Tko je kasno propričao?

[Peterlin]

"Priča za 5 prstiju
Stari palac kruha prosi
Kažiprst ga kući nosi
Srednjak šuti pa se ljuti
Što prstenjak sve pojeda
A mezimac samo gleda"

Hvala za ovu pričalicu o i sa prstima iz davnih dana.

Vezano na govor, čast struci, ali ne brinite se do 3-3,5 godine starosti djeteta.

Sve je to ok, ali da se mi nismo zabrinuli (a samo smo roditelji, stručne stvari smo naučili iz prakse) imali bi puno većih problema s govorom našeg djeteta koje je imalo tešku nagluhost. Ne treba brinuti ako si siguran da je sve ok, ali ako nije, rana intervencija je jako važna jer je zakašnjeli razvoj govora teško nadoknaditi.

[Cheerilee]

Sve je to ok, ali da se mi nismo zabrinuli (a samo smo roditelji, stručne stvari smo naučili iz prakse) imali bi puno većih problema s govorom našeg djeteta koje je imalo tešku nagluhost. Ne treba brinuti ako si siguran da je sve ok, ali ako nije, rana intervencija je jako važna jer je zakašnjeli razvoj govora teško nadoknaditi.

Upravo sam to ja htjela napisati...
Dok netko kaže; dijete još ne priča, ima 2g, odmah se dobi odgovor; ma kaj se brineš, ima vremena, bude...

Isto je tako kod nas bilo, i rekla nam je defektologica, srećom pa nam je treće dijete i znamo kako konkretno ide normalan razvoj....... Pa smo za naše prilike (u rh) relativno rano počeli forsirati da nas se pošalje dalje, na obradu, i evo imamo dijagnozu pervazivnog poremećaja.....

S ime da je on u očima drugih (ne uže obitelji, već poznanika) najnormalniji dvogodišnjak :/

[baka]

Sve je to ok, ali da se mi nismo zabrinuli (a samo smo roditelji, stručne stvari smo naučili iz prakse) imali bi puno većih problema s govorom našeg djeteta koje je imalo tešku nagluhost. Ne treba brinuti ako si siguran da je sve ok, ali ako nije, rana intervencija je jako važna jer je zakašnjeli razvoj govora teško nadoknaditi.

Vidim da ovdje ima dosta stručnih i educiranih osoba, i brižnih roditelja. Primjedbe koje navodim su iz vlastitog iskustva, iz jednog davnijeg i puno sporijeg načina življenja. Ja sam progovorila sa 3,5 godina, moja kćerka poslije 2,5 godine. Sin nije pokazivao interes za slova do 10 godine i onda je uzeo knjigu i počeo čitati sve redom. Svi smo uspjeli završiti fakultete. Klonila sam se doktora koji vole davati dijagnoze. Naravno da povremeno osjećaš "da nešto nije u redu", brineš, ali razvoj čovjeka više je skokovit, nego pravolinijski. Događaju se i čuda ako u njih vjeruješ. Zato je ovaj forum velika pomoć i podrška raznolikosti mogućih rješenja.

[rehab]

Vidim da ovdje ima dosta stručnih i educiranih osoba, i brižnih roditelja. Primjedbe koje navodim su iz vlastitog iskustva, iz jednog davnijeg i puno sporijeg načina življenja. Ja sam progovorila sa 3,5 godina, moja kćerka poslije 2,5 godine. Sin nije pokazivao interes za slova do 10 godine i onda je uzeo knjigu i počeo čitati sve redom. Svi smo uspjeli završiti fakultete. Klonila sam se doktora koji vole davati dijagnoze. Naravno da povremeno osjećaš "da nešto nije u redu", brineš, ali razvoj čovjeka više je skokovit, nego pravolinijski. Događaju se i čuda ako u njih vjeruješ. Zato je ovaj forum velika pomoć i podrška raznolikosti mogućih rješenja.

Ma ja ne znam koji bi normalan i odgovoran roditelj sjedio doma, čitao rješenja na internetu i vjerovao u čuda, a vidi da mu s djetetom nešto nije u redu! Govorni razvoj ima svoje etape koje idu jednakim slijedom kod svake zdrave osobe i ja sam sigurna da vi niste prvu riječ prozborili poslije 3,5 god, a da je sve bilo i ostalo u savršenom redu, bez ikakve intervencije stručnjaka. Ima djece koja počnu govoriti riječi i rečenice prije ili kasnije, ali samo stručnjak zna kad je vrijeme za terapiju, a kada nije ! I zato je nečije dijete dobilo dijagnozu pervazivnog razvojnog poremećaja, nečije dijete dijagnozu gluhoće/nagluhosti, a nečije dijete je pušteno bez dijagnoze i terapije.

[baka]

Ma ja ne znam koji bi normalan i odgovoran roditelj sjedio doma, čitao rješenja na internetu i vjerovao u čuda, a vidi da mu s djetetom nešto nije u redu! Govorni razvoj ima svoje etape koje idu jednakim slijedom kod svake zdrave osobe i ja sam sigurna da vi niste prvu riječ prozborili poslije 3,5 god, a da je sve bilo i ostalo u savršenom redu, bez ikakve intervencije stručnjaka. Ima djece koja počnu govoriti riječi i rečenice prije ili kasnije, ali samo stručnjak zna kad je vrijeme za terapiju, a kada nije ! I zato je nečije dijete dobilo dijagnozu pervazivnog razvojnog poremećaja, nečije dijete dijagnozu gluhoće/nagluhosti, a nečije dijete je pušteno bez dijagnoze i terapije.

Tako je, osim što interneta na žalost nije bilo.

[Peterlin]

Vidim da ovdje ima dosta stručnih i educiranih osoba, i brižnih roditelja. Primjedbe koje navodim su iz vlastitog iskustva, iz jednog davnijeg i puno sporijeg načina življenja. Ja sam progovorila sa 3,5 godina, moja kćerka poslije 2,5 godine. Sin nije pokazivao interes za slova do 10 godine i onda je uzeo knjigu i počeo čitati sve redom. Svi smo uspjeli završiti fakultete. Klonila sam se doktora koji vole davati dijagnoze. Naravno da povremeno osjećaš "da nešto nije u redu", brineš, ali razvoj čovjeka više je skokovit, nego pravolinijski. Događaju se i čuda ako u njih vjeruješ. Zato je ovaj forum velika pomoć i podrška raznolikosti mogućih rješenja.

Čudima često treba pomoć stručnjaka. Bolje je provjeriti nego da se čovjek nađe u situaciji da čuje "Pa gdje ste do sad bili?" a vidjela sam toga i previše. To je razlog zašto se dugo čeka i zašto su kod logopeda gužve - ljudi ne dolaze na vrijeme i onda nastaje strka.

Uostalom, kabinet ERF.a zove se Kabinet za ranu intervenciju. Rana intervencija je bitna pogotovo ako nešto odstupa od uobičajenog razvoja. To ne znači da će svako dijete tamo dobiti dijagnozu poremećaja, ali će svaki roditelj dobiti pomoć.

[baka]

Čudima često treba pomoć stručnjaka. Bolje je provjeriti nego da se čovjek nađe u situaciji da čuje "Pa gdje ste do sad bili?" a vidjela sam toga i previše. To je razlog zašto se dugo čeka i zašto su kod logopeda gužve - ljudi ne dolaze na vrijeme i onda nastaje strka.

Uostalom, kabinet ERF.a zove se Kabinet za ranu intervenciju. Rana intervencija je bitna pogotovo ako nešto odstupa od uobičajenog razvoja. To ne znači da će svako dijete tamo dobiti dijagnozu poremećaja, ali će svaki roditelj dobiti pomoć.

Slažem se da čudima treba pomoć stručnjaka, ali i obrnuto.
Slažem se i da svakako odlazak stručnjaku po savjet i mišljenje može pomoći, ali ne volim stručnjake sa frazom "Pa gdje ste do sada?".
Gdje su oni u preventivnim pregledima i savjetodavnim programima. Zašto je ukinuta školska ambulanta, koja je bila odlično osmišljena.
Nisam za inertno ponašanje, ali ne sviđa mi se ovo tumaranje sa djecom po Kabinetima i čekanje u gužvama.

[Beti3]

Uostalom, kabinet ERF.a zove se Kabinet za ranu intervenciju.

Lako pričati onima koji žive u Zagrebu, ali nije cijela Hrvatska kao Zagreb, nema ERFa...
Zato se malo duže čeka, do 3, pa i 3 i pol, da dijete počne pričati. I uglavnom ni ne treba ERF. U većini slučajeva. Jedino ako je baš izražen poremećaj, onda se putuje u ZG.

[Peterlin]

Lako pričati onima koji žive u Zagrebu, ali nije cijela Hrvatska kao Zagreb, nema ERFa...
Zato se malo duže čeka, do 3, pa i 3 i pol, da dijete počne pričati. I uglavnom ni ne treba ERF. U većini slučajeva. Jedino ako je baš izražen poremećaj, onda se putuje u ZG.

Pa ne bih se složila... U svakom većem gradu ima nešto. Ima bolnica ako ništa drugo.

Uostalom, ja nisam rođena zagrepčanka, imam i danas rodbinu i prijatelje u drugim gradovima - Varaždin ima odličnu bolnicu gdje se liječe takve smetnje (dr. Novosel, prof. logoped i njegova ekipa), postoje udruge i drugo i nitko me ne može uvjeriti da nema pomoći. Gdje je volje - nađe se i načina.

ERF je možda najbolje mjesto za dijagnostiku (ne za sve poremećaje, za nešto je bolji Suvag, za nešto Goljak - ne možeš sve svesti na zajednički nazivnik). Terapiju za dijete treba potražiti u blizini mjesta stanovanja, a na kontrole se ide u veći centar - Zagreb ili nešto drugo. A ništa ne može nadomjestiti roditeljski angažman u ranoj dobi. Baš ništa.