Više puta sam primijetila u bilježnicama moje djece da učiteljice ispravljaju točno ili ne ispravljaju netočno. I njima se događa da nešto ne znaju.
Više puta sam primijetila u bilježnicama moje djece da učiteljice ispravljaju točno ili ne ispravljaju netočno. I njima se događa da nešto ne znaju.
Kupila bih neki stvarno dobar pravopis, imate možda preporuku koji?
Što napravite u takvim situacijama? Mislim, objasnite djetetu da je učiteljica pogriješila slučajno, ili? Da učiteljica ne zna?
Da li je bilo situacija gdje dijete kaže učiteljici :Ali moja mama kaže da je ovako i da ste vi pogriješili! Ili : Moja mama kaže da vi to ne znate!
Ili možda odete osobno porazgovarati sa učiteljicom...
Mislim da su to jako delikatne situacije, naravno, ovisno o učiteljici i njenom stvarnom znanju. Rijetko su ljudi koji zaista znaju svoj posao tako sujetni da ne priznaju svoju pogrešku ili da ne primaju savjet sa strane.
Ja osobno, ne bih voljela da dijete izgubi povjerenje u učiteljicino znanje i u njen autoritet. Mislim da je njena uloga u njihovim velikim malom životima iznimno velika, da ne kažem kako i dan danas pamtim svoje učiteljice i koliko mi je njihovo mišljanje i odobravanje bilo važno tada i još dugo kasnije.
Nažalost, svjedočila sam u svojoj užoj obitelji mnogobrojnim situacijama u kojima "učiteljica nema pojma!" .... koje su se kasnije nastavile na "nastavnik, profesor nema pojma" .... i rezultirale sa onim katastrofalnim "što će meni škola".
Volim ovakve teme![]()
Nebitno je tko je u pravu... bitno je utvrditi što je točno. Svi mi imamo dileme i možemo pogriješiti, i dijete i roditelj, a bome i učitelj.
Upravo to je razlog zašto smo krenuli s korištenjem pravopisa - da imamo objektivnu i neutralnu metodu utvrđivanja ispravnog pisanja, bez potrebe da djecu uvjeravamo kako smo mi u pravu, a ne učiteljica. Pa i ja volim provjeriti svoje znanje.
Ionako je (čini mi se) u višim razredima oš uobičajeno korištenje školskog pravopisa.
Istu stvar koristimo i za strane jezike - rječnik + gramatiku, prema potrebi.
Učiteljicama nismo ništa govorili o tome, ali ako bi bilo problema (npr. niža ocjena) isto tako bih dijete uputila da ponese pravopis i pokaže prstom. Ništa osobno... Imali smo već situaciju da je moj mlađi uredno riješio takvu dilemu (iz prirode - orijentacija u prostoru) tako da je pokazao gdje u knjizi piše da je njegov odgovor točan. Priznato mu je.
pozdrav! ja sam učiteljica, počela sam raditi prije godinu dana, i ovo je istina! ne biste vjerovali s kakvim (ne)znanjem dolazimo u školu! prvi puta sam sada u drugom razredu i upravo obrađujem sa učenicima nastavnu jedinicu SLOG. ostala sam zbunjena. u udžbeniku piše da NAJČEŠĆE riječ ima onoliko slogova koliko i otvornika. dok sam kod kuće radila pripremu, sve mi je izgledalo jednostavno, sve dok nismo to počeli obrađivati na satu i dok jedan učenik nije predložio da rastavimo riječ AUTOBUS. ja uvijek priznam učenicima kad nešto ne znam, i kažem da ću provjeriti kod kuće pa ću im dan kasnije dati odgovor. tako sam i napravila.
ako se dobro sjećam, na faksu nije bilo nikakvih problema oko rastavljanja na slogove vjerojatno zato jer su nam uvijek davali jednostavne riječi i nitko nas nije upozorio na iznimke. o diftonzima prvi puta čujem, i sad sam pročitala na wikipediji što je to.
evo, na forumu sam, i uz pomoć wikipedije došla do odgovora na učenikovo pitanje: AU-TO-BUS.
sutra ću im s lakoćom to objasniti, a oni neće izgubiti sigurnost i povjerenje u mene jer sam bila iskrena, i ispunit ću obećanje i sutra im reći odgovor.
no, žalosno je što (pretpostavljam po činjenicama koje sam pročitala na forumu) većina učiteljica to ne radi, nego jednostavno stavi kvačicu kad učenik npr. rastavi a-u-to-bus, ili jednostavno ne stavi niti kvačicu niti minus kad nije sigurna. ja svojim učenicima uvijek sve iskreno kažem, pa nisu učiteljice sveznalicei ja sam normalan čovjek, i jednostavno se nikada prije nisam upoznala s diftongom
drugi primjer: u udžbeniku piše: u imenima naseljenih mjesta sve riječi se pišu velikim početnim slovom, osim riječu u i na. sve je išlo po planu, no drugi dan mi marija dolazi u školu i kaže: učiteljice, i riječ KOD se piše velikim slovom, mama mi je rekla. znači sad ta mama možda misli da ja to ne znam (to znam) to ne znači da ja to ne znam, nego mi piše u planu da učenici u toj dobi trebaju naučiti samo to, nema smisla da ja sad njima objašnjavam da se malim slovom pišu veznici i prijedlozi
u višim razredima se uči više.
hvala ljudima koji su mi razjasnili au-to-buspozdrav!!
greška zbog brzog pisanja, ispravak: ...i riječ KOD se piše malim slovom, mama mi je rekla.