirat da negdje odlazimo svaka tri sata - iako je bio rooming in), spava kao top, vrlo rano je izbacila noćnu bočicu, dnevno spavanje cca 3 sata donedavno, noćno valjda neprekinuto od cca 2. mjeseca.

[cvijeta73]

kad je prestalo dojenje je preko dana bila na neonatologiji zbog hranjenja (da mame koje doje ne vide hranjenje na bočicu, ),

ozbiljno? prvi put ovo čujem

[n.grace]

Prirodni pristup porodu ima prednosti, kao što onaj klasični bolnički ima svojih nedostataka ali nemojmo ga kriviti za baš sve

Slažem se!
Prva cura mi je bila u inkubatoru, prvi put sam ju dobila na dojenje nakon 4 dana, drugu sam dobila odmah, koža na kožu, dojenje nakon 2 sata, rooming.
Niti jedna nije spavala dok nisam prestala dojiti, prva 20, druga 23 mjeseca - budile se i po dvadesetak puta noću. Naravno, ima puno onih koje misle da dojenje/nedojenje nema nikakve veze sa spavanjem, ali moje iskustvo je sasvim suprotno. Mislim da je sve vrlo individualno, od slučaja do slučaja, nema pravila.

[Beti3]

n.grace i moje je posve isto iskustvo. Onaj dan kad sam prestala dojiti, počeli su spavati bez buđenja. Ja sam mislila da je tako sa svima, ali tu vidim da je različitih ponašanja koliko i djece. S prijateljicama nisam mogla razmijenjivat iskustva, jer im je dojenje bilo misaona imenica.

[Val]

u tu priču uopće ne vjerujem.
blizanci su bili 3 tjedna odvojeni od mene i samo u startu je S. trebalo da uhvati ritam.
od tada spava bez problema-budio se jednom noću, i vrlo brzo prespavao noć.
B. je oduvijek nespavač-zadnja zaspi, prva se budi, duže joj je trebalo do cjelonoćnog spavanja.
L. sam dobila nakon par sati (noćni CR) i ona, noću najnemirnije spava, ali najviše sna treba i najlakaše se uspava.

to, jednostavno, zavisi od osobe do osobe. čak ni isti ritual ne pali jednako za svakoga.

[tulip]

kod mene je isto prvi bio problematičniji sa spavanjem i općenito teže ga je bilo umiriti nego mlađeg. a i danas je sklon prevelikim reakcijama na svakodnevne stresiće. ali njega sam dobila odmah na trbuh i odmah dojila, a drugi je zaspao dok su mi ga obukli i dali da dojim (ali je porod bio nemedikaliziran).
ja sam to povezala sa svojim neiskustvom s prvim djetetom, jer smo se mi svi ponašali ko da imamo vanzemaljca u kući, totalno smo bili u panici. s drugim sam bila puno mirnija i sigurnija u sebe-ali sam i bez pardona držala dijete ne rukama, spavala kraj njega, uspavljujem ga dan danas na dojci (s prvim sam više slušala tuđe savjete)....pa sad reci koji je zahtjevniji...dijete se navikne na višu razinu zadovoljenja potreba (kako kaže dr.Sears).
kažu da naše društvo smatra "normalnim" prepreveliku količinu plača bebe, kad bismo im bili spremni zadovoljiti potrebe na odgovarajući način, bebe bi puno manje plakale- a to je da su stalno uz mamu, da ih se nosi, da ih se doji kad god hoće....i da, da se rode mirno i nježno, da ih se odmah da mami i više ne odvaja. mama tako puno lakše osjeća što beba treba, pa joj je i ta briga oko bebe jednostavnija i lakša. sve to ima veze, ali ne znači da nema kvalitetnog bondinga samo zato što odmah niste dobile bebu skin-to-skin, postoji niz načina na koji to možete nadoknaditi, izaberite ono što možete i što odgovara vašoj obitelji.

[tulip]

e da, neka istraživanja problematičnih adolescenata pokazuju da je kod njih došlo do promjena u mozgu sličnih PTSP-u, a koji mogu biti posljedica neodgovarajuće skrbi, distanciranih ili nemarnih roditelja, pa npr. cry to sleep metoda učenja spavanja i sl.
Drugi tvrde da je to odvajanje od majke za bebu zaista strašan stres i da u rodilištu bebe često zaspu -tj. isključe se-praktički iz očaja,jer nisu u stanju nositi se sa takvim stresom.
Na tom tragu, izgleda da sve može imati veze. Ali i ne mora nužno oblikovati kompletnu djetetovu ličnost, tu je ipak i genetika i okolina...genetičar će za sve odgovor tražiti u genima, drugi će za sve tražiti greške u odgoju...a tu je naravno i horoskop

[smedja]

po mom iskustvu ima veze, ili barem ja mislim da ima. f. je roden u bolnici, odmah odnesen, proveo je 2 ili 3 noci sam u djecjoj sobi. kasnije je imao night-terrors, one epizode histericnog neutjesnog placa po noci, i uvijek je bio u panici kad me ne bi imao u vidnom polju (po danu/noci, svejedno).

k. je rodena doma, ni sekunde odvajana, po noci je oduvijek spavala super, bez budenja, bez plakanja, vristanja. vezana je za mene ali nije toliki panicar kao f.

eto, ja mislim da ima veze. nekako vjerujem da podsvijest sakrije stvari koje se kasnije ispoljavaju na razne nacine.

Imam identicno iskustvo...

[andiko]

Nema veze. To je karakter djeteta. Moj je bio odvojen od mene čim se rodio i 8 dana spavao bez mene u bolnici. Došao doma i spavao po 20 sati dnevno i cijele noći (prvih 3 mjeseca - do nicanja zubića). I dan danas spava dobro.

[Pcelica Mara]

E, da bar to ima veze jedno s drugim...
Ne bi ja onda bila ovako umorna i neispavana.