Tko je kasno propričao?

Dijete mi ima 22 mjeseca i uglavnom trkelja i pjeva na svom jeziku ali konkretnih riječi upotrebljava vrlo malo.
Nikad nije bila sklona ponavljanju, bake i djedovi su dobivali blijede poglede na "ajde reci baka!baaakaaa! ba-ka! bakabakabaka!", tek sad ponekad prstom pokaže i kaže "to?" da joj imenujem.

Okolina je govorno poticajna, priča se s njom, oko nje, tv je vrlo malo upaljen, ide u jaslice od godine dana...
Mm je isto kasno propričao, pa koliko je do genetike....

Frustrira me frendičina mala koja mi je s 15 mjeseci donijela kremu i rekla "maži k(r)emu" a s pola godine je mami rekla "mama tužna? Keti grli".

Lucija sve razumije i tu je čak prešišala vršnjake ali nikako da propriča
Znam, stigne, ali to bi nam toliko olakšalo komunikaciju....

Tko je još kasno počeo?

Moj do dvije godine nije rekao ni rijeci, ni "mama" ni "to". Sve mu je bilo "M", pokazivao prstom. A onda par dana prije drugog rodjendana progovorio recenice. I od tada se ne gasi . Mala susjeda, njegova vrsnjakinja, jako je rano pocela pricati, a on ju je "presisao" u deset dana kad je progovorio. Nama je pedijatrica rekla da je bitno da cuje i razumije, a da ce govor doci, i poznavajuci njega, da cemo se s nostalgijom sjecati dana tisine. I bila je u pravu...

od mojih cetvero - dvoje je popricalo oko godine dana, dvoje blize trecoj godini...

Isto malo utjehe..moja kcer do tocno dvije godine tek samo, i povremeno mama i tata.
Imala sam osjecaj da sjajno nrazumije i da je jako bistra i komunicirale smo i dogovarale se fantasticno, a bez ijedne njene rijeci.
Vec sam razmisljala da je odvedem logopedu , no onda je za drugi rodjendan spojila recenicu od desetak rijeci, i nadalje stalno tako. Vokabular joj se sirio nevidjenom brzinom a rijeci su bile tocne a recenice savrseno gramaticki tocne.
Eto..

moje dijete je kasno pocelo govorit, uzasno kasno. ali kad je poceo, sve jasno, cisto i pravilno izgovarao. a sad se izrazava kao napredniji petodogisnjak, a ima tek 4 god

Moj sin (25 mj.) počeo je slagati rečenice od 2-3 riječi, ima i svoj rječnik, ali koristi i naš. Izgovara i tuđa imena, ali još uvijek nije izgovorio svoje ime. Primjećujemo da riječi na J izgovara s L, tipa nije JA nego LA. Njegova sestra naveliko je verglala s godinu dana, tako da nam je on čista egzotika.
Bitno je da nas razumije i mi njega, da nema problema sa sluhom i da shvaća što se traži od njega, što mu pričamo. Sve će sjsti na svoje mjesto. Nemoj se zamarati usporedbama djece.

moj mali bratić ima 3,5 godine, još uvijek ne priča.. Sve razumije, dobro čuje, ali neće pričati. tu i tamo kaže "mama" ili "tata".. Zdravstveno je sve u redu..

A moje dvije: Sara je sa 8 mjeseci rekla "mama" i od tada se ne gasi, ima 3g3mj a priča kao da joj je barem 5, dok Lucija ima 11 mj i tek je sad počela govoriti, odnosno plakati "mamaaaaa"..

Većina djece koja kasnije propričaju počnu odmah cijele rečenice izgovarati.. Dijete ti još uči i upija riječi, kad bude spremna propričat će.. i ti ćeš se pitati gdje joj je prekidač

Moj Marko ima 29 mjeseci i još ne priča.
Priča na svom jeziku.
Zna reći mama, baka, teta, tata, brmbrm nam je za auto, kamione i ostala prijevozna sredstva, smetlari su melje,melje , bma je puška, pucanje, mau je mačka, vau,vau je pas itd.

Kada hoće piti vodu s prstom pokaže prema ustima i onda od usta potegne prema gore, ne znam da li je netko shvatio ali eto to jer naš jezik.
E da kada ide na wc onda kada mora ići piškiti kaže pššššš a za kakanje kaže pu ( jer sam mu ja govorila kada sam mu mijenjala pelenu puuuuu).
Zna i spojiti dvije riječi pada kiša, tate nema itd.

Uglavnom teta u vrtiću je rekla da je samo pitanje vremena kada će on progovoriti.Ja se ne brinem jer vidim da on sve razumije i to je najbitnije.

Svi oko njega pričamo, objašnjavamo mu , slomila sam već jezik objašnjavajući i pričajući mu ali eto on očigledno još nema potrebe da progovori.

Moja najstarija je propričala s 2 god. i 10 mj.
Do tada je koristila 10-ak riječi. Prošli smo obradu kod logopeda (s 2,5 god.) i ustanovljeno joj je kašnjenje u govoru nekih 8 mjeseci za vršnjacima. S 3 godine smo trebali doći na kontrolu - do tada je već pričala tečno u rečenicama. I kad je progovorila, počela je odmah jako čisto govoriti.

Puno smo je poticali - pričali, pjevali, čitali joj - ali ništa. Progovorila je kad je bila spremna.

(Za usporedbu, njezina mlađa seka je propričala s godinu dana; s 18 mj. slagala rečenice. Ali još uvijek - ima skoro 3,5 god. - ne priča skroz čisto.)

Moj najstariji je s dvije godine koristio samo početne slogove riječi, a razgovjetnije tek sa tri. Sad ga nemožemo ugasiti, priča i kad spava. Kčer dvije i pol godine, slabo priča, mama, tata, baco, dagi, papa...Tu i tamo nas šokira s nečim povezanim. Priča puno na nekom svom jeziku, koji je još uvijek uglavnom nerazumljiv. Mali ima 13 mjeseci i još nema naznaka nekakvih riječi osim kojekakvog glasanja.

Sad mi je lakše

Kao i kod cocoline, Lucija koristi neke svoje znakove za određene riječi, pa se sporazumijevamo što telepatijom, što znakovnim jezikom

Originally Posted by meda

moje dijete je kasno pocelo govorit, uzasno kasno. ali kad je poceo, sve jasno, cisto i pravilno izgovarao. a sad se izrazava kao napredniji petodogisnjak, a ima tek 4 god

nijesam imao primjedbi

znam jednu jako pametnu i uspješnu arhitekticu, koja nije progovorila do treće godine. a baš je, ono, lumen. tako da ako po svemu ostalom vidiš da komunicira, nemoj se sekirati.

moj mlađi sin (2 god.) je tek nedavno rekao mama, tata zna već duže vrijeme, zna reći bob(graditelj), aki (baka), bok, da, ne i to je uglavnom to. sve razumije, ali eto ne zna pričati. pitala sam pedijatricu i ona je rekla da ćemo još malo sačekati pa onda kod logopeda no vidim po vašim iskustvima da se ne treba žuriti. baš sam i ja htjela otvoriti tu temu. naši mali šutljivci!

Ja znam Mensaše koji su bili šutljivci jako dugo

Ma sve mi je bed bilo reći da je mamakat počela tek s godinu i pol (jest doduše da me dotad zvala "tita" :rollingeyes

Originally Posted by Mrvna

Ja znam Mensaše koji su bili šutljivci jako dugo

možda imam genija?!

ja sam se baš nadala da će se malo više ljudi javiti na ovu temu.
i moj je izgleda genije

Ma mene je i ovo utješilo

sad mi je malo lakše ,moji još ne pričaju a sve razumiju

evo ja imam sina od 2 godine i 8 mjeseci sad idemo na suvag kod logopeda da vidiumo sta ce reci sa sluhom je sve uredu ali nece pricati sve kuzi i sve zna ali nece pricati

Moja curica do druge godine je isto pričala na samo njoj razumljivom jeziku.
Bila sam očajna, jer curice kao rano propričaju...
Sa 2,5 je počela slagati razumljive rečenice,a sada sa 3,5 godine priča puno bolje od svojih vršnjaka koji su propičali ranije od nje.

Tako je bilo i kod nas, starija mi je do druge godine govorila samo nekoliko riječi, od druge godine je sve išlo vrlo brzo, sad se sa 4 godine super izražava. Bitno je da razumije, a ostalo većinom dođe do treće godine.

Ja imam suprotnu dvojbu, moj sin je sada 16 mjeseci i jako puno priča i zna. Moram priznati da sam malo u strahu da ga neću moći pratiti za koju godinu.
On zna sam brojati do 5, zna desetak dječjih pjesmica (ja počnem on ubaci riječ dvije, pa opet ja pa malo on....), slaže jednostavnije rečenice 2-3 riječi i dovoljno je da čuje jednom neku riječ i ako mu se svidi bez problema će ju upotrijebiti u kontekstu, imena svih bliskih osoba. Zna kako se glasa krava, ovca.... Kako da se ja postavim prema tome? Je li to uopće puno? Radimo s njim ali zaista ne previše, ja još studiram tako da mi je dodatno vrijeme s njim uskračeno. Htjela sam otvoriti novu temu ali ovo se nekako nadovezuje pa....

Moj sin ima 2 i pol godina i ne govori. Bili smo kod logopedice na SUVAGu koja je s njim porazgovarala, riješavali su nekakav test (ona mu je pokazivala razne figurice a on je odgovarao pokazivanjem i animiranjem figurica). Rezultat je bio da je 7 mjeseci napredniji od vršnjaka, ali da ima "usporen razvoj govora". Upućeni smo na mjesečna savjetovanja kod prof. Jug. Tamo smo dobili upute kako postupati s takvim djetetom (inteligentnim koji ne govori).
1. Nema forsiranja tipa, reci "voda" i sl. To što dijete ne govori ne znači da je lijeno ili da ne želi. Da dijete može, ono bi reklo. Ali jednostavno ne može.
2. Ako imate sporazumijevanje rukama i nogama, znakovima, "baby signs" i slično, to koristiti i dalje. Dapače, svaka komunikacija je dobra.
3. Obilato koristiti onomatopeju. Auto brm brm. Piškiti pi pi ili pšššš. Zapravo,koristiti onaj oblik koji i dijete koristi i nadograditi ga pravom riječju.
4. Tepati tonom glasa, ali riječi moraju biti pravilne. Ne "ti ci moje zato" i slično.
5. Što više govoriti, zalijevati dijete govorom pa će ono kad tad procvijetati. Naučiti da cijeli dan bude kroz audio prijenos. Gle, sad mama mijesi tijesto, kako je mekano, probaj i ti. Jel da, mekano, mekano, me ka no. Bljak, bljak. sad je blak a bit će fina pica. Tko voli jesti picu? Ja. a ti, voliš li jesti picu? njam njam itd. Uglavnom, treba mljeti bez prestanka.
6. Male jezične igre ne mogu se forsirati, dijete osjeti kad ga pokušavamo nešto naučiti. Sve raditi kroz igru.
7. Čest problem s djecom koja ne govore jest da ne znamo točno koliko oni razumiju jer ne dobivamo feedback. Mi smo s našim dijetetom dosta komplicirano razgovarali, to jest, kad smo se obraćali, koristili smo komplicirane rečenice, kao s odrasnom osobom. Logopedica nam je savjetovala da pojednostavnimo, da podjetinjimo, da zamislimo da neke stvari i pojave vidimo prvi put. Na primjer, igramo se na podu, igrake razbacane - uzimam žabu i govorim: žaba kre kre kre, žaba skoči hop hop hop žaba skoči hop hop, što radi žaba? (čekam odgovor, ako ne stiže odgovaram sama)...

Evo, to je ono što sam uspjela popamtiti prvi put na savjetovanju.
Moram priznati da me poprilično muči to što moj sin ne govori. Čula onaj vic "nisam imao primjedbe" toliko puta da mi je već muka. Također, čula sam priče o djeci koja sama od sebe preko noći progovore i onda ih se ne može ušutkati. Ali u njih ne vjerujem previše. Smatram da svako takvo dijete koje kasni u razvoju govora treba pojačani angažman roditelja

Također, čula sam priče o djeci koja sama od sebe preko noći progovore i onda ih se ne može ušutkati. Ali u njih ne vjerujem previše. Smatram da svako takvo dijete koje kasni u razvoju govora treba pojačani angažman roditelja

Ja stvarno imam jednu takvu. Kad je imala, 2,5 god., govorila je samo 10ak riječi (razumjela je sve). Prošli smo obradu u vezi sluha na Suvagu, sve ok.
Logopedica u Klaićevoj je dijagnosticirala kašnjenje u govoru od 8 mjeseci (za vršnjacima), rekla da nije još zabrinjavajuće, da će najvjerojatnije sama propričati do 3. godine i tada nas je naručila za sljedeći pregled (i vježbe ukoliko bi trebalo).
Mi smo oduvijek puno s njom pričali, pjevali, čitali joj. Znači, u tom periodu se nismo angažirali ništa više nego prije.

Onda je odjednom, s 2 god. i 10 mj. propričala. prva dva dana primijetila sam da joj se broj riječi dosta povećao, a treći dan je počela slagati rečenice. Zvuči nevjerojatno, ali tako je stvarno bilo. Vrlo brzo je nadoknadila kašnjenje s govorom.

Sad ima nepunih 9 godina, odlična je u školi, jako se dobro usmeno izražava, divno recitira i pohađa dramsku grupu u kazalištu Trešnja.

Naš malac ce za 1 mj napunit 2 godine. Iako ne priča odlično se razumijemo.
Ponekad kaže mama, ponekad tata i nedavno je počeo s "dagn" što god da to značilo.
Već odavno super oponaša životinje i aute/motore sam što ne prica i to je to.

Vjerujem kako svako dijete ima svoj tempo osobnog razvoja i da ne treba ništa forsirati. Tako da se nista ne brinem oko njegovog govora. Kad bude spreman- pricat ce.

Ipak... Crv sumnje lako dođe. Pogotovo kada baka polupanicnim glasom ukazuje da to nije dobro- neka se ipak ode do psihijatra/logopeda, ili kad baka govori da nedolicno razgovaramo s malim i da mali zbog naseg kompliiciranog jezika ne zeli progovoriti (to govori zato sto je par puta cula da mu objasnjavamo neke komplicirane stvari- i od tada ispada da tako s njim cijelo vrijeme razgovaramo).

Danas mi je pak brat predbacio da zbog naseg nacina komunikacije malac ne zeli pricati (dan prije bio je kod mame, inace to nikad nije niti natuknuo). I to me poljuljalo. Ponukalo na preispitanje. Ali hvala ženici kaj je pronašla ovu temu. Umirio sam se.

Svako ima svoj tempo.

Starija je propričala s godinu dana i od tada ne zatvara usta, amlađa je sada 16 mj. (sve razumije i napravi) i samo mama,tata, ananana (seka),bmmm -auto ,e da i rokće kao gica. ne sekiram se jer sve će doći na svoje.od susjede mali je počeo negdje blizu 4.god.oni su vodili po bolnicama dijete i svagdje ,a mali sad priča najnormalnije.

Originally Posted by Iz pera tate

Naš malac ce za 1 mj napunit 2 godine. Iako ne priča odlično se razumijemo.
Ponekad kaže mama, ponekad tata i nedavno je počeo s "dagn" što god da to značilo.
Već odavno super oponaša životinje i aute/motore sam što ne prica i to je to.

Vjerujem kako svako dijete ima svoj tempo osobnog razvoja i da ne treba ništa forsirati. Tako da se nista ne brinem oko njegovog govora. Kad bude spreman- pricat ce.

Ipak... Crv sumnje lako dođe. Pogotovo kada baka polupanicnim glasom ukazuje da to nije dobro- neka se ipak ode do psihijatra/logopeda, ili kad baka govori da nedolicno razgovaramo s malim i da mali zbog naseg kompliiciranog jezika ne zeli progovoriti (to govori zato sto je par puta cula da mu objasnjavamo neke komplicirane stvari- i od tada ispada da tako s njim cijelo vrijeme razgovaramo).

Danas mi je pak brat predbacio da zbog naseg nacina komunikacije malac ne zeli pricati (dan prije bio je kod mame, inace to nikad nije niti natuknuo). I to me poljuljalo. Ponukalo na preispitanje. Ali hvala ženici kaj je pronašla ovu temu. Umirio sam se.

Svako ima svoj tempo.

Bojala sam se da mi nitko neće odgovoriti na temu ali zbilja je lakše kad čuješ tuđa iskustva, lako nas je poljuljati kad su nam djeca u pitanju i podrška dobro dođe.

Fana, hvala na uputama. Mi radimo sve navedeno ali za neke stvari nisam bila ziher - neverbalna komunikacija npr. Jedna mama mi je spustila da naravno da mi dijete ne priča kad ju ne potičem nego ja "skužim" što ona želi pa joj dam dok je ona svoju trenirala na način da joj "ne popušta" i ne da dok mala ne izgovori.

moj je klinjo 2g i 10mj, njegov NE govor me zabrinjava jer je nedonošče i uvijek postoji taj rizik. Sve razumije i dobro se neverbalno sporazumjeva. U govoru koristi svega 10-riječi i onomatopeju (ću-ću čujem valjda 100x dnevno - djete jako voli vlakove). Tu i tamo kaže neku riječ ali jednom-dvaput i gotovo. Ali osjećam pomak unazad mjesec-dva, neke riječi je počeo svakodnevno koristiti, a od nekih koristi samo prvi ili zadnji slog (miki=ki, plesati=pe, patka=ka...). Al, bar nešto. S tri godine moramo na Goljak na pregled s logopedom i psihologom zajedno ako do tada ne progovori.
Seka blizanka je počela govorit oko 1g, al išlo je dosta sporo, tek negdje oko 2,5g je počela slagati rečenice.

Moj nećak do 2 godine nije ni jednu riječ izgovorio, a sada u 5. osnovne je najbolji đak na školi. Čita jako puno, sav je super i pametan. Tako da mislim da to vjerojatno ništa ne znači.

S druge strane moja curka od 17 mjeseci slaže već neko vrijeme rečenice od 5-6 riječi, pjeva si neke jednostavne pjesmice tipa, beba, beba, duda teba itd... Počela je s 9,10 mjeseci mljet. U tome je totalno napredna. Uvijek sam joj puno pričala i sve objašnjavala po cijele dane, ali nisam sigurna da je do toga.
Valjda svako dijete ima svoj razvoj i to je to...
Mislim da nemate razloga za brigu.

jel ima pomaka kod naših šutljivaca? moj sin sad ima 26 mj i lagano se naziru nove riječi, malo nespretno, ali vidi se da se trudi

Moji obojica su kasno propričali, pogotovo mlađi, preko dvije godine je bio kad je tek polako počeo slagati jednostavne rečenice sa 2-3 riječi. Sad je vergl nevjerojatni. Koje rečenične konstrukcije ima! Valjda ovi što kasno propričaju onda to nadoknađuju poslije.

Originally Posted by kina

Moj do dvije godine nije rekao ni rijeci, ni "mama" ni "to". Sve mu je bilo "M", pokazivao prstom. A onda par dana prije drugog rodjendana progovorio recenice. I od tada se ne gasi . Mala susjeda, njegova vrsnjakinja, jako je rano pocela pricati, a on ju je "presisao" u deset dana kad je progovorio. Nama je pedijatrica rekla da je bitno da cuje i razumije, a da ce govor doci, i poznavajuci njega, da cemo se s nostalgijom sjecati dana tisine. I bila je u pravu...

i moji dvoje isto propričali za 2 rođendan, i ne gase se od tad. Prije skinuli pelene, nek propričali.

Moj je s 2 znao imenovati dosta toga ali nije slagao recenice. Onda je odjednom, tamo negdje iza 2. rockasa (necu to nikad zaboravit) jeo za svojim stolom dok sam ja u kuhinji prala sude. Odjednom cujem "kisa pada, trava raste, gora zelena" Odonda se ne gasi...
Od susjede curica je od njega mlada pola godine, dakle sa godinu i pol je sjedila samnom i razgovarala, kao da razgovaram sa cetverogodisnjakinjom!

MM je progovorio s 3 god. Zato me najvise i frustriralo sto je sveki forsirala da Sven ide logopedu s 3 godine jer je neke rijeci okretao...Jasno da se to ispravilo...

Originally Posted by M&M

Ja imam suprotnu dvojbu, moj sin je sada 16 mjeseci i jako puno priča i zna. Moram priznati da sam malo u strahu da ga neću moći pratiti za koju godinu.
On zna sam brojati do 5, zna desetak dječjih pjesmica (ja počnem on ubaci riječ dvije, pa opet ja pa malo on....), slaže jednostavnije rečenice 2-3 riječi i dovoljno je da čuje jednom neku riječ i ako mu se svidi bez problema će ju upotrijebiti u kontekstu, imena svih bliskih osoba. Zna kako se glasa krava, ovca.... Kako da se ja postavim prema tome? Je li to uopće puno? Radimo s njim ali zaista ne previše, ja još studiram tako da mi je dodatno vrijeme s njim uskračeno. Htjela sam otvoriti novu temu ali ovo se nekako nadovezuje pa....

Nadovezati ću se na ovaj post s vlastitim iskustvom; ja sam fest rano jako lijepo pričala - imam na kameri zabilježeno kako na 1. rođendanu pričam/razgovaram sa roditeljima, bakama, pjevam - recitiram zapravo neke pjesmice i sl. ALI bez obzira na to kasnije u životu mi se to apsolutno nije pokazalo kao nikakva prednost niti sam na bilo koji način profitirala od tog ranog pričanja. Dakle, nebitno je kada i koliko dijete priča, posebno u tako ranoj dobi. Ok, nakon par godina je sigurno potrebno, radi mira kod roditelja, popričati sa logopedom, ali stvari su previše individualne da bi se moglo reći što je previše a što premalo.

Mene ne brine da će moje dijete imati neke posljedice ili da ima problem s govorom - njen izmišljeni jezik i ono malo konkretnih riječi to dokazuju. Ono što je frustrirajuće je nemogućnost kvalitetnije dvosmjerne komunikacije.

Moj ima 20 mjeseci znam da zna pričati ali neće. Još ljetos mi je govorio tu i tamo mama, pa onda jednom kad je čuo nekog klinca da govori mama i on je meni, jedno dva dana. Tu i tamo kaže, ne, koko, njam njam (ispravno identificira koja riječ u kojoj prilici), ali uglavnom ne priča ništa, osim nekog svojeg jezika. IZLUĐUJE ME.

Koliko vas vaša djeca koja ne pričaju razumiju?
Moj ima 21,5 mjesec, ponekad kaže mama, mam-mam (za jesti) i još par riječi, doduše u zadnje vrijeme šuti.. Bili smo kod logopeda koji je utvrdio da je na jezičnom razvoju u razini djeteta od 15-ak mjeseci

Originally Posted by Bright

Koliko vas vaša djeca koja ne pričaju razumiju?
Moj ima 21,5 mjesec, ponekad kaže mama, mam-mam (za jesti) i još par riječi, doduše u zadnje vrijeme šuti.. Bili smo kod logopeda koji je utvrdio da je na jezičnom razvoju u razini djeteta od 15-ak mjeseci

već si ga vodila logopedu? Mene uopće strah to mužu napomenuti da bi trebalo. Moj i tvoj su u dlaku stari. Moj kuži dosta, iako se često pravi da me uopće ne čuje. Kao što sam već napisala, priča JAAAAKO malo. Još ljetos je pričao neke riječi tipa: koko (kokoš), njam njam, mama i s vremena na vrijeme to i ponovi, ali prođu TJEDNI da mi ne kaže mama. Govori cijelu hrpu gluposti tipa: "goglj" što uopće ne znam što znači i čini mi se puno teža riječ od da npr. ali ništa...malo sam već luuuuda

Bili smo kod logopeda kad je imao 19 mj. (korigirano 17,5). Dao nam je vježbice za poticanje govora (koje za sada nemaju rezultata) i uputio nas na vježbanje sa slikovnim sadržajima (npr. trebao bi na sličicu sa macom staviti izrezanu sličicu mace - još smo miljama od toga )

Inače, kao i tvoj, ima fazu kada govori par riječi i kada šuti ili govori jako malo. Također se pravi da me ne čuje, ali moguće je da me ne razumije - čitam Greenspanovu knjigu o djeci sa posebnim potrebama i u njoj su navedeni primjeri kada dijete ima problema sa audio obradom podataka, nešto razumiju, a nešto ne.

Tvoj postupa po uputama daj mi, uzmi, donesi i sl.? Razumije (i postupa) kad mu kažeš dvije upute/naredbe u jednoj rečenici? (npr. donesi metlu i zatvori vrata)

Originally Posted by Mrvna

Mene ne brine da će moje dijete imati neke posljedice ili da ima problem s govorom - njen izmišljeni jezik i ono malo konkretnih riječi to dokazuju. Ono što je frustrirajuće je nemogućnost kvalitetnije dvosmjerne komunikacije.

potpisujem... ja vjerujem da će s mojim sve doći na svoje, ali u međuvremenu zavidim mamama koje mogu popričati sa svojim djetetom

Evo, da se javim i ja opet.
Riječnik s dvije godine i 10 mjeseci:

mama tata baba didi Fifi Lili Bubu = to je rodbina
ja = ja
aa aa a aara, aa tu = spavati, bager, voziti se, dinosaur, spavaća soba
H = hjundai, naš auto
termini iz crtića: buba, eli, lala, po, pepa, impi i još par sličnih
brrr =hladno
srk = mlijeko
uuu =veliko
ni = malo
da, ne = da, ne
mimi = crveno (iz crtića, gdje se jedan autić zove Mimi)
fafa = žuto (iz crtića, gdje se jedan autić zove Faca)
ima još ne mogu se sad sjetiti...
Rečenice tipa:
Mama aa, tata sss = Mama ide spavati, tata se ide tuširati.
Mama, brlj brlj ne paa tu, Bibi. = Mama, dođi pomozi, da ne podnem. (Sebe zove "Bibi")
Mama daj to.
Ne daj = ne dam



Dosad samo bili na dva savjetovanja kod prof. Jug u SUVAG-u. Sve ono što sam prije napisla stoji i dalje. I još nam je rekla da govor jednostavno ne možemo forsirati. Centri u mozgu još nisu sazreli i možeš se ti okrenuti naglavačke, to je tako zasad. Treba ulagati i ulagati u njegovu "banku riječi" i sve će se jednog dana isplatiti.

Posljednjih mjeseci počeli smo puuuuuno pričati. Ali mislim zbilja puno, sve što radimo komenitramo, ispočetka mi je bilo glupo, ali sad mi je već rutina.
Logopedica je rekla da treba vidjeti u kojoj je on fazi razvoja govora i odatle krenuti dalje. Ako je u onomatopeji, onda početi s onomatopejom, govoriti njegovim jezikom. Na primjer, reći: Brrrrr hladna voda. Nisam sigurna koliko je potrebno koristiti jednostavne rečenice, moram to još ispitati.
Mrvna, posebno sam pitala logopedicu o neverbalnoj komunikaciji, rekla je da je to velika pomoć, bitno je komunicirati jer djeca koja ne govore često su frustrirana kad nešto žele a ne mogu dobiti jer ne mogu reći. I ponavljam. Oni ne mogu. Nije da ne žele, da su lijena. Jednostavno, da mogu pričati, već bi pričali.

Ono što mene frustrira je nedostatak povratne informacije. Potrebno je puno rada, vremena i ispitivanja da skužim je li shvatio nešto što objašnjavam. Njegov govor je na razini djeteta mlađeg od godinu dana. Ali on je proživio gotovo tri godine i vjerojatno kuži puno toga, ali meni je jako teško odrediti kolika je razina znanja. Na primjer, roditelji s djecom koj pričaju puno lakše mogu povesti razgovor o tome kako je bilo kod bake. Zamislite koliko nam je ograničen razgovor ako on govori "da" ili "ne". On vjerojatno upija kao spužva, a ja ne mogu pogoditi uvijek što ga zanima. Primjer, pala sam na guzicu kad mi je pokazao u knjizi sve dinosaure koje imamo. Zna kad ga pitaš koji je triceratops, koji je brontosaur, koji je stegosaur... Ali za dinosaure kaže "grrrr".

Oprostite na dugačkom postu, ali kako vrijeme odmiče, sve mi je teže biti cool oko toga. Za točno dva mjeseca proslavit ćemo treći rođendan. Sve sam zabrinutija. Napredak je otprilike 1 riječ u dva tjedna.

Ima li netko tko ide u SUVAG na neke vježbe? Što kažu vaši logopedi?

Malo za ilustraciju, moj sin sada devetogodišnjak kasno je progovorio. Mislim da je u dobi od 2 godine koristio desetak rijeći, ne sjećam se točno, nisam mislila da je to zabrinjavajuće obzirom da je sve shvaćao. Uglavnom , motorički je bio jako napredan i emocionalno jako zahtjevan, tako da sam i tada mislila da se ne razvijaju sva područja istovremeno.
Kasnije u dobi od pet godina je odlazio kod logopeda zbog lošeg izgovora glasova (c,z,s), tad je već govorio, ali nikad nije bio previše pričljiv(pogotovo sa nepoznatima nije razgovarao).
Uglavnom, u prvom razredu odveli smo ga psihologu na detaljno testiranje (problemi sa koncentracijom) da bi ispalo u testovima da je izuzetno darovit u logično-verbalnom području. On je tada po testu povezivao pojmove kao odrasla osoba.
Samo da kažem da on niti dan danas ne želi razgovarati na moj poticaj, ali ima beskrajne monologe po vlastititoj inspiraciji. I trenutno je njegov fond rijeći puno već od vršnjaka, nikao na moju inicijativu i forsiranje (to ga odbija ) nego me uvijek pita za značenje bilo koje nove riječi koju čuje. Treba imati na umu da postoje i djeca koju njihov unutranji osjećaj za savršenstvom tjera da pričaju minimalno dok sami ne povežu stvari u glavi.

Originally Posted by sirius

Treba imati na umu da postoje i djeca koju njihov unutranji osjećaj za savršenstvom tjera da pričaju minimalno dok sami ne povežu stvari u glavi.

Potpis! Tocno takvo je i moje dijete. Nije propuzao dok nije bio siguran da nece piknut na nos, na nogama je stajao 3 puna mjeseca, hodao uz namjestaj al se nije pustio dok nije bio 100% siguran u sebe, cim je krenuo hodao je kao veliki. Tako je bilo i s govorom. Vidim i sad da ponekad rade presuti ili kaze ne znam ako nije siguran kako da se pravilno izrazi. I s nepoznatima prica vrlo malo, treba ga bas motivirati.

Originally Posted by Bright

Bili smo kod logopeda kad je imao 19 mj. (korigirano 17,5). Dao nam je vježbice za poticanje govora (koje za sada nemaju rezultata) i uputio nas na vježbanje sa slikovnim sadržajima (npr. trebao bi na sličicu sa macom staviti izrezanu sličicu mace - još smo miljama od toga )

Inače, kao i tvoj, ima fazu kada govori par riječi i kada šuti ili govori jako malo. Također se pravi da me ne čuje, ali moguće je da me ne razumije - čitam Greenspanovu knjigu o djeci sa posebnim potrebama i u njoj su navedeni primjeri kada dijete ima problema sa audio obradom podataka, nešto razumiju, a nešto ne.

Tvoj postupa po uputama daj mi, uzmi, donesi i sl.? Razumije (i postupa) kad mu kažeš dvije upute/naredbe u jednoj rečenici? (npr. donesi metlu i zatvori vrata)

Ne postupa po naredbama. Možda koji put da, ali prerijetko, pa mislim da je slučajno. Kad kažem juha, trči ko lud prema stolici jer obožava juhu. Ili: idemo gledati ribe( u njegovoj sobi) , ide tamo. Ali baci papir ili daj loptu, ne slijedi.

N je sa kojih 7 mjeseci prvi put rekao mama.......i još par riječi sa oko godinu dana..... onda je prestao, al potpuno jedino što je govorio, bilo je "tata", ofkors
nešto malo prije drugog ročkasa je počeo pričati sve u 16, pjevati pjesmice, brbljati 100 na sat... ni danas ne šuti dugo

Čini li vam se da su vam klinci možda nadoknadili nepričanje na nekom drugom području? Lucija je izuzetno motorički spretna, prešišala je svoje vršnjake još otkad je počela hodati. Mislim da bi to moglo biti zato jer nismo puno vremena provodili pričajući priče, šećući i ispitujući "to je to?" (plus njena nepresušna energija) nego smo se automatski svi više orijentirali na neke fizikalije, razne oblike prirodnog kretanja, trčanje, penjanje i slično, više akcije a manje priče.

Ja nisam primjetila nekih ekstra odstupanja u motorici jer mi je i stariji sin dosta motorički spretan, a evo i ovaj mlađi naginje vratolomijama, možda malo više nego stariji brat, ali ja to prepisujem tome što dosta inspiracije nađe u starijem bratu dok ga gleda.
Ja primjećujem zadnjih dana dosta pomaka u govoru. Sada jako puno stvari pokušava imenovati, i počeo je jako imitirati riječ kad ju čuje uz redovno pokazivanje.

Moj sin je jako spretan. Vozi balance bike od drugog rođendana, može s mjesta skočiti pola metra, zna napravit kolut naprijed, skakati na jednoj nozi, stepenicama hoda kao odrasli, olovku drži skoro pa školski, slaže toranj od kockica koliko god ih imamo. Pelena se ostavio s dvije i pol godine (otprilike tad smo prestali dojiti). Ponaša se dosta razumno, čini mi se, nema tantruma, nikad s tim nismo imali problema. A što se knjiga tiče, čitamo mu jaaako puno, već ima svoje dvije police sa knjigama.
Ali za govor, kao da mu fali čip. Jednostavno ne može ponoviti riječi, nikad nije ponavljao kao što to znaju klinci ko papigice.
Ima li djece koja nikad ne progovore?

[QUOTE]

Originally Posted by Fana

Moj sin je jako spretan. Vozi balance bike od drugog rođendana, može s mjesta skočiti pola metra, zna napravit kolut naprijed, skakati na jednoj nozi, stepenicama hoda kao odrasli, olovku drži skoro pa školski, slaže toranj od kockica koliko god ih imamo. Pelena se ostavio s dvije i pol godine (otprilike tad smo prestali dojiti). Ponaša se dosta razumno, čini mi se, nema tantruma, nikad s tim nismo imali problema. A što se knjiga tiče, čitamo mu jaaako puno, već ima svoje dvije police sa knjigama.
Ali za govor, kao da mu fali čip. Jednostavno ne može ponoviti riječi, nikad nije ponavljao kao što to znaju klinci ko papigice.
Ima li djece koja nikad ne progovore?[/QUOTE]

Ima ona koja ne čuju dobro. I ona koja imaju neuroloških problema.
A koliko govori? Koliko rijeći upotrebljava?

bok Mrvna, evo mene ovdje (sjećaš me se iz "drugog prozora?")
moja Elena ti je progovorila sa 2 godine...
naime, mis mo imali malo drugačiji problem... ona je počela nakon 18 mj. ispoljavati da će biti ljevoruka... i onda je jedan vikend dospjela kod bake i dede koji su ju forsali na desnu ruku i dijete došlo doma totalno isfrustrirano i ušokirano i prestala pričat i ono što je znala... bilo mi je čudno... dok nisam obavila razgovor sa mm-starcima... koji su oni počeli u stilu - jesi ti primijetila da je ona ljevak, pa imat će problema, pa treba to ispravit! tlak mi skočio na 500! odmah sam znala u čemu je štos!
onda sam ja njima lijepo objasnila da se to ne smije i zašto se ne smije, jer sam taman prije svega toga pročitala opsežan stručni članak o ljevorukosti, funkcioniranju mozga i sl.
od tada je nama trebalo 6 MJESECI da se to dijete vrati u normalu!
a kad se opet oslobodila, počela je otpočetka, mama, tata, Nina, beba, papa, da' mi, osu to i sl. Sad ima 4 godine i prilično joj dobro ide, još samo da svladamo š, č, dž i ž, jer izbacuje jezik prema van, ostalo sve govori i čita slova, jedino ih piše naopačke!