Mi smo sina silom prilika jer je centar jako sporo vodio proceduru posvajanja posjećivali 2 i po mjeseca, a pošto je bio 300km, petak subotu i nedjelju bi bili skoro cieli dan s njim, a druga 4 dana se vraćali raditi i tako 8 tjedana. Zadnjih tri tjedna sam ja prestala radit i preselila se tih dana u drugi grad i stalno bila s njima. Vodili smo ga doma tek na dan pravomoćnosti rješenja, do tad nismo smjeli iz doma van niti u šetnju, samo u dvorištu doma.

Bio mi je to dug i stresan period, ostavljati svoje dijete i vraćati se doma bez njega, al eto barem je on bio potpuno vezan za nas i doma nismo nikakvih rilagodbi imali, on je ušetao u naš dom i život kao da je oduvjek tu.

Ne znam koliko je vaša curica stara, je li kod udomitelja ili u domu, ako je kod udomitelja koliko je vezana za njih. To su sve činjenice koje treba uzeti u obzir, znam slučajeva kad je dijete odvedeno nakon doslovno jedan ili dva posjeta i to nikad nij ispalo dobro. Samo još jedna trauma za dijete u nizu.
A s druge strane nije dobro niti da posjeti traju predugo i da svi žive u dva paralelna svijeta, svaki slučaj je za sebe i svatko treba po svom osjećaju i po reakcijama djeteta odlučiti kad je pravo vrijeme(Ili to odluče tete u centru)