skakanje na trbuh

[kaina]

Pozz, nova sam ovdje pa da Vas priupitam nešto čga se bojim. Dal su Vam i koja je svrha toga da Nam na porodu "skaču na trbuh", dal se to baš mora??? Meni je skočila babica samo jednom i više nije jer sam vikala na nju, kolutala je očima, uzela časopis, sjela u prostoriju do i čitala, samo je usput dobacila:"i tak bumo do preksutra?!" porodila sam se 2 h nakon tog skoka. Kaj to ak se njima žuri pa skaču ili koja je to "fora." Molim da mi se javite sa iskustvima i ako ima netko tko zna zašto se to radi da me prosvjetli, jedino čega se bojim na drugom porodu je taj skok (ispričavam se ako postoji već ova tema)

[Fidji]

Iz smjernica WHO-a:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=135&Show=2034

U mnogim zemljama često se koristi postupak pritiskanja fundusa maternice tijekom
drugog porođajnog doba. Namjera mu je ubrzati porođaj i ponekad se primjenjuje
neposredno prije izgona, a ponekad od početka druge faze. Nezavisno od problema
neugode za majku, postoji sumnja da takav postupak može biti štetan za maternicu,
međicu i fetus, ali za to ne postoje znanstveni podaci. Dojam je da se ta metoda

koristi prečesto, bez dokaza njene uspješnosti.

Nema šanse da međica tada ostane cijela.

[kaina]

istina, ali mene je najviše strah da to može naštetit djetetu sa nekom trajnijom posljedicom ili meni, ja biram potpuno normalan porod, a ak im se baš tak zuri da se porodim nek mi prikopčaju drip, mislim da to može manje štetit meni /nama ili djetetu. Dal se može dogovorit ili inzistirat na tome da to ni ne pokušavaju?

[devet_mjeseci]

Tu se misli na nalijeganje? Meni su to napravili, ali zato jer su se stvari zakomplicirale i nisam više mogla sama stisnuti... U jednom trenu sam pomalo izgubila svijest, a u sljedećem trudu rodila. Činjenica je da sam na porodu popucala, ali ne sjećam se je li se to dogodilo baš tada ili već ranije.

[kaina]

Ja sam imala snage i mogla sam izdržati. Čemu to pobogu služi, em boli em popucaš, j nisam više mjesec dana mogla sjedit, grozno

[Death-of-Art]

drago mi je da mi je doktor Goluža tada se nalaktio na trbuh inače bih imala ja fazu izgona do prekosutra.

ok, druga je stvar što moje stanje psihe nije bilo spremno na porod jer naprosto se od silne okoline nisam mogla koncentrirati na sam izgon.

ali što je tu je...

uglavnom. nemoj se toga bojati. niš strašno. bolje to nego da ti dijete vuku kliještima , vakumima i kojekakvim gadostima.
ili da nedaj bože završi na intenzivnoj zbog silnih trauma od 10satnih izgona.

eh, da. mene je babica prije toga malo izrezala. napravila mi je epi ali zato jer sam joj ja rekla da to učini za svaki slučaj makar je ona sama rekla da ona najradije ne bi jer joj se sve dolje činilo super rastezljivo.
tako da sam na kraju imala nešto malo šavića koji su mi zarasli za par dana.

ali...ružna strana toga bila bi ova... naime, žena koja je bila sa mnom u sobi...cimerica...njoj je porod bio katastrofa.
ali nju nije porađao doktor Goluža kojem ja još jednom zahvaljujem na dobro obavljenom poslu (počevši od same faze otvaranja , preko izgona pa sve do šivanja pice koju mi je super sredio da je bolja čak nego prije poroda)...
naime, njoj je beba bila visoko i nikak se nije htjela spustiti.
tako da joj je valjda 5 doktora i babica nalijegalo na trbuh pa su joj skoro rebra polomili i to ju je valjda 2 tjedna boljelo.
no, mali je na kraju još i na intenzivnoj završio prvi dan...njoj se cice upalile...ajme užas...
na kraju je sve hvala bogu ipak bilo ok ali ona jadna se napatila za poludit.

a mislim...sve u svemu... kad vidiš kako se sve porod zna iskomplicirati... rodila bi i na usta samo da s djetetom sve bude dobro.

[Anemona]

Meni je dr. nalegla na trbuh, jer su malom pali otkucaji, došlo je do nekih komplikacija i bilo je hitno da se rodi odmah.
Moram reči da to meni nije bilo uopće strašno iskustvo, nakon toga me ništa specijalno nije boljelo, sve je, hvala Bogu dobro završilo.
Svakako sam za nalijeganje u slučaju komplikacija, pa da se izbjegne vakum, kliješta i slično, ali sam protiv nalijeganja radi nepotrebnog ubrzavanja poroda.

[Death-of-Art]

ja sam probala tiskati sama...pa nekoliko puta... glavica se već vidjela...
ali ja bih ga non stop vraćala unutra...jednostavno nisam mogla tolko dugo držati onaj tiiiiisssssskkk...

trebalo je to barem pola minute se naprezati...a ja bi odustala nakon 10 sekundi...

nakon trećeg puta je doktor vidio da sam ja u banani pa eto malo se nalaktio i hopla... beba izleti van dok nisi rekao keks. nisam niti osjetila.

[Smajlić]

Svakako sam za nalijeganje u slučaju komplikacija, pa da se izbjegne vakum, kliješta i slično, ali sam protiv nalijeganja radi nepotrebnog ubrzavanja poroda.

Slažem se.
U prvom porodu sam iskusila nalijeganje na trbuh i to mi je došlo kao olakšanje i svijetlo na kraju tunela (čitaj vrlo dugog i traumatičnog poroda) i u biti sam bila zahvalna dr. koji je sa svojih 150 kg legao na mene i pomogao da rodim.

[daisy may]

Meni je dr. nalegla na trbuh, jer su malom pali otkucaji, došlo je do nekih komplikacija i bilo je hitno da se rodi odmah.
Moram reči da to meni nije bilo uopće strašno iskustvo, nakon toga me ništa specijalno nije boljelo, sve je, hvala Bogu dobro završilo.
Svakako sam za nalijeganje u slučaju komplikacija, pa da se izbjegne vakum, kliješta i slično, ali sam protiv nalijeganja radi nepotrebnog ubrzavanja poroda.

Slažem se s ovime........

[Fidji]

ja sam probala tiskati sama...pa nekoliko puta... glavica se već vidjela...
ali ja bih ga non stop vraćala unutra...jednostavno nisam mogla tolko dugo držati onaj tiiiiisssssskkk...

trebalo je to barem pola minute se naprezati...a ja bi odustala nakon 10 sekundi...

nakon trećeg puta je doktor vidio da sam ja u banani pa eto malo se nalaktio i hopla... beba izleti van dok nisi rekao keks. nisam niti osjetila.

Opet ja sa smjernicama WHO-a.
Evo oni kažu da si ti čisto ok tiskala:

Postupak poticanja neprekidnog, vođenog (Valsalva) tiskanja tijekom drugog
porođajnog doba preporuča se u mnogim rodilištima. Alternativa je davanje podrške spontanom ritmu tiskanja rodilje (tiskanje tijekom izdisaja). Ova dva postupka uspoređivana su u nekoliko istraživanja (Barnett and Humenick, 1982; Knauth and Haloburdo, 1986; Parnell et al, 1993; Thomson, 1993.). Spontano tiskanje rezultiralo je s tri do pet relativno kratkih (4 -6 sekundi) tiskanja tijekom svakog truda, u usporedbi s 10 - 30 sekundi dugim tiskanjem tijekom svakog truda pri neprekidnom tiskanju, zajedno uz zadržavanje daha. Ova zadnja metoda rezultira nešto kraćim drugim porođajnim dobom, no može izazvati respiratorno inducirane promjene frekvencije srca i udarnog volumena krvi. Ukoliko žena leži na leđima, može doći do pritiska na abdominalnu aortu i smanjenja dotoka krvi u maternicu. U objavljenim rezultatima istraživanja srednja pH vrijednost krvi pupčane arterije bila je niža u skupini koja je neprekidno tiskala i rezultati Apgara imali su tendenciju biti niži. Dostupni znanstveni dokazi su ograničeni, no obrazac upućuje da neprekidna i rano započeta tiskanja dovode do umjerenog smanjenja trajanja drugog porođajnog doba, ali ne čini se da to donosi korist, većugrožava izmjenu plinova između majke i fetusa. Kraća spontana tiskanja čine se boljima.

[kaina]

Ali kad je došla gin. ona je rekla da mi super ide i da mogu ja to sama da nema potrebe za dripom jer je pitala sestra dal da me prikopčaju, kad je otišla -hopa- evo babice na mom trbuhu, nemam stvarno ništa protiv ako je djete u opasnosti i ako se tako može pomoći, to mi je od cijelog prvog poroda ostalo u najgorem sjećanju i spucala sam i još me je rezala, ma koma, toga me baš frka, drago mi je da netko ima i pozitivna iskustva sa tim sad se tješim da će možda biti bolje drugi puta...

[Anemona]

Drugi put jasno i glasno definiraš što ne želiš na porudu, a što ne. Naravno, prvo se moraš jaaaako informirati o mogućnostima, izabrati rodilište koje je sklonije onome što želiš,... Dug je to put. Sretno!

[kaina]

Hvala, imam još vremena, al već me hvata panika

[Aiko]

u životu nisam osjetila užasniju bol od tog nalijeganja na trbuh. uopće se ne usudim čitati vaša iskustva, jer mi je zlo kad se toga sjetim. njih dvije babice, svaka s jedne strane, nisam ni znala šta će raditi. lijeva odjednom prislonila ruku o zapešća do lakta visoko mi na stomak i stisnula svom snagom. ova s druge strane joj je valjda pomagala šta li. ja nemam riječi za opisati šok i užasnu, bolesnu, nenormalnu bol. mislila sam da ću se rasprsnuti kao lubenica, da će mi koža stomaka eksplodirati. da sve ide prema van, ali ne dolje, nego nasred stomaka, nešto zastrašujuće u životu nisam osjetila. grozno. sin je bio visoko, nije se spuštao, ja ful otvorena, na dripu, trudovi zastrašujući. ne znam koliko je vremena prošlo kad su mi iznenada napravile to i drugi put. ništa se nije dogodilo, mali se ne da. ja sad totalno šokirana drugi put. i kad su treći put htjeli, uzela sam čvrsto svaku za ruku i rekla nešto u stilu "ako mi to još jednom napravite..." (ne sjećam se kako sam završila rečenicu, uglavnom, nisu mi više nalijegale). UŽAS. mislila sam da ću umrijeti eksplodiranog stomaka.

[momze]

ja sam probala tiskati sama...pa nekoliko puta... glavica se već vidjela...
ali ja bih ga non stop vraćala unutra...jednostavno nisam mogla tolko dugo držati onaj tiiiiisssssskkk...

trebalo je to barem pola minute se naprezati...a ja bi odustala nakon 10 sekundi...

nakon trećeg puta je doktor vidio da sam ja u banani pa eto malo se nalaktio i hopla

samo si tri puta tiskala?
neke zene tiskaju satima...
gle, super ti je bilo krenulo i mislim da ta tvoja nemogucnost da izdrzis to tiskanje i nakon 10 sekundi prestanes je samo znacilo da se beba nije dovoljno spustila i davalo je tebi vremena da ti se medjica opusti i rasiri, a da ne popuca.
meni je to tiskanje trajalo nekih 20-ak minuta i jako sam bila iznenadjena tim vracanjem bebe, no primalja me umirila rijecima da je to najnormalnije
ja sam, kao i ti, imala strah tiskati duze od 10-ak sekundi jer sam imala osjecaj da cu sva popucati.
i nakon 20-ak minuta i nekoliko puta vracanja te glavice, samo je skliznuo van.

o nalijeganju na trbuh necu niti govoriti, to mi je grozna praksa

[mamma Juanita]

momze, i to je kod tebe još bilo u uspravnom položaju.
u ležećem bi, iz očiglednih razloga, trajalo sigurno dulje.

[pomikaki]

Mislim da je najbolji nači da se to izbjegne odabrati porod u sjedećem položaju i bez nepotrebnih intervencija. Meni su isto nalijegali, rezultat: jako pucanje međice i šavovi, ali dijete je bilo ok.
Činjenica jest, da kad se počelo oko mene vikati tiskaj, tiskaj, ja sam se naprezala ali sam se već malo gubila i nakon dva tri pokušaja doktor je to "riješio". Ali inače je porod išao brzo, i da me nisu postavili da ležim na leđima i da nisu bušili vodenjak, vjerujem da bi bilo puno lakše.

[kaina]

i kad su treći put htjeli, uzela sam čvrsto svaku za ruku i rekla nešto u stilu "ako mi to još jednom napravite..." (ne sjećam se kako sam završila rečenicu, uglavnom, nisu mi više nalijegale).
da i kad im kažeš da to više ne rade onda kakti više ni netreba, ma grozno..... idući puta ulazim u rađaonu sa riječima-Nema nalijeganja

[icyoh]

Ja sam na porodu rekla da me želim da mi diraju trbuh (sjećam se pitanja i sjećam se toga).
No mjesec dana kasnije mi je muž rekao u neobaveznom razgovoru da sam poslije toga rekla da može pa mi je dr pritisnula trbuh. Ja se ne sjećam, sve se odigralo izuzetno brzo.

Bitno je napomenuti da nisam popucala niti rezana.
I mislim da sam 90% vremena provela u sjedećem položaju, muž je imao onu komandu od kreveta pa je dizao/spuštao.

[Amandica]

Rodila sam prije nešto više od 2 mjeseca. Kod izgona mi je doktor nalegao na trbuh (u isto vrijeme primalja napravila epiziotomiju). Bebina glavica izašla kao čep (curka je bila velika-4050g). Morao je to napraviti jer su joj srčani otkucaji počeli opadati, a ja više nisam imala toliko snage za tiskanje jer su me trudovi koji su 12h trajali iscrpili dosta. To nalijeganje na trrbuh sam više osjećala kao olakšanje nego kao bol. Ali mi je zato puknuo stražnji zid cerviksa i nekakva žila, pa sam poprilično iskrvarila (nakon toga 2 doze transfuzije primila), a šivanje trajalo sat vremena i jaaaaako je boljelo.

[a.k.]

Rodila sam prije nešto više od 2 mjeseca. Kod izgona mi je doktor nalegao na trbuh (u isto vrijeme primalja napravila epiziotomiju). Bebina glavica izašla kao čep . Morao je to napraviti jer su joj srčani otkucaji počeli opadati, a ja više nisam imala toliko snage za tiskanje jer su me trudovi koji su 12h trajali iscrpili dosta. To nalijeganje na trrbuh sam više osjećala kao olakšanje nego kao bol.

Meni skoro identicna situacija, ja nisam ni osjetila kad je beba izasla, jedino sam osjetila kad me zarezala.

[heidi]

Rodila sam prije nešto više od 2 mjeseca. Kod izgona mi je doktor nalegao na trbuh (u isto vrijeme primalja napravila epiziotomiju). Bebina glavica izašla kao čep (curka je bila velika-4050g). Morao je to napraviti jer su joj srčani otkucaji počeli opadati, a ja više nisam imala toliko snage za tiskanje jer su me trudovi koji su 12h trajali iscrpili dosta. To nalijeganje na trrbuh sam više osjećala kao olakšanje nego kao bol.

Kod mene ista situacija,beba velika 3950 i 53 cm,nije se htjela spustiti. babice su bezuspješno pokušavale bebu izgurati,ja nisam imala snage tiskati,jer je porod dugo trajao,a više nisam ni osjećala trudove. Bebi su otkucaji počeli padati i tada se pojavio jedan dr koji se u jednom pokušaju nalegao na trbuh,babica zarezala i moja cura izletjela kao metak! Ja sam osjetila neopisivo olakšanje.
Doduše poslije su me rebra boljela jedno 2 tj. i skoro 3tj nisam mogla sjesti zbog rane,ali moja mrvica je živa i zdrava, a to je ipak najbitnije!

[mamma Juanita]

žene, dal je nekome oko vas palo na pamet da bi gravitacija, tj uspravan položaj, pomogao
i da dugotrajno ležanje, pri kojem beba pritišće vašu glavnu šuplju venu smještenu ispod maternice,
smanjuje dotok krvi tj. kisika djetetu ?

[Anemona]

žene, dal je nekome oko vas palo na pamet da bi gravitacija, tj uspravan položaj, pomogao
i da dugotrajno ležanje, pri kojem beba pritišće vašu glavnu šuplju venu smještenu ispod maternice,
smanjuje dotok krvi tj. kisika djetetu ?

Vjerujem da nisi ovime ništa loše mislila, ALI ovim riječnikom ispada ružno. Pretpostavljam, kad bi situacija u rodilištima bila takva da bi žena automatski dobila porod kakav želi (npr. položaj, ne drip, ne epi, ne klistir, ne nalijeganje na trbuh,...) ne bi bila potrebna cijela "borba" za prirodni porod i bolje uvjete u rodilištima.

[Dijana]

Ne bih rekla da je bezopasno/normalno da glavica djeteta izlazi i vraća se. Meni je tako bilo na porodu, i mala
je poslije imala zbilja ogroman kefalhematom. Sad, možda je to nekome ništa..
Nalegli su mi na trbuh, i mala je izletjela van, ne zamjeram
im to, dapače.

[srecica]

Vjerujem da nisi ovime ništa loše mislila, ALI ovim riječnikom ispada ružno. Pretpostavljam, kad bi situacija u rodilištima bila takva da bi žena automatski dobila porod kakav želi (npr. položaj, ne drip, ne epi, ne klistir, ne nalijeganje na trbuh,...) ne bi bila potrebna cijela "borba" za prirodni porod i bolje uvjete u rodilištima.

Sigurna sam da mamma Juanita nije mislila nista lose ovim postom, ali moras priznati da je zaista nevjerovatan taj sklop u nasim glavama kada udemo u rodiliste i osoblje te polegne na krevet, nikome ne padne na pamet da se digne ... pokusaj staviti sad borbu za prirodni porod sa strane, necemo sad o dripu i svim ostalim fantazijama. Udemo u to rodiliste i kao da vise nismo vlasnici svoga tijela, radim samo ono sto mi se kaze ... tuzno zar ne?

Sjecam se kad je u Zagrebu predavanje odrzala Andrea Robertson i govorila o vaznosti mijenjanja polozaja, ako to tijelo trazi naravno ... jedna trudnica je digla ruku i pitala 'Ali kako cemo se dignuti kad nam oni kazu da moramo lezati?'. Andrea se ustala i rekla otprilike ovako, spustite jednu nogu sa kreveta pa drugu i ustanete. Vjerujem da mnogima u dvorani do tada nije palo napamet da se i ctg moze snimati i sjedeci i stajajuci pored kreveta.

[srecica]

Ne bih rekla da je bezopasno/normalno da glavica djeteta izlazi i vraća se. Meni je tako bilo na porodu, i mala
je poslije imala zbilja ogroman kefalhematom. Sad, možda je to nekome ništa..
Nalegli su mi na trbuh, i mala je izletjela van, ne zamjeram
im to, dapače.

Pretpostavljam da si bila u lezecem polozaju.
Normalno je u porodu da glavica izlazi i vraca se, time si 'probija' put, ali mijenjanjem polozaja i uspravljanjem pomazemo bebi da to sve skupa krace traje.

[Dijana]

Moguće da je jedna radnja (horizontala) nužno dovela do druge (nalijeganje na trbuh). Možda
bi zbilja bilo bolje da sam mogla mijenjati položaj, no u situaciji kakva je bila, nalijeganje
je bilo dobro rješenje.

[Anemona]

Sigurna sam da mamma Juanita nije mislila nista lose ovim postom, ali moras priznati da je zaista nevjerovatan taj sklop u nasim glavama kada udemo u rodiliste i osoblje te polegne na krevet, nikome ne padne na pamet da se digne ... pokusaj staviti sad borbu za prirodni porod sa strane, necemo sad o dripu i svim ostalim fantazijama. Udemo u to rodiliste i kao da vise nismo vlasnici svoga tijela, radim samo ono sto mi se kaze ... tuzno zar ne?

Sjecam se kad je u Zagrebu predavanje odrzala Andrea Robertson i govorila o vaznosti mijenjanja polozaja, ako to tijelo trazi naravno ... jedna trudnica je digla ruku i pitala 'Ali kako cemo se dignuti kad nam oni kazu da moramo lezati?'. Andrea se ustala i rekla otprilike ovako, spustite jednu nogu sa kreveta pa drugu i ustanete. Vjerujem da mnogima u dvorani do tada nije palo napamet da se i ctg moze snimati i sjedeci i stajajuci pored kreveta.

Meni osobno je odgovaralo ležati - nemam pojma zašto.
U mojem slučaju je pad otkucaja bio radi dvostruko omotane pupčane vrpce.
E sad, kad se vrpca omotala, da li bi drugi položaj ili nešto drugo pogodovalo da se nenamota ili da beba nije ugrožena, to stvarno u ovom trenutku ne znam.

Stvarno ne mogu reči da sam mirno prihvaćala sve što su mi servirali.
Odbila sam sve što mi je u onom trenu bilo bitno odbiti (drip, lijekove za smirenje/opuštanje po dolasku, epiduralnu).
Onda sam bila jako zadovoljna porodom, slijedeći put nakon prvog iskustva bih neke stvari drugačije i uopće ne sumljam da ću se znati za to izboriti i zato me je na neki način primjedba osobno "pecnula".

[pepi]

Od toga su mi ostale traume sa prvog i drugog poroda.

A sve zbog njihovog komoditeta da porod završi što brže.

I još danas se sjećam babice sa drugog poroda, onako robijatne, kako mi je skočila na trbuh.

Zato zahvaljujem i uvijek ću, primalji Olgi (sa SD) što je moj treći porod zavšila strpljivo, polako i u dogovoru sa mnom.

[mamma Juanita]

Vjerujem da nisi ovime ništa loše mislila, ALI ovim riječnikom ispada ružno. Pretpostavljam, kad bi situacija u rodilištima bila takva da bi žena automatski dobila porod kakav želi (npr. položaj, ne drip, ne epi, ne klistir, ne nalijeganje na trbuh,...) ne bi bila potrebna cijela "borba" za prirodni porod i bolje uvjete u rodilištima.

sori ako je zvučalo grubo,
ali ako je zvučalo grubo,
ali svakako ta "grubost" ne ide žene nego osoblje koje ignorira ili ne zna
ovo o čem sam pisala.
a napisala sam komentar zato što ovako ispada da se eto
recimo pad srčanih otkucaja dogodi slučajno
i ond anema drugog načina nego da se intervenira instrumentima
...a najčešće do toga ne bi ni došlo da se ne mora cijelo vrijeme ležat,
ili, ako već dođe do toga, da se bar tada žena može uspravit i pomoći djetetu da se brže i lakše bez manje pritiska spusti.
praksa ležanja je nešto što apsolutno nema nikakve veze s dobrobiti djeteta (upravo suprotno,
produžava porod i čini ga time kompliciranijim opasnijim)
nego samo s lakšom dostupnošću osoblju.

[Anemona]

mamma Juanita, slazem se s tvojim promisljanjima o porodu.