Ima dvije složene, "vidi brm- brm" i razne varijacije toga sa uključenim pokazivanjem prstom i "mama am- am", to mu je bila među prvim "složenicama".
Nadam se da će biti još, ali najviše me muči mali broj riječi kojima se služi, jer većinom koristi neverbalnu komunikaciju, pokazivanje prstom i kimanje glavom za da i ne.
Tješi me to što razumije skoro sve što mu kažem da neki put zaboravim da se obraćam djetetu od dvije godine. Prostorno se dobro snalazi i točno detektira predmete koje mu pokažem i donese ih, a i razumije i bez pokazivanja, npr. kažem mu donesi krpu i on točno donese što sam mu rekla, bez da sam mu istodobno pokazala traženi predmet.
Ovo zvuči dobro! U ovoj dobi je bitno razumijevanje govora, a kod ovog djeteta to sasvim očito nije problem.
Ja sam svog starijeg (negovorljivog) sina znala baš tražiti da mi kaže, ne da mi pokaže nego da kaže što želi. Ponekad je uspjelo, ponekad ne.
Išli smo logopedu prvi put u dobi od 2,5 godine, pa su nam rekli što treba raditi doma. Išli smo na kontrole svakih 6 mjeseci. BUdući da se izgovor nekih glasova nije popravio, u četvrtoj godini krenuo je u Suvag na redovnu terapiju. Sve se riješilo.
Imali smo isti problem.ako mu je sto trebalo vodio me pokazati.sve na mote.
A sada...u nedjelju ce napuniti 4god.idemo logopedu svaka dva tjedna.
Sve ono sto je nabadao sa 2ipo 3 je nista.mogu slobodno racunat da je poceo pricati sa 3ipo.sinoc smo bas bili kod logopedice.zena je sokirana.rekla je da je nevjerovatan.da je u kratko vrijeme napredovao visr nego druga djeca.toliki skok nije vidila.obozava brojeve i slova.cita tiskana slova...samo kad je on od volje
Obavezno koristi dobar dan,dovidenja,laku noc,hvala,molim te,nema na cemu,oprosti....
Recenice su nam oko 5-7rijeci.jos uvijek on kasni u pricanju ali smo mi prisritni i prezadovoljni.radimo na odgojnim metodama jer su ga svi razmazili zbog nepricanja.tako da je i tu veliki napredak.sve se mozemo dogovoriti i nema bacanja na pod nasred ducana.ne stipa se i ne grize vise.nema ispade bijesa.dobit ce sad u 6.mj seku i na spomen seke on je zadovoljan.grli i ljubi drob.pricamo o seki prije spavanja.
Nikad nije volio slikovnice i evo od nedavno ih listamo i citamo.sve pojmove sto sam mu duuugo ponavljala a nije bilo reakcije ...sad je dovoljno da pokazem prstom i pitam sto je to.on odmah kaze.ima jako bogat rijecnik i odlicnu vizualnu interakciju.na jesen krece u vrtić.i jako je vezan za mene i nadam se da ce to proci ok.
Moj ima stariju sestru, koja se stalno igra s njim, idu u isti vrtić i ona često koristi priliku da ode kod njega i igraju se, puno mu priča i postavlja pitanja, pa se nadam da će mu to isto pomoći kod razvoja govora. Čitala sam dosta o djeci kojima je dugo trebalo da progovore, a kad su napokon počeli, jednostavno nisu prestajali pričati. Verujem (i želim vjerovati) da se ovdje radi o istom slučaju. Vrijeme će pokazati da li sam bila u pravu. Na kraju uvijek ostaje odlazak logopedu.