KOLIKO STE "iste"...one stare...SADA?

[Pettite]

Drage moje...omg...

Nisam sigurna osjećam li se "normalno" obzirom da mi se sad, u petom mjesecu moje prve trudnoće ponekad čini kao da više nikada neću biti ona stara...Kada sam planirano zatrudnila (nakon što sam se svježe udala) bila sam presretna...Imam divnog muškarca kraj sebe, i nekako sam se smatrala sretnom.

No, gledajući se u posljednje vrijeme u zrcalo (doslovno ali i u svoju dušu) , ne mogu a da ne primjetim kako se toliko brzo mijenjam...Nema to sad baš totalno veze sa prvim naznakama celulita (koje, btw prvi put sada primjećujem na sebi) ili kosom koja mi se stanjila i postala beživotna otkad sam T...niti sa kilogramima koji su se bahato zalijepili na moju (prije trudnoće brižno čuvanu figuru)...
nego i sa emocijama...
kao da prestajem biti mlada žena, kao da je ta mladost trajala prekratko (ni nisam cvjetić više sa svojih 26 )...

Lovim se kako slušam pjesme od mando diao-a, linkin parka...evanescenca koje sam slušala kao student, i sjećam se one zgodne(bez lažne skromnosti, bila sam si zgodna) živahne i radoznale cure koja je tek trebala da otkrije svijet...

A sad sam već tu.

Uhvatite li se vi ikad pomalo razočarane otkrivenim...makar malo...mrvicu? Ili kao da ste većinu toga"prošli" prije nego ste se okrenuli...?

Ne znam jeste li me shvatile, ali pitanje je za sve vas žene koje ste u mojoj koži ili ste već sve to prošle, rodile, i onda se opet poslije toga uspjele osjećati relativno mlado, poletno...privlačno...unatoč tome što ste majka, kućanica, i zaposlena žena. Supruga...

[Lutonjica]

Uhvatite li se vi ikad pomalo razočarane otkrivenim...makar malo...mrvicu? Ili kao da ste većinu toga"prošli" prije nego ste se okrenuli...?

ne
osjećam se privlačnom i mladom, iako imam 35 godina i trudna sam sa svojim 3. djetetom

[mikka]

ja se osjecam drukcije, vise sam svjesna prolaznosti zivota, i te neke stvari, ali se bolje osjecam u svojoj kozi i puno vise uzivam u zivotu.

jedino sto me muci je ovih 2o kila viska, ali stat cu i tome na kraj, jednog dana

[laumi]

Da, osjećam se tako ponekad. Najviše zato što više ne mogu izaći iz kuće kad želim i vratiti se kad želim. (Naravno da ponekad izađem van, bilo s frendicama ili s MM-om, da toga nema, poludjela bih.)

Ali većinu vremena se osjećam i mlađa od svoje dobi (tek mi je 31), osjećam se seksepilnije nego s 20 (čak i s 10-ak kg više nego što sam tada imala), još sam uvijek jako radoznala (gledam dokumentarce, ne volim sapunice) i uživam u životu.

Teško je ponekad jer smo, kao i većina ljudi s djecom, ulovljeni u tu svakodnevicu posao-kuća-djeca, ali trudimo je se razbiti kad god nam se pruži prilika.

[laumi]

I potpis na mikku.

[Lutonjica]

i ja se osjećam drukčijom, ali na bolje, ne na gore
i lijepa sam si i mlada i s celulitom, i sa strijama i 10 kila više, i sa sijedim vlasima LOL
bore još uvijek nemam nijedne, genetika

ljepota i mladost su stvar uma, ne tijela

[Ifigenija]

Ja sam radosno sa sebe bacila sve ono suvišno na čega sam se FURALA. I sretna sam i nikad si nisam bila ljepša, nikad sretnija. U početku me je mučilo to - ja pa gospođa, a sad mi je to normalno, da me tako zovu, i da to jesam. His wife I da me neki mali ljudi zovu mama. Al to su slatke muke za naučit se na to.
Inače, što se tijela tiče u nekim periodima trudnoće ili dojenjima sam imala nekih tih estetskih padova, ali sve je došlo na svoje. Imam 34 i još ne vidim ozbiljnije propadanje

[vjestica]

osjećam se drukčijom, naravno, pa bilo koja promjena u životu na meni ostavi traga (završavanje školovanja, posao, majčinstvo)
ali razočarana ne
imam 34 g i tek sam rodila prvo dijete
ne fali mi ništa iz "prethodnog" života (prije djeteta), ničega nisam ostala željna
doduše ja sam jako dugo željela dijete i borila se sa neplodnošću
promjene na tijelu se svakoko dešavaju sa godinama , sa trudnoćom ili bez i to je nešto što sasvim normalno prihvatam
i iskreno smiješno mi je kad neko mojih godina ili mlađi spominje godine i da nije u cvijetu mladosti

[Pettite]

ne
osjećam se privlačnom i mladom, iako imam 35 godina i trudna sam sa svojim 3. djetetom

znači, ima nade i za mene!!! ovo mi je super čuti

[@n@]

Svi se mi mijenjamo iz dana u dan, s djecom ili bez njih, u braku ili ne... kad prođe 2, 3, 5 godina, onda tek skužimo da nismo više isti. Rekla bih da nikada to nije promjena nagore, čak dapače, suprotno (čast iznimkama).

Sve što meni 'nedostaje' me još čeka. Sve one neproputovane zemlje, neupoznati ljudi... i veselim se tome.
Sad sam žena i majka, sa 29 godina, 'skoro' troje djece, predivnim muškarcem uza se, dvije predivne đukele... osjećam se lijepom, sigurnom, voljenom. I potpisujem sve postove Lutonjice u ovoj temi.
Mrvicu mi nedostaje karijera, ponekad, svi dragi ljudi s kojima sam radila i surađivala. No i to će se vratiti, nije zauvijek.

[Pettite]

i iskreno smiješno mi je kad neko mojih godina ili mlađi spominje godine i da nije u cvijetu mladosti

jako mi je drago zbog tebe ma nisam sad mislila da se osjećam prastaro...nego samo to da me "zatekla" činjenica da više nisam klinka...a do jučer sam (kao student kojem je jedino knjiga, klopa i izlasci na pameti) to bila...bezbrižna i slobodna. ne mogu reći da žalim za propuštenim prilikama, jer nisam željna ničega...samo sam melankolična kada shvatim da se to vrijeme nikada više neće vratiti...
što se razočaranja tiče...nisam mislila bukvalno "e sad sam ja razočarana ovim u čemu sam se našla", nego samo da sam kao curica i djevojka možda imala pomalo ružičastija i "romantičarskija" očekivanja od budućnosti...
otkad sam "odrasla" imam dojam kao da su općenito stvari manjeg intenziteta...nekako se ništa više ne događa "gromoglasno" i nema puno više mističnog...neotkrivenog...to sam mislila.


sad se osjećam već pomalo...hm...nenormalno zar je toliko krivo katkad osjećati se ovako?

[Anemona]

Mene u zadnje vrijeme lagano lovi zabrinutost da "godine lete".
Lijepo mi je, zadovoljna sam, a život nemilice leti, godine samo prolaze.
Ne osjećam se staro ili nešto tako, nego jednostavno zabrinuta što vrijeme tako leti.

Sve to se pokrenulo kad sam nedavno gledala na TV onaj TV kalendar i shvatila da je prošlo recimo 20 g. od Konvoja Libertas.
Ostala sam šokirana.
Znala sam koje je to bilo godine, ali meni je to kao da je bilo nedavno, max 10 godina.
Puno puta se ulovim kao da mi fali 10 godina života, kao da su nestale.

[lunja]

O, da, ja se od ranog djetinjstva jako tesko nosim s prolaznoscu vremena.

Samo, sto se ovog tice:
[QUOTE=Pettite;1740784] i nema puno više mističnog...neotkrivenog...QUOTE]

trudnoca+materinstvo su mi ubjedljivo najmisticnije od mojih misticnih iskustava.

[ana.m]

Ja kao Lutonjica, s time da sam nešto mlađa, a treće sam dijete već rodila! Ponekad imam osjećaj da me ljudi u busu promatraju i misle si "Kad si ti stigla roditi troje??" Čak mi neki koji me znaju kažu da što starija idem i što više djece imam izgledam bolje! I osjećam se bolje, poletnije, mlađe, ljepše i više kao žena nego ikada prije.

I mene uopće ne muči to što više nisam klinka, dapače. Uživam u svojo djeci, to me jako jako veseli, ne fale mi izlasci, partijanja i sl.

[Tinkili]

Sve to se pokrenulo kad sam nedavno gledala na TV onaj TV kalendar i shvatila da je prošlo recimo 20 g. od Konvoja Libertas.
Ostala sam šokirana.

A vidiš, ja sam baš sretna što živim već toliko dugo na ovom svijetu, i što sam recimo u vrijeme konvoja Libertas bila student i učila u vremenu bez struje i vode u Dubrovniku... i što se recimo danas, dvadeset godina poslije, još uvijek osjećam mlado i u ovom trenutku uživam u trudnoći. Dakle imam još jedan potpuno novi aspekt života predamnom, novog člana obitelji kojeg treba dočekati i odgojiti.

Mislim da je bitan je stav, pogled na svijet, uživanje u svakom trenutku života i radost što smo tu i što imamo mogućnost utjecati na ljude oko nas....

A tijelo - tijelo je samo odraz ulaganja u njega, prošle godine sam rekla da mišići neće narasti sami od sebe, a celulit se izbrisati gumicom, već treba vježbati i pametnije papati, pa sam tako i započela i uspjela smršaviti 15-tak kg i dovesti se u kondiciju bolju nego prije petnaest godina, dakle ni to nema veze s godinama, već upornošću i disciplinom.

[Anemona]

A
Mislim da je bitan je stav, pogled na svijet, uživanje u svakom trenutku života i radost što smo tu i što imamo mogućnost utjecati na ljude oko nas....

S ovim se slažem, s jedinom razlikom što žali, jer vrijeme curi.

[cvijeta73]

kad sam bila trudna s J, dakle prvi put, uhvatilo me takvo nekakvo raspoloženje, kao tebe.
i nikad se nisam luđe oblačila i imala luđu frizuru nego u tom razdoblju. mislim, ni dok nisam bila trudna nisam imala neki posebno ludi stil oblačenja i frizure. a onda mi je došlo da se tetoviram, ispirsam i sve u paketu

za bračno putovanje smo išli u london, i bila sam si strašno kul trudnica u londonskom noćnom klubu, u dva ujutro, s bocom vode nema veze što bi mi možda više pasao krevet, a tek mm-u da ne govorimo. nakon cjelodnevnog đipanja po londonu.

i tako, kad sam rodila, postala sam "ista", ona stara, luda koliko je bila i prije luda, normalna koliko je bila i prije normalna.

[Sani1612]

Danas sam o nečem takvom razmišljala i recimo da se ponekad sa sjetom sjetim prošlih dana..ali samo zbog onog osjećaja mladenačke neozbiljnosti.
Sjetim se vremena kada je većinu stvari bilo na mami a ja sam bezbrižno izlazila,studirala. Otkad sam postala mama svi kažu da sam se promijenila preko noći,i to na bolje
iako ni prije nisam bila loša. Uživam u svojoj djeci,uživam u odgovornosti (čak se malo pravim i važna), što sam svojoj djeci oslonac. A bome mi ne smeta ni 6 kg koji su od trudnoća ostali, jer se sad kao nikad prije osjećam potpunom ženom.

[Cocolina]

Promijenila sam se u tom dijelu da se više ne zamaram s nebitnim stvarima.
Uživam u svome djetetu i MM.
Bolje se osjećam u svome tijelu iako imam nekih 10-ak kg viška.Skinut ću ih do slijedeće trudnoće.

Ponekad se sjetim naših izlazaka odprije ali ne fale mi previše.Tu i tamo izađemo.Meni sasvim dovoljno.
Uživam kao nikada prije.I baš me briga koliko imam godina.Bitan je um.

[Ripcord]

Ja sam prvo rodila s 21 i do poroda sam bila 'omiljena trudnica u SKUC-u, dok sam sad s 32 (i drugom trudnoćom, a ovaj put i ne kao samohrana majka-studentica) nedavno bila u Boogaloou i šizila jer mi je bila glupa muzika i hladno vani. Ali onda sam skužila da bi i tak šizila bilo gdje da mi je loša glazba (kad sam snob po tom pitanju) i uvijek sam zimogozna i da to nema veze s godinama :D

Ne brini, ak se ne pretvoriš u jednu od onih žena koje izgube sve interese, nećeš ništa izgubit, samo ćeš promijenit prioritete.

[Bodulica]

jako mi je drago zbog tebe ma nisam sad mislila da se osjećam prastaro...nego samo to da me "zatekla" činjenica da više nisam klinka...a do jučer sam (kao student kojem je jedino knjiga, klopa i izlasci na pameti) to bila...bezbrižna i slobodna. ne mogu reći da žalim za propuštenim prilikama, jer nisam željna ničega...samo sam melankolična kada shvatim da se to vrijeme nikada više neće vratiti...
što se razočaranja tiče...nisam mislila bukvalno "e sad sam ja razočarana ovim u čemu sam se našla", nego samo da sam kao curica i djevojka možda imala pomalo ružičastija i "romantičarskija" očekivanja od budućnosti...
otkad sam "odrasla" imam dojam kao da su općenito stvari manjeg intenziteta...nekako se ništa više ne događa "gromoglasno" i nema puno više mističnog...neotkrivenog...to sam mislila.


sad se osjećam već pomalo...hm...nenormalno zar je toliko krivo katkad osjećati se ovako?

Potpuno se normalno osjećaš, jer iako ti se dagađaju lijepe promjene u životu, to je ipak nešto novo na što se treba naviknuti i prilagoditi.
Udala sam se s nepunih 20, s 24 sam imala već dvoje djece, i bez obzira na ogromnu ljubav prema mm i klincima priznajem da sam se neko vrijeme osijećala pogubljeno.
Sad imam skoro 39, osjećam se super, kažu mi da izgledam bolje nego ikad, uživam s mm u novootkrivenoj slobodi jer nas djeca više ne trebaju kao nekad, upisala sam fax i naprosto uživam u životu.
Da ne zvuči sve tako ružičasto, uhvati me s vremena na vrijeme strah od starenje, nemoći, bojazni da neću stići sve ono što bih željela. No, to je posljedica toga što sam u zadnje vrijeme izgubila par dragih ljudi pa sam duboko svjesna prolaznosti.
Sve je to za ljude...

P.S. Zaboravila sam reći da sam prošle godine bila na tetovaži zajedno sa sinom i već razmišljam o drugoj. Mladost-ludost

[Strobery Shortcake]

Ja nisam ona stara, ne bih bila stara ni da sam bez djece, ali drago mi je zbog većine stvari koje su se promjenile.

Malo sam razočarana činjenicom da godine donose gubitak fizičke energije (nije sad zabrinjavajuće, ali primjetim silaznu tendenciju), ali ni to mi nije baš neki veliki -.

Lutonjice, potopila si mi razloge protiv još jedne trudnoće i bebe, tnx! (da ih možemo roditi sa 4 godine ja bih odmah još dvoje, ali me ove trudnićke i bebeće stvari po malo "plaše", ah ali bih onda morala preskočiti ono za čim čeznem da ponovim, oh no, postala sam cicanje-ovisnica

[mimi 25]

Draga Pettite,
nije ni malo nenormalno sto se ponekad tako osjecas.Ma kada citam tvoje postve kao da ja to pisem. I nisam te ni malo krivo shvatila jer razumijem sto zelis reci.
Evo, i ja imam 26 god i cesto se sjetim studentskih dana i one bezbriznosti, hrpe slobodnog vremena iskoristenog za druzenje, beskonacne kave, izlaske, spavanja do rucka.........
Bilo je super i nostalgicna sam jer sam svjesna da vise nikada nece biti tako........
A onda shvatim da sam ustvari zahvalna sto je tako kako je sada.......
Svako vrijeme u zivotu nosi svoje! Kao i ti, udala sam se za covjeka kojeg volim i zeljela djecu koju imam......i zahvalna sam sto su mi se moje zelje ostvarile....
Istina, i ja sam zamisljala sve malo...kako si ono napisala.....romanticnije i ruzicastije....ali shvatila sam da je zivot takav kakav je, a hoce li nam biti dovoljno romantican i ruzicast cesto je stvar nas samih i nase percepcije.
Mislim da si i ti jedna sretna mlada zena koja ima ispunjen zivot iza sebe, ali i u sadasnjosti.
Uzivaj, budi zahvalna na tome sto imas sada (ne sumnjam da nisi) i na svojim uspomenama iz "mladih" dana.......
Sretno!

[ana.m]

Da se još malo nadopunim..
Zašto neki ljudi... kao da prestanu živjeti od kada postanu roditelji. Ja imam 32 godine i ne osjećam se nimalo staro, kaj bi prestajala biti mlađa žena, svaka trudnoća me samo još više pomladila...IZNUTRA...a to je najvažnije! A da ne govorim da više cjenim svoje tijelo, imam 10 puta više samopouzdanja, seksualno...osjećam se skoro pa na vrhuncu! Što još da dodam!? Hm...

[BubikaM]

U trudnocama mi je sve bilo woooow, jedva sam cekala upoznati to svoje malo bice koje raste u meni i nisam uopce razmisljala dal cu biti ona stara ili ne.
Sad sa svojih 30 godina, dvoje djece, od kojih je jedno beba od 6 mjeseci, pomalo osjecam da mi fali "zivot".
I ne smislu da mi zaista nesto nedostaje, ali bi vrlo rado ponekad otisla na neki koncert, otisla na vikend sa muzem..
Mozda je i to zbog toga jer mi je trudnoca isla za trudnocom, porod za porodom, mala je razlika izmedju klinaca, pa nisam stigla izmedju dati si malo oduska.
Moram priznati da iako iza sebe imam 11 godina nocnog zivota, raznih putovanja, neki zaokruzeni mladenacki i studentski zivot, javlja mi ze zelja da ponovo zaplesem u nekom klubu, javlja mi se zelja da ponovo skacem na koncertu...na kraju krajeva javlja mi se potreba da budem i sama sa sobom.
I ne mislim da je to nesto cudno, osjecam se mlado i poletno, ispunjeno sa ovo dvoje djecice i krasnim muzem.
Jedna strana zivota je trenutno na cekanju, druga cvate. I biti cu najsretnija kad mi se oba ta zivota pocnu isprepletati.

[šniki]

Sada sam sretna, puno više sigurnija u sebe, sada imam ono što sam dugo željela.....i lijepa sam si, majka sam...nema ljepšega....

A u trudnoći, ma predivno, stalno sam se gledala u ogledalo i bila si ko bonkić....( ok, ja imam 31god, dugo smo čekali bebu, možda je u tome stvar.....al nebi rekla, to je jednostavno tak....svi smo mi individue i imamo potpuno pravo na različitost u svemu)

Mislim da će ti sve sjesti na svoje mjesto kada rodiš i kada primiš svoje malo zlato.....e to ti je mladost i radost...ma šta da ti kažem....ja ovoliko sretna nisam bila nikada.....

I sjetimo se muž i ja onih dana.....bilo je lijepo, bezbrižno, ali sada nam je bolje, sada je to ono pravo.....

[anima]

Svojedobno sam i sama otvorila sličnu temu. Zaista nakon prvog poroda više nikad nisam bila ista, ali sebi sam i dalje zgodna, iako bi dakako bilo bolje sa nekoliko kila manje, i definitivno sam svaki put malo razočarana kad se pogledam u ogledalo i vidim te bore oko očiju, koje prije samo dvije tri godine nisu bile tu, jbg, nije mi to super, one su dokaz kako neumoljivo starim, a kad vidim one tete od 40, zgrozim se da i ću i sama uskoro tako izgledati

[dani1]

Pa kaj ja znam, sama bit je ostala ista. Ja sam ja, kakva sam bila nekada, samo što sada drugačije gledam na neke stvari. Drugo je postalo bitnije. Zabrinjava me prolaznost vremena i to jako, kad vidim kako djeca brzo rastu, kad trenuci lete, a ja ih ponekad ne uspijem pohvatati. Pomalo sebično, ali ponekad želim da vrijeme malo uspori, pa da dulje uživam u određenim periodima odrastanja svoje djece. Fizički sam se naravno promjenila, godine+gravitacija+...čine svoje. Ponekad stanem i gledam tko je to u ogledalu i naravno da bih voljela svoju bujnu plavu valovitu kosu (umjesto sijede poblajhane metle), dobrostojeću pozadinu, a ne da mi hlaće vise itd., ali nekako stvarno mi i nije toliko bitno.

[babyboys]

rpvo sam rodila sa 19 kao samohrana majka brucošica i tek sam sada svjesna koliko me to promjenilo i koliko mi je dobroga donijelo. otkrilo mi je to dijete neke nove spoznaje, učvrstilo stavove i donijelo spoznaju da nikada više neću biti sama.
udala sam se s 23 da divnog muškarca.
drugo dijete je došlo u sasvima drugačijim okolnostima, i donijelo mi mir, naučio me strpljenju.

žalim li za čime? ne, jer sve što sam možda propustila, imam još puuuno vremena za nadoknaditi.
imam 28 godina i sa 5 kila viška osjećam se poželjnije i samouvjerenije nego kao utegnuta 20 godišnjakinja bez grama sala.