 |
|||
pa jel sramota rastati se?
jeste li vi dozivjeli u najmanju ruku cudne reakcije ljudi oko vas kad ste objavili da se rastajete?
npr, susjedu ociju punih suza koja moli da jos jednom razmislite (a mi vec i sluzbeno gotovi)... znance koji gledaju u pod od nelagode dok razgovaraju s vama... one kaj ne znaju jel smiju spomenuti bivseg/bivsu (pa ak smo se rastali nije umro)...
pa jel sramota rastati se?
nisam se rastala, ali..nikad ne reci nikad
što se tiče tvog pitanja, pokušat ću ti odgovoriti iz perspektive osobe kojoj su to priopćili..
bilo mi je žao, doživjela sam to kao neki gubitak..kao da se neki san raspao..i iskreno mislim da svi ulaze u brak vjerovatno ne razmišljajući o tome hoće li im se to dogoditi, jer da razmišljaju..hm..
Po mom mišljenju, uvijek se bolje rastaviti nego patiti, na bilo koji način, jer dugoročno će ta patnja uništiti i osobe u Mraku i sve lijepo i dobro ili ono što se barem moglo smatrati ili držati kao dobro..
pogotovo tu mislim na djecu..
Znam, velika većina, pa tako i ja smatra da se uvijek treba namučiti da se obitelj održi, jer je to bolje za dijete, koje neće prolaziti rastavu i ostalo, ali samo ako može i ne pod svaku cijenu..Pogrešan mi je razlog ostati u braku koji ne valja samo zbog djeteta.
I da ti najzad odgovorim na pitanje-NE, ne mislim da je rastava sramota. Sramota je ne znati što je dobro za sebe, vaše dijete i vas..
ma nije sramota
mislim da to nema veze s tim jesi li se rastala ili ne, mislim da ljudi opcenito ne znaju kako reagirati kad su osjecaji u pitanju...
ne znaju sto da ti kazu jer ne znaju 'tko je kriv',
a nece previse ispitivati jer nije pristojno,
boje se da im se ne rasplaces pa ce morati nositi tvoj teret ili slicno
ak pogledas, kako reagiraju ljudi kad vide da netko place? bjez, sto brze, dosta mi je mojih briga
Ege, tako reaguju i kad kazes da imas problema sa zacecem. :/
A sto se tice tvog pitanja, nemam vlastitog iskustva, ali moja kuma je sretno razvedena i definitivan odgovor je: Uopste ne!
Bolje sretno razveden/a, nego nesretna u braku. Isto vazi i za djecu koja zive u takvim okolnostima.
Tebi i Egicu
pa ako ste na van izgledali kao utjelovljenje savršenog odnosa tipa brad i jennifer,onda nije čudno da se ljudi pitaju.........
no nakon nekog vremena se prestanu pitati.........
Ah Ege moja - kolko ljudi, tolko cudi :/
Drz se
to sam prolazila 3 godine prije... valjda mi je sudeno da budem glavna zvijezda traceva mog susjedstvawewa prvotno napisa
ja kao jennifer, ali da je on bio brad...hmmmm...ne bi se rastalapa ako ste na van izgledali kao utjelovljenje savršenog odnosa tipa brad i jennifer,onda nije čudno da se ljudi pitaju.........
ege draga
Ja ti i nisam neki ispitni uzorak, ali ja kada čujem za nekog da je rastavljen (barem za žene) odmah malo bolje mislim o toj osobi. S vremenom sam došla do zaključka da su svi brakovi u koje imam malo bolji uvid, manje- više slični i pitanje je samo da li su ljudi spremni na to ili im se takav život ipak ne čini dovoljno dobar.
Ali, naišla sam i na žene koje su mi djelovale moderno i obrazovano, ali po pitanju braka im je stav bio prilično zadrt: važno im je ostati u braku, kakav god je da je,.... a tu su ti i primitivne fore o raspuštenicama (ja sam udovica (bila :? ) pa sam totalno bila u šoku s našim primitivnim društvom...
Ljudima ti rastava znači priznanje neuspjeha.
Jednom sam pričala sa šogoricom (ženom od mm-ovg brata) i u nekom kontekstu sam spomenula da mislim na rastavu, nju je to totalno ušokiralo, mislim da bi joj bio manji šok da sam joj rekla da imam ljubavnika.
Moju frendica se rastala i sada većina njihovih zajedničkih prijatelja prelazi cestu kad ju vide. :shock: A nije bilo nikakvih skandala.
kužiš kaj hoću reć,nisu letile tave i i ostalo prek balkona,pa im je čudno...
Znam, zato i kazem, ljudi su nazalost uvijek cudni kad se desava nesto sto nije u skladu s onim planom:to sam prolazila 3 godine prije... valjda mi je sudeno da budem glavna zvijezda traceva mog susjedstva
rodis se, odskolujes, dobijes posao, udas, (nakon najvise godinu) rodis, (nakon najvise dvije godine) rodis, udes u penziju...
sve ostalo im je sumnjivo, a neki se osjecaju i ugrozenima jer si se ti "usudila" postupiti drugacije, a oni nisu, iako su neki bili u slicnim okolnostima.
no, srecom, ne zivimo radi drugih.
a ovisi od osobe do osobe. ima hrpa zatucanih koji smatraju da ljudi moraju ostati u braku po svaku cijenu jer će im u protivnom dijete imat doživotne traume zbog razvoda, postat delikvent i slične gluposti. a ne gledaju na kvalitetu samog odnosa.
sama znaš što je najbolje, pa glupim reakcijama samo uzvrati osmjehom i ignoriraj.
i ja sam se svega naslušala zbog toga kaj se nisam udala. kad kažem da smo prekinuli, svi reagiraju ovako - a nikad ne znaš, možda ti se i vrati... jesi ga pokušala vratiti?
uvijek se samo nacerim i kažem da sam dovoljno luda da imam dijete s 19, al da se tako nisko spuštam da preklinjem nekog kog uopće ne volim za brak... nikad
[quote="plashljivo_pile"] - a nikad ne znaš, možda ti se i vrati... jesi ga pokušala vratiti?
e, ovo su mi najdrazi, odnosno u nasem slucaju "mozda cete se jos pomiriti"
mislim, mozda sam se krivo izrazila, ne bediraju mene takve situacije, samo sam iznenadena.
Ovo je jako, jako istinito.
Nisam razvedena, ali nisam ni udana, niti se planiram udati u skoroj budućnosti. Izazito sam zadovoljna kvalitetom svoje izvanbračne zajednice i nikad mi nije palo na pamet da se registriramo zbog trudnoće. No, komentari koje na to dobijem, čak i od mladih ljudi, porazni su. Većina ih ide toliko daleko da komentiraju kako je to što me MD ne želi oženiti (zanimljivo, nikome ne pada na pamet da se ja ne želim udati) siguran pokazatelj da ne misli ozbiljno (a imati dijete nije znak da netko misli ozbiljno
Zapamti, kad god u bilo kojem segmentu iskačeš iz zadanih društvenih normi, ljudi imaju potrebu izreći svoju osudu. Meni se, kao i wewi, čini da je to baš zato što se sami ne usude biti svoji i nekonvencionalni, tako da me takvi komentari beskrajno zabavljaju, štoviše, sama im dajem dodatnog štofa. Neka selo priča ako će im time njihovi dosadni, sivi životi barem na tren postati zanimljiviji.
ne
nije sramota bit rastavljen
bolje sretno rastavjen nego nesretno u braku
a kaj se tice toga kak reagiramo na vijesti da se neko rastaje, da se vec rastao ili da mu se brak raspada.. kod mene sve ovisi o tome koliko mislim da znam o tim ljudima tj. koliko ih poznajem...
za neke se ne zacudim uopce, za neke sam kaj ne padnem u nesvijest od cuda... i tak... al u svakom slucaju, kad god je neka takva situacija, moram priznat da bas i ne znam kaj bi rekla jer je to osjetljiv teren
meni bude uvijek žao jer bi htjela da svima brak bude ono što su željeli kad su ulazili u njega-sretan, veseo, pun ljubavi i zauvjek.
a to da je sramota ah bez komentara...
nekome je sramota i kad se netko uda/oženi za "nepodobnu" osobu
pa onda taj bude sretan kad se ovi razvode. ironično, a?
uglavnom ovako, samo sto ja ne kajkam.
ovisi o situaciji, mislim da se ljudi pitaju kako se postaviti, sto reci, spomenuti bivseg partnera ili ne... pa onda ispadnu te fore s pogledima u pod i slicno.
Meni je uvijek žao kad se brak/ veza raspada, kad se ljudi rastaju, kad ljubavi nestaje...
I iz te perspektive bi mogla reagirati sa "žao mi je" kad mi netko kaže da se rastaje.
Da je sramota to ne mislim ni u ludilu.
Sa bliskim osobama koje su se rastale mogu razglabati o cijelom činu, smislu života, bivšem partneru i slično.
S osobama koje slabije znam glupo mi je previše komentirati a još gluplje ispitivati - čisto iz poštivanja njihove intime i razloga pristojnosti.
U svakom slučaju, mislim da je rastava puno bolji izbor od suživota u lošem braku zbog djece ili još gore, zbog toga što će ljudi reći.
Ljudi doživljavaju druge ljude na različite načine. Nekom se možda vaš brak činio idiličan, pa ne može shvatiti zašto bi se rastali. Netko možda misli da do razvoda dolazi isključivo radi strašnih stvari i očekuje sočne detalje. Netko misli da nakon razvoda bivši partneri ne mogu reći lijepu riječ jedno za drugo. A kamoli se civilizirano razvesti i zajednički se brinuti za dijete. Netko ne želi da mu možda počneš plakati na ramenu pa izbjegava temu. Uglavnom, mislim da se na sve te komentare i reakcije uopće ne treba obazirati.
to je tvoj život i tvoja odluka
samo ti znaš kaj je bilo u 4 zida
sramota? daj molim te.... a nije sramota živjeti život koji nije vrijedan ljudskog dostojanstva (oni koji trpe u ime okoline)
živjeti kvalitetno, to neka ti bude premisa
ljudi okolo će uvijek nekaj pričati bez obzira što ti i kako radila
uvijek ima onih koji je odobravati ili zgražati se
ja se na to ne obazirem, na kraju krajeva i oni imaju pravo na svoje mišljenje (jedino kaj ti ga ne moraju uvijek servirati)
evo jedne zene sa iskustvom
ja imam jedan neuspio brak iza sebe,morala sam se i ja u to doba naslusati raznih gluposti i savjeta,znas kako je ,ljudima si interesantan za trac dok ne dodje neka nova zrtva ,tako da ne obracaj previse paznju na to.
to je bila moja odluka i nisam niti u jednom trenutku osjecala sramotu zbog toga,ali se nisam niti osjecala duzna ljudima objasnjavati kako i zastoi zbog cega smo se rastali.
sada imam drugi brak,koji je sve ono sto nisam imala u prvom i svaki dan zahvaljujem Bogu na tome sto sam se odlucila onda zatraziti rastavu,jer da nije bilo toga ne bi imala sada muza kakvog sam oduvijek zeljela
eto toliko iod mene
moja frendica se prije nekog vremena vratila roditeljima jer njen brak postoji samo formalno, a njena mama joj je rekla
"A da se vratiš i da probaš malo šutjeti, ti si ipak žena"
Moj stric je u lošem braku bio 33 godine, razveo se u poznim godinama na zgražanje čitave familije. Ono što je od njega ostalo, upoznalo je jednu divnu ženicu, s kojm je sada u braku, iako su oboje u mirovini, puni su ljubavi jedno prema drugome. Nikad nije kasno za za sresti pravu osobu.
Go baby go.... :D
ma ljudi svakak reagiraju na svakakve stvari.
nekom je zao kad se zenis, nekom je zao kad se rastanes, nekom je zao kaj uopce postojis...
meni je jedino uvijek 'glupo' komentirati nekaj kad mi netko veli da se razvodi.
mislim- kaj da mu/joj velim?
zao mi je?
ne znam ni dal je njoj/njemu zao.
da se zgrazavam?
zakaj?
ne zgrozim se ni kad se netko zeni- kaj bum se zgrazavala kad se rastaje.
u svakom slucaju- bolje 'dobar razvod' nego los brak.
Ne nije sramota, ali različiti ljudi različito na to gledaju
U mom slučaju ljudima koji su bili s nama bliski je to prvo bio šok, jel smo bili 13 godina u super braku, svašta prošli, dobro se slagali i nitko nije niti znao da razmišljamo unazad godinu dvije o razvodu, to je ajde normalna reakcija ljudi .........tako bi valjda i ja reagirala.
Druga reakcija su babe iz naselja, koje su čule od nekoga da sam "sama sa djetetom
I što je najbolje kada smo mi obznanili da se rastajemo, isplivale su priče drugih parova s kojima smo si dobri u stilu jedni žive zajedno zbog djeteta, drugi se nevole već godinama ali bože moj, kakav razvod i slično. Svakom svoje, ne ulazim u tuđe živote ali nikoga niti osuđujem.
Naravno da nije sramota, zašto bi bila?
Ali ja, iskreno, nemam pojma kako reagirati kad mi netko kaže da se razvodi, jer ne znam kako se ta osoba osjeća, treba li sažaljenje, treba li snagu, treba li rame za plakanje, treba li samo nekog tko će ju saslušati ili ništa od toga - jednostavno izgovara informaciju.
Potpisujem! Uvijek me strah da ne kažem nešto krivo, što bi još više moglo povrijediti tu osobu.
Uvijek mi je žao kada čujem da se netko razvodi, pogotovo parovi za koje sam mislila da se super slažu.
možda je ovo dobra prigoda da dobijemo kakav savjet kako stvarno reagirati: cure - što je vama bilo ok čuti kad ste nekome rekle da se razvodite? znam da sve ovisi o situaciji i odnosima u kojima ste s tom osobom, ali, općenito - očekujete li nastavak razgovora o tome ili ne? ja, recimo, ne volim kopati po tuđoj privatnosti i radije skrenem temu, ali možda sam stvarno nepristojna tada? što mislite?
ja sam gospođica mamica
a da sam se naslušala svakakvih komentara - jesam. od jadnice do ku*ve
moji prijatelji su se rastali, i kad sam ja pitala zašto - rekli su da više ne ide zajedno. ja sam to prihvatila kao informaciju, pomogla koliko sam mogla oko selidbe - i to je bilo to. bilo je još rastava oko mene, ali uglavnom sam slušala kako je ovaj ovakav, ona onakva... i to sam primila kao informaciju.
moji komentari su uglavnom: pa ok, ako ne ide zajedno - bolje da se rastanete.
ono što mene može silno naljutiti u takvim situacijama - to je kad mi netko glumi bespomoćnost. npr. - crkla mi je žarulja, ne znam kako doći do plinske boce, auto mi crkava - kako ću kod mehaničara...
svaka osoba sa zdravom glavom i zdravim rukama - može dalje u životu.
Trudim se ne obračati previše pažnju na komentare. I ja sam čula svašta.
Najgluplje mi je kad sretnem neke njegove prijatelje i kad ne znaju što bi me pitali :? .
Bilo je par neugodnih situacija, npr. pitaju me kad ćemo na drugo dijete, a ja kažem rastajemo se i onda ljudi zanijeme :/ .
Kod nas je ružno što se moj bivši poprilično nezrelo ponio, pa su ljudi dosta tračali, a i ja sam drugima ispričale neke stvari o njemu koje možda nisam trebala - teško je kontrolirati uvijek emocije, a i morala sam sebi nekako olakšati.
Ali mislim da to nije ni bitno - tračevi će prestati kad dođe nešto zanimljivije.
A sad kako se prema nama postaviti?
Ma nema pravila! Mislim da je bitno previše ne zapitkivati. Ja onome kome želim ispričam priču, a onome kome ne želim samo kažem rastajemo se. Nije to nikakva sramota. Najgore mi je kad sažalno gledaju klinca (kao ostao bez tate - pa nije mu tata umro). Ali sve je to razumljivo - i meni dođe teško kad se sjetim da dijete puno svojih sretnih trenutaka neće dijeliti i sa mamom i sa tatom nego samo sa jednim od nas. Ali tako je moralo biti i svršena priča.
naravno da nije sramota,pa ne živimo u prošlosti.doduše ima sigurno još zatucanih ljudi ali uvijek će ih i biti.prije bih rekla da je to jedan hrabar potez koji zaslužuje podršku svake vrste-ako je opravdan naravno
e, vidite mene je sram. ne zato sto mi se brak raspao.
nisam zatucan to je sigurno, ali sram me je jer sam bio glup i slijep.
Oduvijek sam se ponosio svojom inteligencijom, a nisam primjetio do zadnjeg dana da mi se pred vlastitim ocima brak raspada.
Do zadnjeg dana sam se osjecao super u tom braku i bio sam ponosan na to sto imam. Uzivao sam.
Cesto puta su me kolege zezali zato sto jedini u uredu drzim sliku zene i djece na stolu.
I sad me je sram. Jer sam ispao glupan. Jer mi je povrijedjen ponos.
Jer sam bio slijep. Jer nisam bio oprezniji.
Mozda je to musko gledanje na stvar, mozda je individualno, mozda je i zatucanost, tko zna. Ali tako je.
naravno da se termin zatucanost ne odnosi na ljude poput tebe.jako mi je žao šta je ispalo tako,ali obično dobri ljudi izvlače deblji kraj.brak je insttitucija u koju se ulazi s ljubavlju i povjerenjem i ako obje strane tako ne osječaju onda dolazi do raspada sistema.ne treba te biti sram,kao što vidim dao si cijelog sebe,a to je rijetkost u današnje vrijeme.svaka čast. 8) 8)
ista stvar i kod mene... :/
a proći će nas i to valjda! 8)
Ne znam zbog čega se trebamo sramiti. Ja nisam prošla razvod, a ni brak. Al kad sam još bila trudna, susretala sam se npr. s pitanjem: "O, pa nisam znala da si udana?" Na to sam odgovarala protupitanjem: "zar se moram udati da bih bila trudna?!" Tako sam automatski prebacila sramotu na osobu koja mi je uputila pitanje.
Ma ne znam, svatko na ovom svijetu ima svoje mišljenje, a i pravo na to.
Dobro je moj prijatelj jednom rekao - "Ja sam operiran od stidnice"
Ovako i ja.
Draga Egice i ostali....cuvajte zivce za reakciju susjedstva kad vas vide s "novim"....Tek ce tad da im bude "neugodno"....
.. jos jedna u nizu ...
Nase drustvo nije nauceo na pojam rastava.
Naime, u vrijeme nasih roditelja, to nije bilo toliko uobicajno i parovi koji su se rastajali, imali su uvijek velike probleme (da li neku ovisnost, zlostavljanje...).
Danas, barem koliko sam ja primjetila, parovi se rastaju, jel su shvatili da im zajednicki zivot vise nije kvalitetan, da se previse svadjaju ...
Ja sama sebe svrstavam u kategoriju onih parova koju su shvatili da je bolje za sve troje da se rastanemo, nego da zivimo u zajednici u kojoj su mama i tata "ljuti" jedno na drugo ili bolje receno gdje mama vise ne moze podnjeti nacin razmisljanja i zivot tate, koji je ekstreman (u odnosi na svijet, ili ti pucanstvo).
Zivot zivimo za SEBE, za nasu djecu .... 8)
:DDraga Egice i ostali....cuvajte zivce za reakciju susjedstva kad vas vide s "novim"....Tek ce tad da im bude "neugodno"....
mene uopće ne zanimaju moji susjedi, a vise niti nasi roditelji...
.... shvatila sam da nitko od susjeda nije tu kad bi mi trebali biti susjedi, a zasto da se ja onda zabrinjavam za njihova misljenja....
Slažem se sa Prah, ja ipak mislim da svoj život jedino ja imam pravo urediti kako ja želim i smatram da je najbolje. Dali to nekome ne paše nije me briga, meni je bitno da moje dijete odraste u veselu i normalnu osobu, da smo moj bivši i ja shvatili na vrijeme da to više neide i da naš odnos neće više nikada biti bolji..........ovako sada Tara ima i mamu i tatu, nikada nije doživjela niti čula svađu između nas jel je nije niti bilo, a tko zna kako bi to završilo da smo radi nje ostali u braku.
Dragi Inquirer, samo bih možda pokušala konstruktivno kritizirati...nemam zbilja lošu namjeru...to što kažeš, nisam vidio, bio slijep, brak raspada ispred nosa...pa ne čini li se tebi da si ti živio u nekom svom svijetu, koji nema veze sa realnošću? Pa po čemu si ti zaključio da je sve ok, ako nije ništa bilo ok? Jesi li ti zbilja bio prisutan u tom vašem odnosu, ili si (he he) život živio kroz ružičaste naočale? Ja se strašno bojim da mi se to ne dogodi, da po navici mislim da je sve ok..
ne nisam zivio u svom svijetu, samo je druga strana dosta uspjesno krila svoje prave osjecaje i namjere.
mozda sam je previse idealizirao, previse volio da vidim stvarnu nutrinu, ali bez punog povjerenja bilo kakva veza nema nikakvu sansu.
Moze li se uopce biti s nekim i citavo vrijeme razbijati glavu gdje je , s kim je i sta ti ja znam. I normalno ti je da ako ti kaze da pokupis klince iz vrtica jer mora ostat na sastanku mislis da je sastanak poslovni, a ne ljubavni.
Jer ako nema tog povjerenja covjek izludi i sebe i sve oko sebe.
Mislim nekim ljudima nikad ne vjerujes sto kazu, nekima dok te ne prevare, a rijetkima i poslije toga.
Prve treba zaobilaziti, s drugima zivis otvorenih ociju, a treci su kategorija za sebe i ti ce te najvise zgaziti jer namirisu krv.
Draga tira, ja mislim da se ne trebaš bojati iznenađenja ako osluškuješ i sebe i svog supruga i vašu vezu. Da, mislim da uvijek postoji onaj maleni postotak ljudi koji su stvarno toliko prijetvorni da te iznenade, ali vjerujem da se u najvećoj većini veza/brakova, to ipak ne događa. Uvijek postoje red flags koje nešto najavljuju. Razmisli malo, i skužit ćeš da zapravo uvijek znaš i osjećaš postoji li ljubav među vama i "škripi" li nešto. Ja vjerujem da se to u vezi uvijek osjeti, samo je stvar izbora hoćeš li pred time zatvarati oči ili ne.
Ovo mi super...:DDraga Egice i ostali....cuvajte zivce za reakciju susjedstva kad vas vide s "novim"....Tek ce tad da im bude "neugodno"....
kao sto rekoh ova treca kategorija ce vjerojatno na kraju reci:
Svjesno sam ga sikanirala sve ove godine jer mi nikad nije ni bilo stalo do njega. Ja sam imala svoje prijateljice, svoju rodu, svoju djecu, svoj posao, a on je tu bio samo onako dok ne dodje nesto bolje.
A ti se onda pitas zasto sam izgubio tolike godine, zasto smo uopce imali djecu i sta ti ja znam.
Ali kao sto netko rece to je ionako jako mali postotak, stoga, tira, ne boj se. Uzivaj i volite se.
Eh, pa mislim, moja me briga i drži "u igri" cijelo vrijeme...ne želim dopustiti da druga strana pomisli da može živjeti neiskren odnos. To je, bogme, bio nulti uvjet u našem odnosu. Ali nije to nešto što je samo jednom bilo zacrtano pa sad to smo riješili i super (onda se i iznenadiš kad se nešto tako desi). Ja to na neki način svaki dan ponovno zacrtavam, (ne ne ne nisam ljubomorna
Tira, mislim da ako si u skladu sa svojim partnerom slobodno možeš pretpostavljati da je sve OK i računati da ćeš osjetiti ako se nešto događa. Ne možeš imati dobru vezu bez povjerenja, bez truda i ulaganja u nju. Moje mišljenje je da je prevara, ako se dogodi, posljedica puno toga trulog u vezi, kao neka negativna varijanta "šećera na kraju".
Da sam ja prevarena, potražila bih psihološku pomoć i jaaako dobro išla analizirati što se tu sve događalo i čime sam ja sve doprinijela tome da je veza postala toliko loša. Ako bih uspjela pronaći razloge i maknuti ih, zajedno s partnerom, mislim da bih mu mogla oprostiti, to bi značilo da smo ponovo uspostavili povjerenje i da imamo bolju vezu nego što smo je imali.
A kad bih ja došla do toga da želim prevariti partnera, to bi mi bio indikator da mi je dotadašnja veza u gadnoj krizi i isto bih, mislim, prvo potražila pomoć, pogotovo jer imamo dijete u čijim smo očima za sada savršeni. U svakom slučaju, ne bih varala, ako već nikako ne bi išlo, prekinula bih i tek onda počela novu vezu.
Uh pardon, bila sam inspirirano topicom o prevarama i oprostu pa sam ih malo spojila. Danas mi nije baš dobar dan :/ .
VedranaV, ja se slažem s tobom i mislim da ni ja nikad ne bih varala, jer sam ja takva osoba koja mora riješiti jedno da bi započela drugo.
Ali nisu svi ljudi isti :/ . Neki su manje, a neki više čvrsti. Neki varaju jer im je potrebno uzbuđenje, jer ne vole kolotečinu i ne vole obaveze. Svaka veza u nekom trenutku ima nekakve probleme, samo ovisi da li su ljudi spremni probati riješiti probleme, ili im je lakše okrenuti se nekoj drugoj osobi, jer nekad je lakše pobjeći.
Ja nikad nisam mislila da će nam se dogoditi ovo što se dogodilo. I ne mislim da sam nešto posebno kriva za to. Nisam bila idealna žena, ali tko je idealan? Svatko od nas ima svoje bolje i lošije dane. Moj BM je rekao kad je odlazio da je on neiživljen i da želi istraživati. Ja sam se osjećala kao da pored mene stoji neka sasvim nepoznata osoba, a ne muškarac sa kojim sam provela 10 godina i s kojim imam ovo prekrasno dijete. Ali to je tako, ljudi se mijenjaju.
Ja bih sad najranije propala u zemljui da admin izbriše moj post, ovo je totalno krivo mjesto za ovakva moja mudrovanja. Nisam htjela pogoditi ničiju bolnu točku, oprostite.
nije mudrovanje. sasvim si fino rekla svoje misljenje koje je krajnje korektno i ne mislim da ikog vrijedja.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom