Naša petogodišnjakinja zna pisati i čitati brojke i slova, čita i riječi. Mi smo samo čitali slikovnice i knjige, a ona je kad je bila spremna, sama počela postavljati pitanja koje je koje slovo i kako se što piše i interes se sad samo povećava. Kad su za nešto spremni, jako lako to svladaju, s tim da faze razvoja ne idu kod svih istim redosljedom, ali se stalno u nečemu razvijaju, samo što su roditelji češće fiksirani na npr. brojeve i slova.

Mali je oko godine i pol ušao u zanimljivu (ali meni dosadnu) fazu, znao je sve znakove automobila, znači, vidi znak za bmw i više bmw... Zaljubljen u vozila (mi baš ni nismo), stalno je pokazivao na aute i vikao "to?", onda bi mi rekli koje je to auto i tako je popamtio sve. Između godine i pol i dvije najomiljenija igra mu je bila šetnja po parkingu i pogađanje vozila (ajmeeee). Sad ga to više ne pere toliko, ulazi u fazu dinosaura u kojoj bih željela da ostane čim dulje, jer - s obzirom da prolazi identične faze kao stariji klinac mojih frendova - sljedeća faza su superheroji, bentenovi i ostala ružna stvorenja....pa vjerujem da ću žaliti za šetnjama na parkingu

S obzirom da začatavam temu, da napišem i to da je starija propričala mrvicu kasnije nego mali, ali kad je progovorila, bilo je to skoro čisto i pravilno, a dvogodišnjak melje od prve godine, ali još ne može izgovoriti dosta slova pa ga je teže razumjeti. Dva potpuno različita razvoja govora, stvarno ovisi o karakteru.