Nisam sigurna da li je pitanje upućeno meni, ali ako je, evo odgovora: moj sin je išao logopedu do trećeg razreda osnovne škole. Govor se razvio ok, možda sporije i kasnije od prosjeka, ali on nikada nije postao brbljavac. Nije taj tip osobe. Sada u 17. godini, po svojoj želji ide u matematičku gimnaziju.Memsudin.gobeljic prvotno napisa
Što se govora tiče, on i danas ima sitnu smetnju, odnosno razliku u izgovoru nekih glasova, zapravo, na govoru mu se čuje da je išao na vježbe kod logopeda, jer su glasovi naučeni baš školski. Moguće je da će se i to izgubiti kad skine fiksni ortodontski aparat. Nije mu to bitno, a ni meni.
Moj prijatelj logoped davno mi je rekao da kod govora ne treba težiti savršenstvu nego razumijevanju i savršenoj razumljivosti, a da nesavršen izgovor nekih glasova daje osobnu prepoznatljivost i draž. Nikad mu neću moći dovoljno zahvaliti.
 |
|||
Odgovori s citatom