Ja stvarno ne bih išla tako daleko sa nekakvim tvrdnjama.
Najbolje je roditi , te se nakon tada se ravnati po unutranjem osjećaju i temperamentu djeteta.
I to je to.
 |
|||
|
|
|||
Ja stvarno ne bih išla tako daleko sa nekakvim tvrdnjama.
Najbolje je roditi , te se nakon tada se ravnati po unutranjem osjećaju i temperamentu djeteta.
I to je to.
Simple as that!sirius prvotno napisa
I ono što je vissnja rekla: "Kao sto mi je nekad najlepsi deo dana bio kad se zagrlimo i tako zaspimo, sad mi je to kad se preko Nadjine uspavane glave pogledamo i rastapamo od neznosti."
Pa ne gradi se intima bračnog para samo u krevetu (čak ni ako pod intimom misliš na sex, što nije isto).
Inače, D. spava s nama. Njegov krevetić je spojen s našim krevetom (skinuli smo jednu stranicu), ali ako doji na desnu stranu, spava između nas. I bez problema mu se uvučemo u krevet iza ponoći (nakon filma, surfanja, palačinki i "druženja") i sklupčamo u ficleke od prostora koje nam je ostavio. Ali mi i nemamo drugog izbora jer imamo samo jednu spavaću sobu, a ne pada mi na pamet spavat u dnevnom boravku.
Kad sam bila trudna moja kuma me savjetovala da pricekam s kupnjom kinderbeta i razmislim o zajedničkom spavanju i ja sam rekla da nema šanse nikada pa ni tada jer sam veliki paničar i da ne mogu zamisliti spavati s bebom. I gle čuda Jana već 6 i pol mjeseci spava između mame i tatei niti jedne sekunde mene veliku paničarku nije bilo strah da ćemo ju zgnječiti jer nije bilo šanse za to i ja sada ne mogu spavati bez nje. Ja ne bih mogla zamisliti da moja mala beba spava u drugoj sobi mali mi je sasvim normalno ako to nekome odgovara. Ja sam kao mala jer smo tada imali mali stan jako dugo spavala s mamom i to pamtim kao nešto najljepše i najdivnije.... sjećam se njenog predivnog mirisa kad bih se sklupčala uz nju i moja kuma kaže da je došlo vrijeme da ja to sada vratim svome djetetu
i u pravu je.
Tako da definitivno mislim da ćeš odlučiti kad rodiš i kad ti prorade hormoni i svi silni osjećaji.
prije nego sam rodila sam imala ideje o spavanju bebe odvojeno u kinderbetu i o tome kako mi trebamo imati mir u brčnom krevetu i mogu vam reći da je sve palo u vodui drago mi je zbog toga.
moja curica (sad ima godinu dana) je dosta i spavala u kindaču, ali bi je gotovo uvijek pred jutro stavila kod nas. zadnjih dana je sve više s nama jer baš pokazuje da to želi tj. plače čim je stavim u kindač. muž kaže da uživa kad je ona s nama i svi troje spavamo mirno do jutra. bliskost s mužem i privatnost je ionako na kušnji s malom bebom no tada su druge stvari (kao spavanje s njom) baš te koje zbližavaju par
Lady x, zapravo ti mnoge ovdje žele reći da je plan jedno, a stvarnost kad se rodi beba sasvim nesto drugo. Skoro pa bih stavila ruku u vatru da ako ćeš dojiti bebu, da će i dobar dio dojenačkog staža provesti u vašem krevetu.
ooo da sirius to je velika istina! Naša se sa nekih 6 mjeseci, iako spava u kinderbetu ipak je u našoj sobi, počela buditi i "vrpoljiti" na zvukove škripanja kreveta tako da smo i mi prisilno postali maštoviti i mogu reći da mi uopće nije žao.. svašta se zanimljivog da otkriti
Pa i dijete treba i želi bliskost.
Potpisujem Mimu.
Nama su te neke vrste bliskosti, koje smo imali pre deteta zamenile neke druge.
Ja sam velika maza i ne mogu da zamislim da spavam sama u krevetu, da se ne stisnem uz nekog. MM isto, on spava samo kad se nagura uz mene ili dete. Samim tim mi je bilo nezamislivo da bebu ostavim samu u krevetu.
Naravno, to ne znaci da lezemo u isto vreme kad i N, ali ako smo svi kod kuce, najcesce legnemo zajedno dok ona ne zaspi (10-15 minuta). Onda mi ustanemo, gledamo TV, druzimo se
Kao sto mi je nekad najlepsi deo dana bio kad se zagrlimo i tako zaspimo, sad mi je to kad se preko Nadjine uspavane glave pogledamo i rastapamo od neznosti.
sad ću napisati nešto što će sablazniti mnoge, al samo da znate da postoje i ovakvi luđaci
moj J ima skoro deset godina i spava s nama svima u krevetu. izrazito je samostalan, ide sam gdje god treba, spava sam kod prijatelja, bake, sve sam radi, al hebi ga, ne voli spavat sam u krevetu.
bez sumnje, ne bih nikad išla tako daleko kao stray, ali ne volim ni kad se druga strana poopćava
Posljednje uređivanje od cvijeta73 : 06.11.2010. at 17:27
Meni je normalno da maleni ne vole spavati sami- koliko ljudi ima na ovim područjima baka i djed ili prabaka i pradjed nisu odrasli u jednoj sobi u kojoj je spavala cijela obitelj. U većim obiteljima često spavaju braća i sestre u hrpicama, ovi od par godina se uvuku većima, a ne roditeljima. Kod moje frendice doma je ispalo super da su se burazi i seke raspodjelili i sad im više nitko ne navraća. Ja sam recimo dok sam bila curetak voljela da mi moj pesek spava pod nogama na krevetu
stray pretjeruje, al djetetu treba više intime i bliskosti nego mužu. Što ne znači da mužu i ženi ne treba.
Ne spava baš puno djece s 10g s mamom i tatom (nemam ništa protiv), iako s 1.5 godinu spavaju, dakle, postoji proces, nije da će dijete koje spava s roditeljima uništiti njihovu intimu niti da će u suprotnom osigurati intimu.
Intima muža i žene je kompleksnija od mirisa i sigurnosti majke-i sumnjam da mjesto spavanja utječe na intimu muškarca i žene. Dakle, treba izvagnuti potrebe. Nije svaka obitelj jednaka.
Kod ljudi koji su odabrali recimo prirodno planiranje u smislu childspacing, znači da su otvoreni za još djece, ali se trude da razmaci budu takvi da mali stasaju, da se žena oporavi itd to intenzivno posvećivanje najmanjem članu je jako bitan element. Super je da je neko prvo vrijeme najveći događaj u bračnom krevetu dojenje i nunanje bebe i da su i mama i tata ljepo pošteno umorni, ako naravno odgovorno djele obaveze. Kako beba raste i počne se osamostaljivati nekim prirodnim ritmom koji ovisi i o karakteru bebe i njezinim stvarnim potrebama tako su mamek i tatek odmorniji bračni krevet sve više samo njihov pa udri brigu na veselje. Kad je bračna ljubav povezana čvrsto sa životom obitelji i sa stvarnim potrebama svih zajedno a prvo najmanjih sve sjeda na svoje mjesto. Kad se sjetim svih topica na kojima žene kukaju da im se ne da, da su preumorne itd dok je beba mala, a s druge strane glavni prigovor spavanju zajedno s bebom to isto... Ispada da bi trebalo te tate dobro uposlit oko bebe i po kući, ako ih posao dovoljno ne umara- pa im neće smetat ni manjak ni cosleeping ni niš.
Ali pricamo o bebama, malim bebama, onima koje ne znaju za drugo nego slusanje majcinog srca, slusanje njenog glasa....Kod njih nije bitno sto zele nego sto trebaju, jos su premali da znaju sto zele osim ako se odnosi na hranu.
Za bebe sam imala dilemu pa sam zato postavila bas temu, ali moram proiznati da nemam uopste na pomisli tamo neki period posle druge godine (a tek desete) i spavanje u istom krevetu i sobi.
Kako i vi navodite, mozda to ima veze i sa tim kako ste navikli u svojoj porodici kao deca. Ja sam izuzetno bliska sa roditeljima, ali se kod mene ta bliskost nije manifestovala kroz zajednicko spavanje pa valjda zato nemam osecaj da istom treba pridavati vaznost i popustati u tom pogledu.
Ja to ne smatram popuštanjem. Jednostavno sam imala prvo dijete jako lošeg spavaća , sklonog noćnim morama i zajedničko spavanje je bio jedini način da se naspavamo. I tako do šeste godine, kada se u roku dva dana odselio u svoj krevet (uz naš mali poticaj. Istina, poticali smo ga i prije, ali bez uspjeha.Za bebe sam imala dilemu pa sam zato postavila bas temu, ali moram proiznati da nemam uopste na pomisli tamo neki period posle druge godine (a tek desete
Kako i vi navodite, mozda to ima veze i sa tim kako ste navikli u svojoj porodici kao deca. Ja sam izuzetno bliska sa roditeljima, ali se kod mene ta bliskost nije manifestovala kroz zajednicko spavanje pa valjda zato nemam osecaj da istom treba pridavati vaznost i popustati u tom pogledu.
Ja sam povremeno spavala sa roditeljima , više iz praktičih razloga (ljetovanje i sl), ali sam zato obožavala spavati sa najdražom bakom kad sam bila mala. Moje dvoje bratića i ja smo se svađali ko će spavati sa koje strane kod nje u ogromnom bračnom krevetu kad samo bili na praznicima. Ona nikad nije spavala sa svojom djecom, uvijek je kod nje sve bilo ko po špagici, ali eto sa unučadi druga priča.
Ja sam isto spavala sa mamom sigurno do desete godine, ako ne i duže; već sam i dečka imala
Svasta, nisam ni rekla da im nesto fali... otkud vam to?
A samostalnost se po meni samo stice vec u tom periodu a vidi tek kroz kasnije godine. Ako ne spava samo sa 5-10, nije samostalno po meni, pa sad nek je to moje misljenje krivo, ali tako je... sto naravno ne znaci da tom detetu nesto fali. Zavisi naravno mnogo od toga koliko je dete van tog spavanja famoznog upuceno na majku... Ukoliko je i svakodnevno mama posesivna i dete upuceno samo na nju (znam takve primere), svakako je gore, ali zato i isticem, spavanje nema veze sa tim hocete li biti bliski sa detetom ili ne niti vidim da nema bliskosti dece i roditelja koji sa njima ne spavaju.
Ja sam zaista pri postavljanju teme mislila na bebe cekajuci iskustva, ali je otisla je tema na drugu stranu jer su se javile mame sa kojima o tome nema ni govora, tek sa preko 5 se vidim razmislja o odvojenom spavanju. Ok, svakako zelim da cujem vise stavova... ali ne moze se ni govoriti na temu "Odvojena soba za bebu" ako neko misli da dete ne treba da je ima... Cisto eto... nisam kriva sto je tema malo zalutala, ja i dalje cekam savet za moj problem ili eventualno iskustvo majke koja je imala pokusaja da beba spava sama.
lady.x, ti si i dobila iskustva, samo tebi neka ne odgovaraju.
uz iskustva, dobila si i mišljenja, koja se ne podudaraju s tvojima.
drugo, isključiva si, kao i stray - ona zabrije u jednom, ti u drugom smjeru.
ako imate stan u kojem imate 2 spavaće sobe, čemu dvoumit?
dijete će, kadtad zatrebati svoju sobu, bilo to s 6mj, 2 ili 10 godina
ja sam imala jednu spavaću sobu, 3x3m2, uz bračni bio je i kinderbed na udaljenosti 30cm.
mališa nije nikad spavao s nama na krevetu cijelu noć, ali je bio uz nas.
i da, zakoniti se dizao noću kad god je mališa kmeknuo, bez obzira što je radio. i nosao ga je dok malo čudo nije podrignulo, a to je znalo trajati od podoja do podoja (1-3 sata).
kad je mališi bilo 6mj ja sam se vratila na posao :nemajka: a zakoniti je ostao s mališom na porodiljnom.
i dalje se dizao noću i nosao ga i stavljao ga nama u krevet kad god je čudo napravilo kme.
ja sam spavala, jer sam radila (da, dok je zakoniti radio prvih 6mj ja sam opet spavala, jer sam bila sama s mališom po cijeli dan, pa je zakonitom bilo lakše
kad je mališa prerastao kinderbed, s 2ipol godine, pregradili smo dnevni i napravili malu sobicu za dijete, čisto iz razloga jer u našu sobu umjesto kinderbeda veći krevet ne bi stao.
i dijete spava od tad u svojoj sobi. sa zatvorenim vratima, u mraku.
ali isto tako, neki puta se došulja nama u krevet i dočeka jutro s nama
što bih trebala po tvom? zabranit mu?
to nije popunjavanje roditeljske emotivne raznine, već potreba djeteta.
a mi u tome uživamo jednako kao i on.
a što se tiče kolijevke, ilit zipke. imala sam ju i kao trudnica mi je to bila lijepa slika majke i djeteta, ali je mališa bio dugačka beba koja je brzo raspa i s 3 mj više u nju nije stao, tako da nemoj to imati kao jedinu opciju do 6mj starosti
i još jedno, voljela bih, zaista voljela, da nam se javiš za nekoliko mjeseci kad s bebom dođeš doma
[QUOTE=lady.x;1736128] Ukoliko je i svakodnevno mama posesivna i dete upuceno samo na nju (znam takve primere), svakako je gore, ali zato i isticem, spavanje nema veze sa tim hocete li biti bliski sa detetom ili ne niti vidim da nema bliskosti dece i roditelja koji sa njima ne spavaju.
tek sa preko 5 se vidim razmislja o odvojenom spavanju. QUOTE]
moje curica je "skolski" bila upucena samo na mene do 3 godine...nekad smo je "acetonom" skildali sa mene...pa se desio preokret, nekako u vrijeme kad nam je objeama to pasalo, ja nisam forsirala pustila sam nnj da diktira tempo, a nisam posesivna majka ma sta god to znacilo ali vjerujem u AP jer vidim da djeluje, jer vidim da nije prazna floskula i da ta veza ali samosvijest cini cuda i za male ali i za nas velike ljude.
mi na zalost nismo AP bas od prvog dana - dok nisam eliminirala utjecaj samo pozvanih savjetodavaca da me plase kako cu ugusiti dijete ako ja spavam dok je dojim, kako ce se navici na mene- pa nakoga da se navikava beba od par dana-tijedana-mijeseci- na susjede?- bla bla...od 3 mjeseca iskljucivo AP - coosleeping, dojenje, nosenje, razapnite me skakanje na svako kme...tako da su me susjedi u mahali (upuceniji znaju da se u mahali cuje kad neko u kuci do kihne) cesto znale pitati place li ta cura ikad....sad je to curica koja i place da je se cuje ali je se ni danas ne ostavlja da se isplace, to je curica koje jos spava sa nama pricamo o zasebnom krevetu i mislim da bi joj to bilo fora pa ga pokusavamo nabaviti sto ne znaci da mora preci u njega krevet ce biti tu do naseg kreveta a ona ce odluciti kad joj pase da predje u njega. Ako mi se i sa 10 bude uvlacila u krevet nece biti sretnije mame od mene- bez obzira sto okolina bude imala reci ili bude mislila o tome- mi volimo tako i bas nam je lijepo sto smo istinski zblizeni.
Zašto traumatičan prelazak u drugu sobu? Kod nas nije bilo ništa traumatično, a kinderbet smo brzo prenamjenili u košaru za veš i/ili trampolin
Stariji je bio oduševljen prelaskom u svoju sobu jer je mali materijalist i u drugoj godini je htio da je sve "moje", pa su mu soba i krevet došli ko naručeni.
A Di je išla k bratu isto oko druge godine sva ponosna što je dovoljno velika da ima veliki krevet. To ne znači da nisu došetavali kad su ružno sanjali ili nešto slično, ali sve manje, a od kad imamo Roxy koja noću obilazi ukućane svi spavaju
Posljednje uređivanje od pikula : 06.11.2010. at 19:58
Ja nisam spavala sa svojom mamom...Ustvari postoji tu cijela jedna tuzna prica koja nije za ovu temu. Poanta je da meni dan danas fali ta neka povezanost s njom iako si mi jesmo super ali fali ona 100% bliskost, I ja ne zelim da ja i moj sin imamo takav odnos ikad, Zato i spava samnom i zato i ja slusam okolinu koja me uvjerava da moram djete vise ostavljat samo. Ali on je jako samostalan, mene skoro pa ni ne treba osim da mu dam jesti i utjesim ga kad je tuzan.Al navecer, kad legnemo u krevet, vidi se da je zadovoljan jer sam kraj njega, jer ga zagrlim.
Posljednje uređivanje od koksy : 06.11.2010. at 20:14
E, ali ja nemam dve sobe - dnevna (u kojoj beba ne moze biti) i jedna spavaca su u opticaju. A spavaca je verovali ili ne sirine 2m. Stoga i moje dileme, a sad ujedno i kupujemo namestaj za taj stan pa htela ili ne moram neki plan kakav takav imati, iako verujem da ce se posle menjati
A koliko je dugačka soba?
Mi imamo sobu 2x4 pa smo krevet od 160 okrenuli po širini (okomito, taman stane u "rupu" jer je dugačak 2m) i do njega kindač bez stranice. MM spava do zida pošto ne ustaje po noći.
http://public.fotki.com/kljucic/album/dsc00168.html
Moja je isto tako nesto, ali se duz celog zida od ta 2m nalazi veliki plakar s jedne strane, pa cemo bas premeriti ostaje li onda mesta da se makar plakar otvara od kreveca, ali tesko... ako ne uzecemo uzi krevet, sta da se radi..
Ovo za dasku i masinu za ves mi nije palo na pamet, super ideja.
Mi smo najprije imali uz bračni i jedan pomoćni ležaj i spavali svi četvero u istoj sobi. kad su blizanci navršili 6 godina dobili su svoju sobu. Kćerka je dobro prihvatila ali sin ne. Budio se noću i mjesečario, hodao po sobi u polusvjesnom stanju. Kad je u tim noćnim pohodima udario kost iza uha u drvo od kreveta vratili smo ga k nama u krevet. U međuvremenu smo nekim preuređenjima dobili dnevni boravak pa je MM imao običaj dugo navečer gledati TV (ja ne jer TV definitivno nije moj medij). Pritom mu se sin pridružio i tako su znali zajedno odspavati do jutra. s vremenom im prešlo u naviku. Onda je kćer rekla da neće ni ona spavati sama, te došla k meni u krevet. Sve dok se nije rodio Ivan. Otada kćer spava u svojoj sobi, stariji sin s tatom u sobi a Ivan i ja na bračnom krevetu u spavaćoj sobi. Sad bi sve bilo po pravilima da se Ivan hoće preseliti od mene k svome bratu u sobu pa da MM konačno dođe u svoj bračni krevet. Ali Ivan neće od mene. A ja ga neću tjerati bez obzira što bi na ovo rekli pedagozi i psiholozi.
Cvijeto, neka te moj slučaj utješi.
kod nas u krevetu od 160 širine spavamo MD, beba, ja i pas... I ništa nam ne fali... Živimo u jednosobnom stanu i ta soba je i dnevna i spavaća... Luka prvi dio noći odspava u svom kinderbetu dok MD i ja još poobavljamo kaj imamo po stanu, ali kad se prvi put probudi za sisanje ostaju u našem krevetu jer nema te sile koja bi mene ljenčugu usred noći natjerala da se ustajem x puta i dojim, uspavljujem i ne znam kaj sve ne...
osim toga, nema ljepšeg osjećaja nego kad osluškuješ kako tvoje dijete diše pored tebe ili kad ujutro otvoriš oči a pored tebe je najdraže biće na svijetu sa velikim osmjehom musavim od noćne papice
ali slažem se s onim - svatko prema svom nahođenju... ja ne znam kako će naša situacija izgledat jednom kad se on više neće budit za papanje po noći, vjerojatno će ostajat u svom krevetu... samo sad već znam da će mi užasno falit pored mene... ali taj problem ću rješavat kad do njega dođemo
Tako je i kod nas, samo umjesto psa dođe jedna od naše tri mačke i legne mi na noge.
Starija kći spava u kuhinji. Ona ima krevet samo za sebe.
I mi smo prije prvog djeteta kupili krevetić i uredili ga za bebu. Međutim, moj sin je spavao isključivo na sisi ili blizu nje
Kad se rodila Z., A. je otišao u svoju sobu, bez problema (osim što meni jako fali zajedničko spavanje, ali on mi budi Z. jer dosta priča u snu), pa sad spavaju MM i A. u jednoj, a Z. i ja u drugoj sobi.
S druge strane, Z. bi bez problema mogla spavati u odvojenoj sobi, spava mirno i ne budi se do pred jutro. Tako da puno ovisi o karakteru djeteta.
Nasi sinovi su spavali s nama u sobi svaki u svom kreveticu do 2 tj 3 godine,zatim smo se preselili i dobili su svoju sobu.
Tada je stariji poceo gostovati u nasem krevetu,a od njega video i mali
Zadnje 2 godine otkako se rodila seka,spavali su s tatom u krevetu a soba im je zvrjala prazna.Sada imaju 10 i 11 godina i dalje je praznik i takmicenje ko ce s tatom u krevet,pa su napravili raspored spavanja po danima jer je mm uslovio da svaku noc moze samo jedan s njim jer se guraju po celu noc
Uopste nisam protiv zajednickog spavanja,mislim da je to za decu blagotvorno ma kolika da su ako imaju potrebu za tim.
Ja sam 30 godina spavala sama i navikla sam da pred spavanje mogu citati ili sta me volja,tako da mi je tesko palo i prisustvo mm u krevetunikako san na oci...
Malena odspava jedan deo noci u kreveticu a kada se probudi stavim je kod sebe na siku ali ja vecinom bdimsan mi je katastrofa...
S prvim djetetom smo imali ogromnu spavaću sobu i kimbač za njega fino uređen...Odmah prvu večer smo ga stavili u bračni...Mada smo mislili kak bu on spaval u kimbu. Doduše, imali smo običaj staviti ga u kimb, pa ga s prvim buđenjem staviti u bračni i tako do jutra. Srednja curka je s nama spavala od prvog dana, kad smo se preselili u manju sobu. Ona NIKAD nije spavala u kinderbetu, u kinderbetu je stajao veš...Dok nisam poludila i prodala ga. E sada treće bebica isto spava s nama, a kinderbet niti nemamo...
A da tako malu bebu stavim u odovjenu sobu mi je nezamislivo...
Posljednje uređivanje od ana.m : 06.11.2010. at 23:34
lady.x nemoj biti tako isključiva. tvoji postovi su isti kao postovi stray. ja sam namjerno napisala svoj primjer da te šokiram
vjeruj mi, moj desetogodišnjak je vrlo samostalan. sam odlazi u školu, sam si već sad sprema doručak i večeru. ok, ne pegla, al ne peglam ni ja
on uopće ne treba spavati sa mnom u krevetu. sigurno ne plače radi tog. što se njega tiče, mjesec dana bi spavao sam kod prijatelja, da mu dozvolim.
al, eto, jednostavno se voli ušuškati i smireno pričati sa mnom ili tatom, i zaspati u našem krevetu. dva dana spava u svom, najčešće kad ga iznervira sestra, a onda se opet vrati.
to bih, iskreno, mogla prekinuti bez ikakvih trauma, samo rečenicom -nema više.
al ne vidim razlog. i guštam dok traje.
kao što tvoje neće biti emocionalno nestabilno od spavanja u svojoj sobi, tako ni moj (i ljiljanin
a ovo što pikula piše je živa istina. tako i ja mislim.
to intenzivno posvećivanje najmanjem članu je jako bitan element. Super je da je neko prvo vrijeme najveći događaj u bračnom krevetu dojenje i nunanje bebe i da su i mama i tata ljepo pošteno umorni, ako naravno odgovorno djele obaveze. Kako beba raste i počne se osamostaljivati nekim prirodnim ritmom koji ovisi i o karakteru bebe i njezinim stvarnim potrebama tako su mamek i tatek odmorniji bračni krevet sve više samo njihov pa udri brigu na veselje. Kad je bračna ljubav povezana čvrsto sa životom obitelji i sa stvarnim potrebama svih zajedno a prvo najmanjih sve sjeda na svoje mjesto. Kad se sjetim svih topica na kojima žene kukaju da im se ne da, da su preumorne itd dok je beba mala, a s druge strane glavni prigovor spavanju zajedno s bebom to isto... Ispada da bi trebalo te tate dobro uposlit oko bebe i po kući, ako ih posao dovoljno ne umara- pa im neće smetat ni manjak ni cosleeping ni niš.
Moja kćer se rodila jako bolesna , prvih 60 dana provela je po bolnicama, operirana je i tek je onda po prvi put došla kući.
Jedna od stvari za kojom sam čeznula tokom njezinog boravka u bolnici , a mog boravka uz njezino uzglavlje je da legnemo jedan kraj druge u veliki krevet i spavamo zajedno.
Kada smo konačno došle kući , ona je bila navikal spavati sama u kinderbetu, ali sam ju ja svojom strpljivošću rado odvikla od te navike.
Ja osobno nemam ništa protiv da beba spava u drugoj sobi, naravno, ne moje vlastite bebe. Moj unutarnji glas govori drugačije.
lady x, a je si ga pretjerala
eto, ja i mm guštamo do neba kad su oboje na ljetovanju par tjedana s bakom. nisam nešto u nekoj depresiji.
i još nešto, baš me zanima što misliš pod samostalnosti djeteta. što bi to tebi predstavljalo, ovako unaprijed jer nemaš još iskustva?
inače, slažem se s tobom, da samostalnost nema neke veze s tim gdje dijete spava. kao i bliskost s roditeljima.
ono što mislim, je da ne moramo uvijek ispunjavati djetetove potrebe. ponekad je dobro ispuniti i djetetove - želje.
Ja poznam ljiljanine blizance, ništa im ne fali !
Ni meni niš ne fali sva sam fino zaobljenaJa poznam ljiljanine blizance, ništa im ne fali !
Šalu na stranu ja u zajedničkom spavanju ne vidim problem.
Ako dođem s posla u pet onda kuham za drugi dan, pospremim nešto (nikad dovoljno) opslužim sve strojeve (perilice, sušilica) pa opeglam. Začas je osam.
Djecu niti ne opažam.
Zato kad se lijepo svi navečer opustimo u krevetu onda se klinci "razvežu" i pričali bi, pričali...pa ne bih trenutke dala za pola milijuna eura...a kamoli za mišljenje psihologa...(bez uvrede molim nije bila ta namjera)
hebi ga, sad bi neko trebao reći, ja poznam cvjetinog J i niš mu ne fali
šalim se, neću više, majke mi - ovdje se ipak raspravlja o bebama, a ne o ovim klipanima
XD
evo ja poznajem cvijetinog J i ništa mu ne fali
dapače... kod cvijete osim za M i J ima i viška, a kamoli da nešto fali
ne znam zašto mislim da će na ovo cvijeta odmahnuti rukom
Ja ne poznam cvijetinog J ali sam sigurna da mu nista ne fali XD
I mene zanima ovo sto je cvijeta pitala, sta je za tebe samostalnost deteta do 3-5-10 godina?
Priroda će napraviti svoje i kao što smo si mi sve majke posložile tako ćeš i ti.
Složi si za početak kak misliš da će ti biti ok, a kasnije ćeš vidjeti. Možda će biti tako kao sada pričaš, a možda i ne. Nekad ti jedan mjesec paše jedan način, a već drugi mjesec drugi, kako beba raste tako se mijenjaju njezine potrebe...
Vjerujem da je svaka od nas imala mišljenja prije i poslije dolaska dijeteta, a moja su se mijenjala iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec i dan danas je tako.
Djeca su živa bića koja imaju svoje potrebe i svoj karakter.
Neka djeca su ko bebe iz filma (dobro to je nemoguće
Uglavnom hoću reći, em ćeš ti osjećati nešto sasvim drugo, a i dijete će ti jasno do znanja dati što mu paše, što treba i što hoće ili može...
prerano je da donosiš neke zaključke, vjerujem da nas ima dosta koje smo se ugrizle za jezik....
xPriroda će napraviti svoje i kao što smo si mi sve majke posložile tako ćeš i ti.
Složi si za početak kak misliš da će ti biti ok, a kasnije ćeš vidjeti. Možda će biti tako kao sada pričaš, a možda i ne. Nekad ti jedan mjesec paše jedan način, a već drugi mjesec drugi, kako beba raste tako se mijenjaju njezine potrebe...
Vjerujem da je svaka od nas imala mišljenja prije i poslije dolaska dijeteta, a moja su se mijenjala iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec i dan danas je tako.
Djeca su živa bića koja imaju svoje potrebe i svoj karakter.
Neka djeca su ko bebe iz filma (dobro to je nemoguće
Uglavnom hoću reći, em ćeš ti osjećati nešto sasvim drugo, a i dijete će ti jasno do znanja dati što mu paše, što treba i što hoće ili može...
prerano je da donosiš neke zaključke, vjerujem da nas ima dosta koje smo se ugrizle za jezik....
moja beba je do sada promijenila više načina spavanja, s nama, u svom kindaću, trenutna situacija je da nam je kinderbet spojen s krevetom, on spava na svojoj strani ali mu je bitno da nas vidi bez ogradice.
nama ne smeta.
i ja sam imala prije poroda svoja viđenja kako će beba spavati i sl. stvari (sigurna sam bila u to da beba neće spavati s nama, da je bračni krevet samo za MM i mene9 ali s dolaskom bebe puno se toga promijeni u mišljenju.
u vezi koljevke- sve ovisi o veličini bebe
moj B. se rodio s 4520 (procijenjen na 3800-4000g) i u rodilištu je "jedva" stao u njihovu koljevku, nakon mj. je bio već u robici br.62, tako da za njega koljevka ne bi bila isplativa investicija.
Posljednje uređivanje od sunce moje malo : 07.11.2010. at 15:22
Ma ja ne znam cvijetinog J, al sam sigurna da mu niš ne fali. Eto
bračni širine 140 (zakoniti i ja smo godinama spavali na 120cm, a nismo mali), i uz njega kinderbed od 60 cm - taman
meni se isto ovo cini kao najbolje rjesenje ako ne zelis dijete staviti u vas krevet...
kad sam ja bila trudna imala sam 300 ideja kako cemo se slozit u jednoj sobi, a MD mi je stalno govorio - vidjet cemo kad beba dodje... glas razuma
probaj nekako slozit tu sobicu da svi mozete zajedno u njoj spavat (jedan krevet ili vise njih) a poslije ces lako kombinirat kako ce vam vise odgovarat...
Sears često preporučuje razne šašave opcije s futonima, onim kojekakvim na sklapanje, rolanje. Ne znam. Možda neka kreativna kombinacija upali?
Meni se ipak čini najjednostavnije bebu između mame i tate, preko dana neka ležaljkica nešto... Ali možda zna žena zašto ne može cosleeping, al nam ne može reći. Ja sam se nejednom opekla kad sam preporučivala cosleeping u vezi dojenja i (ne)spavanja kad ono vidim nešto i skužim pa u tim uvjetima i ja bih mislila isto. E sad jel stvarno neki realan razlog koji nije za forum ili nešto treće, tko će ga znat. Mi trabunjamo a svatko nek si misli svoje
eto...meni ono što stray kaže uopće nije ekstremno, a odnosi se naravno na mene, moju obitelj i naše odnose unutar iste. ali to su moji kriteriji..moja mjerila, i ako su nekome bolesna..neka su.
ali, to ne znači da se na neke druge obitelji moraju odnositi, naprotiv. meni bi osobno puno teže palo spavanje u sobi bez muža. a zajedničko spavnje nam je svim tko prirodno došlo...
moja prijateljica ima troje djece. prvo je spavalo samo u svojoj sobi....nakon par mjeseci..malo plakalo pa se naviklo. drugo, nakon 6 mjeseci...s prvim u sobi, bez trauma..imalo društvo...treće spava s njima.
i sad kaže da to ne bi više ponovila. to odvajanje u drugu sobu tako rano. tada je mislila da radi najbolje.
ja sam imala izričit stav o spavanju sa roditeljima prije trudnoće. i to takav kao i ti. ja osobno imam traumu odvajanja, jer sam spavala s mamom. -tako sam makar mislila
kad sam rodila svi su moji stavovi pali u vodu. i neka su.
ono što želim reći...treba slušati srce i instinkte i dati djetetu ono što mu treba. ne nositi se za nekim uvjerenjima koja smo stvorili, jer se ta ista jako lako mijenjaju. i to je u redu.
naše dijete spava s nama..i nama je to predivno. samostalan je skroz i nikada nije bio pretjerano vezan za mene. jako je društven i bez problema ga mogu ostaviti kod baka.
mislim da je to više stvar povjerenja. ali, to tako nama odgovara...i njemu, očigledno. sad čekamo još jednu bebu i plandujemo kako ćemo se vi zajedno smjestiti.
trauma odvajanja? zašto misliš da je neophodna? ja sam shvatila da traume nastaju samo ukoliko se neke stvari odnosno odluke donose jednostrano...znači bez suradnje. ukoliko postoji suradnja sa djetetom, nema trauma. tada se poštuju želje i potrebe svih. tako da mislim da se traum odvjnj može itekako izbjeći.
nekom djetetu treba više bliskosti, nekom manje a da je podjednako sretno u konačnici. zato nije dobro unaprijed donositi odluke. upoznaj najprije bebu...ona će ti sve reći.
i iz osobnog iskustva, imaš zaista vremena u prvih godinu dana stvoriti neki svoj red i rutinu...
i da...još samo ovo...mene je zauvijek promijenilo pitanje malog jedne moje frendice...mama, a zašto ja moram spavati sam kad ni ti ni tata ne spavate sami?
i oprostite na ovako dugom postu...
Mislim da je tu jedina istina - kada dobiješ bebu jednostavno znaš kako je najbolje i kako vam (svima) najviše odgovara
I meni su susjedi cesto znali reci da upoce ne cuju da beba place...stalno smo je nosali i cuvali i spava samnom od pocetka, uskoro ce imat godinu dana...( prvih par mjeseci je i MM spavao s nama) i skroz mije neprirodna pomisao da spava odvojeno i jos k tome u drugoj sobi...njena soba je ceka, kad bude spremna.
Posljednje uređivanje od Demi : 08.11.2010. at 07:03
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom