Pisala sam već na temi tj. i otvorila sam je - Zahtjevna djeca...
J. ima 14mj i poprilično je zahtjevno dijete, aktivna 24 sata i nije lako slijediti njezin tempo, međutim ono što me sad već počelo izluđivati (a i pitam se dali dobro radim) je njezin histerični plač za sve što nije iste sekunde onako kako je ona zamislila.
Od kad se rodila jako puno je plakala i to je ostalo do dan danas. Stalno sam se nadala da će to prestati kako raste međutim sve je gore.
Prakticiramo AP, još uvijek doji, spava s nama, nošena je bila i još uvijek je.
Ono što se meni čini je da je shvatila ako dovoljno jako plače da će dobiti sve što hoće. I to nije nešto novo, to ona radi oduvijek, osim što je zadnjih 2mj počela i zadržavati dah dok plače, tako da zna i poplaviti.
Ne znam što da radim. Ne znam u kojim situacijama bih je trebala pustiti da plače i dali bih je trebala pustiti, a u kojima ne.
Bojim se ako je pustim da plače da će dobiti poruku da mamu ili tatu nije briga, a opet ako joj svaki put pustim dobiti će poruku da samo treba dovoljno jako plakati.
To nije 1-2-3 puta, nego dnevno po desetak puta i više i to i za najmanje sitnice, a presvlačenje pelena i oblačenje neću ni spominjati - to je katastrofa bacanje i histerično urlanje.
Npr. ako traži da je dignem a ja iste sekunde ne mogu jer su mi npr prljave ruke, dok ih ja operem ona već histerično urla s krokodilskim suzama.
Ne moram niti reći da mi je kad sam sama s njom običan odlazak na wc nemoguća misija.
Sve sam pokušala, zabaviti je sa svim i svačim, ali njoj je nešto zanimljivo cijelih 10 sekundi.
Nisam mislila da ću to ikada reći i uvijek sam govorila da se tako malu djecu ne može razmaziti ali sve mi se čini da smo je razmazili.

Ne znam što da radim, pitam se ako je sada tako, kako će biti kasnije.