Citiraj stray_cat prvotno napisa Vidi poruku
ja sam se prije odlaska u nl vrtila po KOSSP-u i dalmatineri koji su se tamo vrtili su bili ocaj. bas je (recimo) bila pasminska karakteristika da nisu bas za trening (ok mozes staviti i na vlasnika, ili da recimo odredjeni profil ljudi bira odredjenu pasminu)

onda sam u NL naletila na potpuno drugi onlik ponasanja kod pasmine, bili su druzeljubivi i bolji za suradnju (ali ni tu ih nje bilo u disciplinama di mozes reci da pasmina nesto radi a mislim na agility, spasioce ili obedience. u nl nisam nikad otisla na obranu i napad i nemam pojma kakvi se psi vrte, ovo ostalo sam trenirala)

na zalost u hr ljudi stvarno uzgajaju pse onako masovno, po kavezima i cesto muljanju sa rodovnicama.

ljudi se cesto iz krivih razloga impulsiivno odluce za psa. stvarno bi se trebali informirati o samim psima i o pasmini, vec prije nabavke psa (bez obzira na to da li uzimate psa iz alzila ili psa od uzgajivaca) odredite bar prvih pola godine za odlazak u skolicu i skolovanje tog psa

ja tu ne pricam o ljudima koji uzimaju psa da ga prisarafe na lanac ili ubace u kavez u dvoristu. pricam o psima koji zive sa ljudima u kuci (tj u stanu kao moji psi). pricam o psima koji cesto zive u kombinaciji sa mackama ili drugim zivotinjama (recimo iguane ili zeceki). pricam o psima koji trebaju ziviti uz malu djecu. tad nemate luksuz odabrati stene koje ce recimo vec ko mali pokazivati da nije stabilan, da je eventualno agresivan a vi to necete znati prepoznati.

pogledajte mali "uzgajivacnice" po hr. ekipa bi zeljela zaraditi na psima. pasmine koje su trenutno popularne masovno stancaju stence. dalmatineri su kao pasmina na zalost platili cijenu zahvaljujuci disney filmovima

proucite i lose stvari koje dolaze uz pasminu, educirajte se. uzgajivaci nece na svojoj strani napisati o tome da recimo neka pasmina cesto ima displaziju kukova, ili da recimo gube vid.

Znam da kasnim jedno dvije godine, ali moram napisati sto mislim. ne mogu se složiti s tobom jer mi se čini da jako generaliziras. Poznajem jako puno ljudi u HR i inozemstvu i koji se bave uzgojem dalmatinera i koji ih imaju jer ih vole. I sama imam dalmatinerku koju sam u dobi od 4 i pol mjeseca počela trenirati, i to prvo u KOSSP-u, a dalje sama. Prvo, to NIKAKO nisu glupi psi (a moja je iz uzgajivačnice iz HR), jako brzo uče nove stvari ovisno o zahtjevnosti za max par dana. Naravno, uz sustavno ponavljanje i dalje dok im ne uđe u podsvijest. Dalmošica od moje prijateljice je uvjerljivo uspješna u agility-ju. Slažem se da ova pasmina zahtijeva PUNO vremena, rada, truda i najviše ljubavi i strpljenja, ali kada to uložiš, vraća se deset puta više. Moj dalmošica je vani jako zaigrana i znatiželjna, ali ako želim hoda uz mene bez lajne, dođe čim ju pozovem. Živim s njom u stanu i štetu je radila prvih par mjeseci kao štene, ali priznajmo, koje štene nije takvo??? I da, kad sam spomenula vrijeme koje je potrebno odvojiti. Ako ih volite nije problem. Ja s njom živim sama, radim, imam hobije, ali i dalje smo vani barem 4 puta dnevno, jedna šetnja je minimalno sat vremena...hoću reći, sve se može. I kad sam ju uzimala znala sam kakva je to pasmina i unaprijed sama sebi obećala: gdje idem ja, ide i ona (osim na mjesta koja ne dozvoljavaju pse, naravno). O karakteru da ne pričam, boljeg i nježnijeg psa nisam vidla.
Ono što želim reći, da sam pročitala tvoje komentare prije par godina možda i ne bi uzela dalmoša. Ne treba generalizirati, stvar je najviše osobnog odnosa sa psom odmalena. Sad jedva čeka preselit se u kuću i uzeti još jednog pjegavca )))