Kod ljudi koji su odabrali recimo prirodno planiranje u smislu childspacing, znači da su otvoreni za još djece, ali se trude da razmaci budu takvi da mali stasaju, da se žena oporavi itd to intenzivno posvećivanje najmanjem članu je jako bitan element. Super je da je neko prvo vrijeme najveći događaj u bračnom krevetu dojenje i nunanje bebe i da su i mama i tata ljepo pošteno umorni, ako naravno odgovorno djele obaveze. Kako beba raste i počne se osamostaljivati nekim prirodnim ritmom koji ovisi i o karakteru bebe i njezinim stvarnim potrebama tako su mamek i tatek odmorniji bračni krevet sve više samo njihov pa udri brigu na veselje. Kad je bračna ljubav povezana čvrsto sa životom obitelji i sa stvarnim potrebama svih zajedno a prvo najmanjih sve sjeda na svoje mjesto. Kad se sjetim svih topica na kojima žene kukaju da im se ne da, da su preumorne itd dok je beba mala, a s druge strane glavni prigovor spavanju zajedno s bebom to isto... Ispada da bi trebalo te tate dobro uposlit oko bebe i po kući, ako ih posao dovoljno ne umara- pa im neće smetat ni manjak ni cosleeping ni niš.