Citiraj Cheerilee prvotno napisa Vidi poruku
on ne crta, niti ne sudjeluje u igri s nepoznatima.... Budu valjda smislili neš za njega
Pa meni je zapravo najbolja opcija pustiti dijete da se igra samo, i krajičkom oka ga pratiti dok razgovaram s roditeljima. Ako dijete ne želi surađivati samnom, onda zamolim roditelja da u igri izvuče iz djeteta ono što želim vidjeti. Ono što bi ti ja savjetovala je da djetetu ponudiš olovku i papir i da vidiš kako drži olovku, što crta, da ga promatraš u igri i da vidiš kako se igra (npr. jel razbacuje kockice ili pokušava složiti nešto od njih, jel samo stavlja životinje u red ili ih "hrani", izmišlja neke razgovore između njih...), obraća li ti se samo kada nešto želi ili dijeli s tobom i svoja emocionalna stanja, npr. oduševljenje nekom scenom iz crtića. Prisjeti se kako je tekao djetetov motorički razvoj, reci psihologu kakav je u interakciji sa braćom i sestrama i ostalom djecom (igra li se s njima ili ih samo ignorira). Sve su to činjenice koje je važno psihologu da čuje.