U zadnje vrijeme na nekoliko topica iskrsnula je ova ideja.

I baš me to ovih dana zaokuplja: pomoć zajednice u odgoju djece. Pritom ne mislim na zajednicu u liku državne socijalne službe i inih pravnih osoba bez lica, nego na žive ljude, bliske i malo manje bliske: rodbinu, prve susjede i cijelu ulicu, prijatelje, tetu u trgovini...

Mislim da bi nam veće sudjelovanje drugih ljudi u odgoju naše djece (naše i samo naše! ah..) uvelike olakšalo teret odgovornosti na mnogim područjima, počevši od prezaposlenosti majke novorođenčeta. Meni je, recimo, to jedna od stvari koju bih promijenila s drugim/trećim djetetom (četvrtim ). A to je tek početak početaka...

Čini mi se da su mi drugi ljudi potrebni više nego što želim priznati. Ne razumijem zašto imam taj unutarnji otpor. Je li problem što sam preponosna, što dokazujem sebi da znam bolje od drugih? Jesu li svi ti usputni ljudi redom loše i slabe osobe?

Previše smo opterećeni idejom, barem ja, da smo jedini zaista sposobni odgajati svoju djecu i da 100% neformalnog vremena ona moraju biti pod našim utjecajem. Ostali, počevši od baka i djedova, kao da nisu dovoljno kompetentni odgajati našu djecu da bismo se opustili, nego još moramo ispravljati njihove "pogrešne poduke" kad se djeca vrate u gnijezdo. Podnosimo tuđi utjecaj jedino kad je on zaista neizbježan jer smo, eto, na poslu, jako bolesni ili iznimno umorni.

S druge strane, vrlo ću se teško odlučiti na odgojne upute tuđoj djeci ili na ponudu da pazim neko dijete dulje vrijeme: možda njihovi roditelji ne bi kao ja, možda im ne bi bilo po volji da pametujem njihovom djetetu, njihovo dijete - njihova odgovornost, neka se bolje organiziraju... da ne nabrajam dalje .

Ovako kad čitam, sumnjam da će si mnogi dopustiti priznati da možda tako funkcioniraju. Ja sam valjda došla do neke točke pregrijavanja, pa tražeći razlog, uviđam da ima nešto u tom grmu...

Citirala bih nekoliko postova pa onda puštam temu da se sama razvija. Prvi citat tiče se prebacivanja odgovornosti na oca djeteta. Svejedno ga navodim jer mi se čini da tu problem počinje.

Citiraj litala prvotno napisa
drugo - prebacila potpunu odgovornost za njegovo osobno djelovanje, postupke, nacine i ideje mom suprugu. to je greska koju sam dosta tesko (i dosta dugo) ispravljala ali cije je ispravljanje donijelo novu razinu opustenosti u "moje" podrucje djelovanja
Citiraj pikula prvotno napisa
Koliko nas ovdje, koji toliko razmišljamo o odgoju svoje i tuđe djece, smo spremni djelovati, brzo i poduzetno prije nego se etiketa nalijepi i fiksira. Pitam sebe, koliko i vas. Možda jednostavno ponuditi da povedeš klince sa sobom u park da ljudi stignu malo doći k sebi, obaviti nešto, ne znam.... Ali čini mi se da se jako često od straha za svoje klince brzo odmičemo od "problematičnih" i time pomažemo nerješavanje problema.
Citiraj SikaPika prvotno napisa
Pikula, potpuno se slažem s tobom. Ljudi tako lako odustaju čak od svoje rodbine, prijatelja kada se ovi nađu u problemu, umjesto da se vode onom, U muci se poznaju junaci. Ne znam, sve više nestaje povezanosti među ljudima, a ako nekada nekome i želiš pružiti ruku, pomoći, taj ustukne jer može on sam riješiti problem.
Općenito je naše društvo postalo takvo, pusti me na miru, sve ću sam. Strašni smo kontrolfrikovi koji moraju sve konce imati u svojim rukama, a tako se lako zapetljamo. I sama sam bila takva. Kada sam rodila, nikome ništa nisam dopustila. I onda se nađeš pred zidom, ludiš, ne stigneš, a svekrva mi pod nosom i sve bi mi napravila. A do prije nekoliko desetaka godina su žene živjele sa svekrvom, bakom i još nekoliko šogorica, hrpom mlađe i starije djece, nekom neudanom tetom i svi su uskakali. Mogle su one onda i na polje pored malog djeteta i skuhati i ovo i ono. Ne kažem da im je bilo lakše, ali mi smo si sami krivi jer puno toga preuzimamo na svoja pleća ne dopustivši drugima da nam pomognu.
Citiraj Zdenka2 prvotno napisa
Ja si u odgoju pomažem stvaranjem mreže dobrih utjecaja - jako brinem o tome da djecu izlažem utjecaju izvrsnih osoba različite dobi, a isto tako i sadržajima koje smatram važnima za odgoj i stvaranje sustava vrijednosti. Već imam prilično jaku mrežu i baš se oslanjam na to u odgoju. Roditelj je glavni odgajatelj, ali ne može sve sam učiniti.