Ja radim kod privatnika (samo desetak zaposlenih) i nisam nikad pomislila da bih zbog odlaska na postupke ili javnog istupanja mogla ostati bez posla. Od prvog sam dana iskreno rekla direktoru o čemu se radi i dobila njegovu maksimalnu podršku, od slobodnih dana, ponude za produženi godišnji kako bih se opustila

, pa sve do mogućnosti kreditiranja mariborskog postupka ako ne dobijem kredit na vrijeme. Svjesna sam da ima i sasvim drugačijih primjera i ne treba nikoga osuđivati zbog toga jer mu je posao na prvom mjestu, to je normalno.
Mene osobno više ljute oni koji se ne javljaju zbog srama, nezainteresiranosti ili nekog inata prema bilo kome. Ovo bi trebala biti zajednička borba MPO pacijenata protiv ovog restriktivnog Zakona, zar ne?
Znam da nije lako odlučiti se na javno istupanje ali to je jedini način da javnost upoznamo s našim problemima. I meni je bilo jako teško stati pred kamere (zbog treme) ali znam koji su mi prioriteti u životu i nema te sile koja će me spriječiti u nastojanju da dam svoj doprinos u borbi protiv ovog sramotnog Zakona.
Snimanje priloga je mačji kašalj u odnosu na ono što će odraditi osobe koje budu gostovale u emisiji.
Zato vas molim da se javite...ovo je zaista VAŽNO!!!