Moja starija curica jednu jasličku godinu (drugu, znači sa cca 2-2,5 godina) nije htjela pričati sa tetama u vrtiću. Grupa je bila dosta velika, sa puno glasne djece, a mi doma nismo bogme glasni. Ja pretpostavljam da je nekada i probala nešto reći teti, ali se njen glasić u toj općoj gunguli nije čuo i da je onda "odlučila" da neće niti pokušavati. Pretpostavljam, jer zaista je bila dosta tiha i nježna te godine.
Sljedeće je godine bilo sve u redu, naprosto se oslobodila i počela pričati 100 na sat, kao i sa nama doma.
Možda, samo možda, je bila bitna promjena - jedna teta je promijenjena i na njeno mjesto je došla mlađa i malo toplija i nježnija osoba.
Svakako treba pitati stalno dijete što se dešava, i što tamo rade, i da li mu se nešto ne sviđa ili mu nešto smeta.