Moja ima svoju sobicu od rodjenja.
Ali s njom u sobici spavam i ja,evo uskoro vec 2 godine.
Nasu spavacu sobu smo prepustili sinovima,a mi uzeli njihovu u koju je mogao stati samo manji krevet,pa nije mogla i beba s nama spavati.
A i meni je vise ovako odgovaralo.Nervirlo bi me nocno dojenje svako malo da usput jos moram paziti i da mm slucajno u snu ne ugnjavi malu.
Jedini problem je sto to traje vec predugo,tj sto u bracnom krevetu samo gostujem.
No,mala je oduvek problematican spavac,i sada se budi po nekoliko puta nocu pa je ovo za sada jedino resenje.
Pokusala sam je ostaviti samu bar deo noci,ali kad me trazi onda skacem ko oparena i trcim kod nje.A posto je to nocu cesto,odustala sam.
Glasam za zajednicko spavanje ako imate veeliki krevet.a ako beba spava celu noc,za posebnu sobu.