Quote Originally Posted by Sanda
Ne mogu vjerovati svojim ocima da sam ovo procitala! Jesi li probala razgovarati s njihovom uciteljicom!? Reći joj nesto o vaznosti motivacije i psihologiji 7-godisnjaka? Ufino, naravno, da se ne uvrijedi da ju netko poducava njenom poslu? Koji, doduse, radi ocajno, jer to je siguran nacin da dijete zamrzi skolu
Nasa uciteljica njih uvijek prvenstveno hvali, a ako treba upozoriti na greske, to obicno ide ovako "Vidi kako si lijepo napisala cijelu recenicu. Samo, na kraju recenice ide tocka, a ti si ju zaboravila. Hajde, popravi da bude savrseno." Tako da dijete to primi kao pozitivan stav nastavnika prema njemu.
Sreca vasa da se selite od takve, tesko da moze gore
Sve sam pokušala. Čak u jednom trenutku odlučila ispisati djecu iz škole ili ih prebaciti u drugu. Vodila sam djecu i psihologu i pedagogu, oni su ostali bez riječi. Dečki su razvijeni, lijepi uljudno odgojeni. Školski pedagog bio je iznenadjen mojom reakcijom kada sam jedan dan sva usplakana ušla i vapila za pomoć. Sve što mi je rekla je da se moram smiriti, a što se tiče mog sina da ona dugo nije vidjela tako malo dijete bogatog riječnika i pristojnog ponašanja. Jučer sam molia učiteljicu da Josipa koji uistinu ima lošu koncentraciju premjesti u prvu klupu, a Filipa, mog drugog sina, u treću umjesto brata. Dakle, nisam tražila da se pomijera drugo dijete. Odgovor učiteljice bio je "Ja znam kako ću ih rasporediti! Josip je ponovo jučer dobio negativnu iz matematike. Čekam kraj školske godine i da se ovaj pakao i mučenjenje djece prekine. Sada razmišljam da ih preko ljeta ostavim na miru, a u Osijeku ponovo upišem u prvi razred. Nisam sigurna da će to izbrisati traumu koju ću i ja i oni nositi do kraja života.

Hvala Vam na razumijevanju.