Ovo bi i mene zanimalo, jer literatura kojom sam se služila je prastara (Rosandić-Silić: Osnove fonetike i fonologije - to je udžbenik + rb za srednje škole, a kasnije Osnove morfologije i morfostilistike istih autora - mislim da je tu bilo o rastavljanju na slogove, ali budući da tu knjigu nisam imala u ruci već više od 20 godina, ne mogu biti sigurna).
Inače, da vratimo topic na početak - djeca u nižim razredima osnovne škole uče rastavljanje na slogove po osjećaju i sluhu. Mislim da je sve drugo za njih previše. Može im se reći da u većini slučajeva vrijedi "koliko samoglasnika - toliko slogova" ali to nije matematika gdje je 2+2=4, mnoga pravila imaju iznimke. (Moji sinovi naučili su to po sluhu, iako ponekad zabrazde, ali to nije neka strašna stvar... )