Hvala curke na podrsci,iskreno kad vidim vase potpise to mi da takvu nadu da sam sva u oblacima.
Znam da ima nade i bit ce jednom.Ja ne odustajem.Ali moram priznat da posto me punkcija nije ni malo bolila da mi najteze pada ovo cekanje.Tesko to psihicki podnosim jer ni inace nisam strpljiva osoba.
Inace sam dosta pesimiaticna,a sad kad smo uspjeli ulovit stanicu oprao me takav adrenalin i pozitiva.Veseli me i sama ta cinjenica da jajna stanica nije pobjegla.I tako danas cjeli dan izumijenjuju se osijecaji euforije i straha.Ali ipak prevladava euforija.Pokusavam sama sebe spustit na zemlju da ako i ne dode do oplodnje da se ne razocaram previse.Ali ne uspijeva mi bas,ta neka nada nestrpljivo cuci i samo nakedanput iskoci.Eto,sad mislim da necu od nestrpljenja i ovih mijesanih osijecaja dozivjet sutra da cujem novosti iz laba.Oprostite na dugom postu ali znam da razumijete,ipak mi je prvi ivf.