ima tko ko prodaje štenad ili daje na poklon?
ima tko ko prodaje štenad ili daje na poklon?
uzgoj u hr ti je prilicno izmaknuo kontroli i imas cesto agresivne ili/i glupe pse
ako bas ciljano ides na pasminu odi bolje van po psa
dalmetiner je u originalu lovacki pas pa se pokusaj informirati o pasmini prije nego sto dovuces dome pesa jer ste ganuti filmom
Sljedeći vikend ti je na Velesajmu CAC ili CACIB, nisam sigurna pa si odi pogledati. Sigurno će neki od uzgajivača uskoro imati leglo.
Mi smo tako napravili kada smo kupovali ovčarku.
Joj, pa u Hrv. ništa ne valja...Pa su i pesi već pogupavili.
Stray![]()
Posljednje uređivanje od ana.m : 14.11.2010. at 17:53
Joj stray, pa kako stene od 2 mjeseca moze biti agresivno i glupo, mislim stvarno![]()
Štene od 2 mjeseca ne pokazuje još te "kvalitete" u većoj količini, ali može biti takav.
Oduvijek imam pse, volim pse. Imala sam i dalmatinca, ali morala sam ga pokloniti nakon što je pobjegao, preskočivši 2 m visoku ogradu, ubio susjedovog zečića (kućnog ljubimca) i danima radio gluposti. Znam, trebala sam ga dresirati, ali upravo sam rodila, gradili smo kuću i bilo mi je nemoguće boriti se sa tako divljim , ali prekrasnim psom. Ljudi koji su ga uzeli imaju 1000 m2 ograđenog terena na selu i on ima puno mjesta za juriti bez brige. A uzela sam ga baš zbog izgleda i 101 Dalmatinca.
Zato sam dobro razmislila koja pasmina i spol ide uz naš način života, veličinu kuće i dvorišta, i vrijeme koje imamo za njega (nju).
Preporučam dalmatinca samo onima koji imaju puno prostora, puno volje za šetnje i veliki autoritet. Jer on (ona) začas narastu u velikog, maznog, snažnog, zaigranog ( i neposlušnog) psa.
na žalost slažem se sa stray_cat
stray cat kao obično ne bira riječi
ali mislim da je tu u pravu
ne bavim se s psima, ali sam čitala o dalmatinerima kao o psima jako zahtjevim za odgoj
puno njih je bačeno na cestu kad su ljudi shvatili da to nisu oni slaki psići iz crtića
Moja se opaska odnosi na to da su pesi u HR glupi i da po psa ide van....Kaj se pasmine tiče u to ne ulazim...
ja sam se prije odlaska u nl vrtila po KOSSP-u i dalmatineri koji su se tamo vrtili su bili ocaj. bas je (recimo) bila pasminska karakteristika da nisu bas za trening (ok mozes staviti i na vlasnika, ili da recimo odredjeni profil ljudi bira odredjenu pasminu)
onda sam u NL naletila na potpuno drugi onlik ponasanja kod pasmine, bili su druzeljubivi i bolji za suradnju (ali ni tu ih nje bilo u disciplinama di mozes reci da pasmina nesto radi a mislim na agility, spasioce ili obedience. u nl nisam nikad otisla na obranu i napad i nemam pojma kakvi se psi vrte, ovo ostalo sam trenirala)
na zalost u hr ljudi stvarno uzgajaju pse onako masovno, po kavezima i cesto muljanju sa rodovnicama.
ljudi se cesto iz krivih razloga impulsiivno odluce za psa. stvarno bi se trebali informirati o samim psima i o pasmini, vec prije nabavke psa (bez obzira na to da li uzimate psa iz alzila ili psa od uzgajivaca) odredite bar prvih pola godine za odlazak u skolicu i skolovanje tog psa
ja tu ne pricam o ljudima koji uzimaju psa da ga prisarafe na lanac ili ubace u kavez u dvoristu. pricam o psima koji zive sa ljudima u kuci (tj u stanu kao moji psi). pricam o psima koji cesto zive u kombinaciji sa mackama ili drugim zivotinjama (recimo iguane ili zeceki). pricam o psima koji trebaju ziviti uz malu djecu. tad nemate luksuz odabrati stene koje ce recimo vec ko mali pokazivati da nije stabilan, da je eventualno agresivan a vi to necete znati prepoznati.
pogledajte mali "uzgajivacnice" po hr. ekipa bi zeljela zaraditi na psima. pasmine koje su trenutno popularne masovno stancaju stence. dalmatineri su kao pasmina na zalost platili cijenu zahvaljujuci disney filmovima
proucite i lose stvari koje dolaze uz pasminu, educirajte se. uzgajivaci nece na svojoj strani napisati o tome da recimo neka pasmina cesto ima displaziju kukova, ili da recimo gube vid.
Veliki potpis pod stray, žena zna kako stvari stoje. Kod nas je jako često pare i štenci iz istog legla, vani je ipak puno bolja kontrola uzgoja. Ali i inače dalmatineri su pasmina koja zahtijeva jako puno rada i discipline. Je da su predivni, ali nikad ga ne bih odabrala za svog ljubimca, između ostalog i zbog njihove dlake koja je koma. Jako je oštra i kratka i svugdje se zavuče, frendica je bacila tepih jer nije nikako mogla izvuči te dlake iz njega, kad si hodao po njemu, kao da si hodao po iglicama.
Ako biraš psa za dijete, definitivno ne bih preporučila.
Imali smo dalmatinku koju smo obožavali, ali je uginula prije tri godine.
Kao štene je bila razigrana i neukrotiva, a opet tako divna.
Čak je i mace dojila jedno vrijeme
Kad je uništila sve patike, tepihe i stvari po kući, počela je uništanati žmigavce na autu i dvorište.
A opet bi nagodinu uzela dva dalmoša, muškog i ženskog.
Ogradila sam im dvorište koje je dog"s frendly, pa neka izvole uništavati.
Puni su ljubavi prema vlasniku i ostanu kao male bebe razigrani do smrti.
Treba jako dobro proučiti i pasminu i uzgajivača, vlasnika, utočište - sve preroštati , svugdje šnjofnuti, dotične izgnjaviti pitanjima, štenca izgrliti i poigrati se,pogledati odrasle iz tog legla, tatu jer ipak uzimamo novog člana obitelji, pogotovo ako imamo i djecu. I čak uz to se možete opeći, ali ipak manje. I pri tom điđimiđi uzgajivačnice i potvrde kod nas nisu nikakva garancija- mi smo dobili mačku s takvim papirima za past na rit sa epilepsijom u takvom stanju da je umrla u roku od par mjeseci, jer smo naivc iišli kod njihovog veterinara kao on se baš kuži u te mačke. Ne pitajte bili smo sentimentalni prema pasmini a nigdje drugdje je nismo mogli nabaviti. Sad imamo pudlu koja smo iši uzeti maltene u nevolji, bila je pothranjena, neočišćena, ali je bila u stanu s obitelji, socijalizirana, divno odgojena, situacija nam je iskreno i točno predočena i prezadovoljni. Sve ovisi o ljudima koji su uz psa, a ne o potvrdama, barem kod nas.
Posljednje uređivanje od pikula : 15.11.2010. at 11:32
Oprosti, ali meni je zaista nevjerojatna tvoja priča o uništavanju i kako bi ponovo uzela dva dalmatinera, pa nek' uništavaju!!
Prva i osnovna stvar, ako IŠTA znaš o psima, jest činjenica da ti uništavaju sve jer im je SMRTNO DOSADNO!
Druga stvar je da NIKAD, NIKAD, NIKAD ne uzimaš istovremeno dva psa u kuću, jer se takav postupak pokaže katastrofalnim u smislu povezanosti s psima, autoriteta i svega popratnog. Psi jedan od drugog (Murphyjevi zakoni) redovito pokupe svu silu nepoželjnog ponašanja, vrlo često i agresivnog, i onda imaš veliki problem.
Stvarno mi je nevjerojatno kako ljudi kupuju i nabavljaju, samo nek' je količina, kvaliteta nije bitna. Samo da se može reći: imam DVA psa!! Wow, je**te...![]()
Da se konačno osvrnem i na dalmatinere u Hr. (Ne)srećom, u mom kvartu su čak dvije uzgajačnice dalmatinera, mislim čak jedine dvije u Zagrebu, i nažalost poznajući te ljude govorim: NE!
Polazište mog odgovora je činjenica da se uzgajači u Hrvatskoj, ne znam za inozemne jer me osobno ne zanima pasmina, ponašaju izrazito ružno i bezobrazno prema 'konkurentima', mnogo je intriga, laži, podvaljivanja. Psi su često paranoični, ne bih rekla glupi, ali malo 'disabled' definitivno. Također pate, sad već nažalost genetski, od hiperaktivnosti (rezultat dosade i nerada s psima).
Koliko sam upoznata, sa dalmatinerima u Hr uzgajači ne rade ništa za što je pasmina stvorena; dakle nema lova, rada na tragu i sl. Pas - ljubimac. Koma.
@amalia: zašto želiš dalmatinera?
samo da se nadovezem na @n@-u, 2 psa su vec copor. teoretski je izvedivo ali to mozda moze odraditi profesionalac koj osim tih pasa ne bi imao puno drugih obaveza
ne usudim se zamisliti sto bi pas koj je toliko zapusten da smije unistiti sve sto mu padne na pamet recimo odradio sa djetetom u trenutku inspiracije
sto bi rekli nekome tko vam isprica da ce svojem djetetu dozvoliti da unistava i radi sto hoce?
pa pse treba odgajati, bas kao i djecu ukoliko zelite da su pristojni gradjani u urbanoj sredini. odgojeni pas moze sa vama gdje god pozelite i tek tad imate onu idilu o kojoj svi mastaju kad uzimaju pse. idealne obiteljske setenj, odlasci na more ili u restoran (a pas uredno odlezi ispod stola i po 2 sata)
Nikad nisam bila na CACIB pa me zanima da li je ulaz slobodan za posjetitelje? ili se plaća? I kako to izgleda tj. da li se može šetati i pogledati pse??? (ne mislim ono iz neposredne blizine i dirati ih, ali sa neke normalne udaljenosti?) Vodila bi F. jer obožava pse pa bi joj to bilo jako zgodno....
Na Cacibu se naplaćuje ulaz, obično je to 30, 40 kn za posjetitelje, nisam ziher. To ti izgleda tako da hodaš uskim prolazima između hrpetine pasa, bokseva, stolova za uređivanje pasa, stolica i sl. Pse, naravno, smiješ i dodirivati, ali OBAVEZNO prije moraš pitati vodiča psa i NE gurati ruke (pazi na dijete) u bokseve. Psi su u pravilu vezani povodnicima ili u boksu, rijetko koji ne bude.
Ako te netko odbije što se tiče diranja, ne zamjeri. Vodiči dugodlakih pasmina obično utroše mnogo, mnogo vremena i truda da pse urede i naprave im frizure, tako da dodir može puno toga uništiti. Tako da možeš očekivati da ćete više dirati pasmine koje ne zahtjevaju uređivanje. Također, psi koji se izlažu su u pravilu jako dobro socijalizirani na dodir stranaca, pa ne moraš imati strah od agresije.
Nevezano uz pse, zna biti dosta vruće/ zagušljivo, pa preporučam slojevito oblačenje. I pazite kud stajete, nažalost priredba zna biti prepuna 'da-ne-kažem' ljudi koji ne čiste 'mine' za psima.
Posljednje uređivanje od @n@ : 15.11.2010. at 19:53
psi su na takvim okpljanjima najcesce potisteni ali neki od njih su i razdrazljivi
dio ljudi koji dovuku pse na izlozbe imaju poludivlje pse koji im se propinju na vodilicama i pokusavaju scepati pse oko sebe
osim sto mozes viditi neodgojene pse zanimljivo je pogledati kako se oblace vodici pasa. zanimljiv je i fenomen prekomjerne tezine. nikad nigdje nisam na jednom mjestu vidila toliko jako debelih ljudi kao na izlozbama pasa
Hvala na info!
Diranje mi ne pada na pamet..i inače ne dozvoljavam malenoj da dira nepoznate pse na ulici čak niti ako vlasnik dozvoljava...Obožavam pse ali nemam povjerenja prema nepoznatima..nit znam vlasnika niti psa...
Moja je dalmošica bila mažena i pažena, spavala je u našem krevetu dok ga nije prerasla.
Išla je s nama na more, na kavice i sl. Bila je i bistra i pametna.
Ali kad bi ostala sama, radila je gluposti. Ja sam kriva jer sam ju razmazila previše.
MM je poštivala i njemu bila poslušna.
Sad je situacija drugačija, dvorište je prilagođeno njima, mjesta za trčanje imaju i previše(3000-4000m2).
Imam i profesionalca za dresuru, a šetam se ionako sa dj satima.
Razlog zbog kojeg bi par je taj što sam romantična duša, pa mislim da i oni trebaju društvo i partnera,
a sad sad imam i mogučnosti za pružiti im dom.
jkitanov u takvom će dvorištu uživati. Dalmatinci su divni psi ako se zna s njima. I ako ima mjesta. Svakoga ( a ne samo pse) se može odgojiti, zavisi koliko vremena i koji način treba. A oni nisu agresivni, samo silno razigrani i nesvjesni svoje snage.
pesi bi se u tom dvoristu treebali sami nekontrolirano zabavljait i sraditi sto im padne na pamet?
kao sto ti dijete nece odgojiti profesionalac isto je sa psima. ti se moras nauciti kako da psu preneses sto se od njega ocekuje
blago tebi kad toliko uzivas u setnjama, mi smo prilicno kratki i u kabanicama kad je lose vrijeme. i iskreno govoreci nekad se ni jednom od nas ne izlazi u zadnju, 4. ili 5. setnju taj dan. blago tebi kad imas volje i vremena
Čitam sve ove postove i sad znam još manje nego prije
1. gdje naučiti koji pas bi najbolje odgovarao našim željama, mogućnostima i (ne)znanju o postupanju s psima
2. da li je s psom ista situacija kao i s djetetom - kao trudnica sam bila sigurna da će beba od prvog dana spavati u svojoj sobi da bi 3 sata nakon dolaska doma završila u našem krevetu i sad s 4 godine još ne spava sama - pa se pitam da li bi isto tako mogla promijeniti mišljenje o psu u kući, a to baš i nije pametno ukoliko pasmini ne odgovara "kuća"
Gdje se educirati? Knjige, forumi?
U školama za odgoj i školovanje pasa (točnije, njihovih vodiča). Na forumima. Knjige. Iskustvo.
Za početak, pitaj nekoga tko se bavi psima, u svom mjestu stanovanja, sjedi s nekim na cugu, popričaj, sigurno će ti se mnoge stvari razjasniti.
Psi nisu bića 'za van' ili 'za dvorište'. Psi su bića čopora i od nas kao njihovih vlasnika, vodiča i vođa se očekuje da budu s nama. Psi koji su 'za van' (u društvu vlasnika), tipa šarplaninci, haskiji... su prvenstveno pasmine namijenjene ljudima koji žive i rade izvan kuće većinu svoga dana (npr. pastirima, ljudima koji žive na selu i sl). Često se takve stvari zanemaruju i mnogi takvi psi žive u stanovima i kućama. U tom slučaju zahtjevaju mnogo šetnji i kretanja.
Najgora stvar koju psu možeš napraviti je 'baciti' ga u dvorište samog, pa imalo ono i 12.000m2, i očekivati da se on ili oni sami zabavljaju i odgajaju. Ljudi koji nemaju pojma ni o čemu vezano uz pse osim da imaju 4 noge i laju često rade takve stvari.
To je ekvivalent roditelja koji upali djetetu tv ili ga 'zatvori' u sobu s igračkama i očekuje kompletnu i kvalitetnu osobu jednog dana.
@n@, hvala, baš mi takve informacije trebaju.
Odlučimo li se za psa, pas bi bio dio obitelji. Odrasla sam na selu gdje su psi slobodno šetali po dvorištima i cijelom selu, vlasnici se obično nisu nešto previše njima bavili. Ovdje kod nas ne znam nikoga tko uzgaja pse, pa ako mi možeš preporučiti neku dobru knjigu ili forum, internetske stranice (može i engleskog govornog područja) bila bi ti zahvalna. Spomenula sam psa "za van" i tak se nespretno izrazila. Nisam mislila psa uvaliti na dvorište i to je to. Mislila sam na psa koji nije cijelo vrijeme u kući i izlazi samo na kratko (pišanje kakanje), na psa koji može velik dio dana provesti vani.
Potpuno mi je jasno da pas traži puuno truda, vremena i ljubavi.
Znam da kasnim jedno dvije godine, ali moram napisati sto mislim. ne mogu se složiti s tobom jer mi se čini da jako generaliziras. Poznajem jako puno ljudi u HR i inozemstvu i koji se bave uzgojem dalmatinera i koji ih imaju jer ih vole. I sama imam dalmatinerku koju sam u dobi od 4 i pol mjeseca počela trenirati, i to prvo u KOSSP-u, a dalje sama. Prvo, to NIKAKO nisu glupi psi (a moja je iz uzgajivačnice iz HR), jako brzo uče nove stvari ovisno o zahtjevnosti za max par dana. Naravno, uz sustavno ponavljanje i dalje dok im ne uđe u podsvijest. Dalmošica od moje prijateljice je uvjerljivo uspješna u agility-ju. Slažem se da ova pasmina zahtijeva PUNO vremena, rada, truda i najviše ljubavi i strpljenja, ali kada to uložiš, vraća se deset puta više. Moj dalmošica je vani jako zaigrana i znatiželjna, ali ako želim hoda uz mene bez lajne, dođe čim ju pozovem. Živim s njom u stanu i štetu je radila prvih par mjeseci kao štene, ali priznajmo, koje štene nije takvo??? I da, kad sam spomenula vrijeme koje je potrebno odvojiti. Ako ih volite nije problem. Ja s njom živim sama, radim, imam hobije, ali i dalje smo vani barem 4 puta dnevno, jedna šetnja je minimalno sat vremena...hoću reći, sve se može. I kad sam ju uzimala znala sam kakva je to pasmina i unaprijed sama sebi obećala: gdje idem ja, ide i ona (osim na mjesta koja ne dozvoljavaju pse, naravno). O karakteru da ne pričam, boljeg i nježnijeg psa nisam vidla.
Ono što želim reći, da sam pročitala tvoje komentare prije par godina možda i ne bi uzela dalmoša. Ne treba generalizirati, stvar je najviše osobnog odnosa sa psom odmalena. Sad jedva čeka preselit se u kuću i uzeti još jednog pjegavca)))