A možda su u šumi.
Pišem iz "svojih cipela". Nakon prvog poroda bila sam "nepokretna" 3 mjeseca.
Ne zbog reza, nego zbog problema sa žlijezdama lojnicama na istom području. Upaljivale su se jedna po jedna 3 mjeseca. Što je značilo užasne bolove, nisam mogla sjediti, a nakon 5 minuta lagane šetnje uz kolica, bolovi su bili nesnosni.
Da se tako nešto (nedaj Bože) ponovi, nisam u stanju sa svojim trogodišnjakom uopće doči do parka, a kamoli hodati.
Druga stvar, imali smo ogromne probleme s hranjenjem i dojenjem i dijete je bilo doslovno na sisi ili u "procesu hranjenja" cijeli dan.
Naravno, jednog dana si želim drugi porod bez komplikacija i ikakvih problema i onda će sve biti lakše.
Prvi puta je MM bio doma 4 tjedna i to je bilo super i sasvim dovoljno, ali budući da je mama u istoj kući, lijepo nam je svaki dan skuhala ručak. Nenametljivo.
Tako da kad bih drugi put imala priliku za skuhani ručak svaki dan, odmah bih prihvatila, bez obzira što smo si MM i ja itekakao sposobni i sami skuhati. (MM isto sasvim dobro kuha).