moram prestati gledati onu stranicu.sada je bio i u Poljskoj-ali malo jaci .
moram prestati gledati onu stranicu.sada je bio i u Poljskoj-ali malo jaci .
U centru (pokraj Novinarskog doma) se baš jako osjetilo. Sjedim na poslu u staroj zgradi, baš sam se prepala.
ja sam na 8. katu pa nisam nista osjetila a sogor relativno blizu na 4. kaze da se jako zatreslo... ocito ovisi o kvaliteti zgrade
Ja sam na poslu u Vrapču, vrlo fajn se osjetilo.
na ksaveru se baš fino zaljuljalo.
ja osjetim svaki tramvaj, tako da potres nisam ni zamjetila...
Mi u Samoboru nismo nista osjetili,a kod nas dosta cesto znaju bit potresi i mene je tak strah
lasto, pa nisam znala da smo iz istog grada![]()
Evo mene s mjesta događaja!
Točno sam osjetila potres, bio je kratak i ne prejak, ali baš neobičan jer do sad nikad nisam bila blizu epicentra.
Jednostavno je na mjestu treskalo par sekunda i nestalo.
Ali zašuškale su mi neke vrećice na ormaru pa mi je to bilo onako scary!
nadam se da se neće ponovit.
Ja stalno mislim koje je mjesto u kući najsigurnije i kojim putem bježat van ako zatreba.
svakako nisam bezbrižna jer nisam od onih koji misle neće se to nama dogodit već da se može dogodit bilo kome i bilo kad.
mi nismo niš osjetili. Čak ni psina. Nadam se da ih više neće biti :/
I kod nas u sjevernom dijelu grada se baš jako osjetio, doslovno nam se treslo pod nogama.
Ja sam klincima dala doručak i otišla na kat malo prileć dok mi ne počne djelovati tableta protiv glavobolje, i osjetila kako se krevet fest trznuo i zaškripao. Klinci u prizemlju nisu skužili ništa, a valjda kad gledaju crtiće ne bi skužili ni da žbuka počne padat.
Lokacija: Trnje, obiteljska kuća.
Užas, taman malo smirila fobiju pa će me opet oprat, već pere. Mi smo bili doma svi, al nitko ništa nije osjetio. A onaj od 3,2 sam jako osjetila.
Hm, sad gledam, piše 8,24??? A mi se probudili u 8,26 možda nas je to probudilo. Užas.
Meni su djeca kod dide i bake, ustrčala sam se ko očajna majka-štakorica - neka trese, al nek sam ja nad njima! Bila mi je panika da njih zatrpa bez mene... koza sam prava paranoična... Trebalo mi je pol sata da se saberem - ne zbog potresa, nego jer djeca nisu bila uz mene...
Ifigenija, pa to je najnormalnija reakcija, u svakoj opasnosti, a naročito potresu. Ste sad skupa?
Nismo još skupaOni se razboljeli kod dide i bake, a ja se razboljela doma, pa muž malo leti oko mene, malo kod dide i bake jer nas troje bolesnih na njega jednog nadilazi snage i razvažanje i apoteke. Tužna mama, na Staru godinu bez djece
Al znam da ih dida i baka njeguju, neka ih, nema potresa, pa nije bitno
![]()
If- svima nam je isto, sve bi htjele biti uz djecu..........mada, nekad razmišljam da je bolje da nismo svi na okupu jer je možda veća šansa pomoći, ne znam nisam pametna.
Ja ništa nisam osjetila (opet, ni prošli nisam). Jel to Dubrava van trusne zone. Bit će prije da je to zato što sam iz Banjaluke. Nama je bila normala da se malo trese bar jednom mjesečno. Moja zgrada je bila građena nakon velikog potresa, pa se njihala, fajn se osjećalo. Nikad se nisam plašila, ni tad nisad. Mora biti fakat jak da bi bio opasan, a kad je takav - niš ne možeš ma gdje si. Ko meteori, vulkani i sl. - ne mogu utjecati, ne plašim se.
živim u trusnom području gdje je potres dosta česta stvar..i nikad mi nije ugodno kad ga čujem da se približava..jer ja ga čujem u daljini kad počne tutnjiti..uvijek..probudim se ako spavam i slušam kako dolazi,s jezom i nakostriješenih dlaka i spoznajom da ga ne mogu zaustaviti i samo molim boga da ne bude jak...
nakon prolaska,uvijek su mi noge odsječene i osjećaj strave i užasa bude dugo u meni...
najveći strah: naša razdvojenost..mm najčešće na drugom kraju svijeta zbog svog posla,i znam da ne bi mogao nikako doma,a ja sama ili s našim mrvicama..kako kad i kako gdje...
bilo ih je par jačih,kad smo već bili na pol puta za pobjeći van,ili kao ovaj zadnji od pred mjesec dana kad se samo javio iz dubine (nije bilo one tutnjave začudo) epicentar je bio blizu nas...
zaključak: potresi..jedan od mojih najgorih strahova,jer podrazumjeva razaranje i razdvojenost mojih najmilijih....