Citiraj gugolina prvotno napisa Vidi poruku
Evo da se i ovdje javim jer sam malo izgubljena. Curica mi ima 2,7g. Slabije je govorila i naravno, krenula sam istraživati i krenula sam na obradu u Suvag. Prošli smo psihologa i po njima je sve ok, kontrola za godinu dana. Logopedica u Suvagu mi je na redu u 2. mjesecu. Naručena sam i na ERF, ali tek kad bude imala oko 3 godine.

U međuvremenu sam otišla privatno u jednu udrugu na procjenu jer sam sumnjala na smetnje u socijalnoj komunikaciji. Procjena je pokazala baš smetnje u socijalnoj komunikaciji. Uglavnom, imamo pokaznu gestu, ali ne radi baš provjere i kontakt očima je slabiji. Ona priča dosta riječi, ponekad i dvije zaredom, ali slabo s komunikacijskom namjerom. I često ponavlja fraze iz crtića (koje smo sada ukinuli). Po Reynellovom testu kasnimo -0.8SD (što to znači, 8 mjeseci?), ali prema PPVT-III testu imamo receptivni rječnik u skladu s dobi.

Malo sam izgubljena što se tiče terapije. Krenula sam u tu udrugu na procjenu i na terapije, ali mi se čini da je ta terapija dosta agresivna pa je cura dosta frustrirana (čini mi se da se radi o ABBA pristupu).
Dobila sam sada termin u Ružičastom oblaku za savjetovanje jer su oni prebukirani, pokazati će mi kako raditi floortime.
Ono što me također zabrinjava je zapravo postavljanje dijagnoze. Vidim da se neki roditelji muče s upisom u školu jer im dijete ima neku dijagnozu, pa čak i s upisom u redovni vrtić.
Sumnjam da je naša dijagnoza neka teška. Moje dijete se ne razlikuje baš puno od svojih vršnjaka. Ali ako dobijem neku dijagnozu, bojim se tih etiketa i zaobilaženja od strane redovnih institucija i vrtića. Peterlin, kako je to izgledalo kod vas?
Mislim, nadam se da će se stanje popraviti i da sa 7 godina više neće biti tih odstupanja.
Kod nas je stariji sin dosta kasnio s govorom. kad je krenuo u vrtić s 2 god i 4 mj govorio je desetak riječi. Iskusna odgajateljica mi je nakon par tjedana rekla da joj se čini da on ne čuje kako treba. Nikad joj neću moći dovoljno zahvaliti na tom upozorenju izgovorenom usput, u jednoj rečenici. Moj sin nije nikada imao komunikacijske teškoće, on je gledao i pratio, pokazivao prstom, gledao u usta, vodio nas za ruku i vukao kad je nešto htio, samo govor nije dolazio. Otišli smo prvo na ORL u Merkur gdje su ustqnovili suženje i začepljenje zvukovoda. Na timpanometriji je umjesto zvonolike krivulje imao rsvne crte. Vodili smo ga na ispiranja godinama, ali to se popravilo. Paralelno smo otišli u Suvag i tamo se potvrdila ta dijagnoza + otkrilo se da ima kašnjenje u razvoju neurološkog sustava, što se odrazilo na ravnotežu, kretnje i govor. Suvag ima i fizijatra i to smo tamo rješavali, ali ne znam koliko je to bitno. On do pete godine nije mogao skočiti sunožno, često se zalijetao i udarao u stvari, ali on ima i smetnju vida pa je teško reći koji je uzrok. Logopedu smo na redovnu terapiju krenuli kad je bio u 4. godini i to je trajalo do njegove 11. godine. Ima relativno lošu finu motoriku i danas, ali to se manifestira samo kroz ružan rukopis. Išao je u redovni vrtić, bila mu je kasnije predložena Suvagova škola od strane našeg pedijatra, ali on je toliko napredovao da mu to nije trebalo. U školi je imao ip zbog motorike i kratkog intervala pažnje, kao ismetnji vida (ambliopija, strabizam) ali sve u svemu, to se riješilo.

Njemu nije trebala abba terapija (to je ponekad indicirano za komunikacijske teškoće iz spektra), ali u ono vrijeme nisam ni znala da to postoji. Suvagov tim nam je bio dovoljan. Čak smo prošli i bez njihovog vrtića, ali da su mi to preporučili, odmah bih pristala. Dobri su nam bili, naročito prof. Vinka Vrbančić, logoped. Sad je u mirovini, ali ima mladih dobrih logopeda tamo.

Kako god bilo, kod terapije treba paziti da dijete surađuje, da se terapeut i dijete dobro slažu, jer bez toga nema napretka.