Drage moje suborke,razmisljam na koji podforum da se javim sa svojim vijestima koje vise i nisu najnovije.Ovih dana blagdanskih sve je prstalo od cestitaka i radosti,bilo je puno trudnocica,puno krasnih brojcica,a ja kao teska ovisnica o forumu naravno da sam sve vise manje pratila,ali nisam se javljala puno zaokupljena svojim brigama.I sad sa odmakom od 7 dana ili cca toliko,odlucih i smognuh hrabrosti da vam javim da sam u 13.tj.izgubila svoju bebicu.Tocnije plod je izgubio srcani odjek malo iza 8.tj a ja nisam znala ni osjecala nista takvo,osim ako ne racunam intuiciju i to sto su me prali crnjaci.Znat ce neke cure.
Imala sam i spontani i kiretazu,a sto se kiretaze tice,ne samo da je kiretiran moj plod nego i moje srce.
Iako me more tisuce misli i pitanja,zasto i kako,moglo li je biti drugacije da je bilo ovako ili onako,vjerovatno je jednostavno tako moralo biti pa
ma koliko trajao oporavak,priustit cu si ga kako bi mogla biti hiperuskoro spremna za daljnje postupke.
Jedan dan mi je bolje,drugi losije,jedan dan placem,drugi ne,prosla sam i fazu ljutnje,momentalno mi samo treba melem na zivu ranu,a ona ce,nadam se
cijeliti svakim danom i tjednom vise i vise...
Slikica moje nesudjene jos stoji u slatkom okviru koji mi je poklonila moja draga prijateljica Bab na ormaricu u tzv djecoj sobi.I ostat ce tako dugo koliko bude trebalo.Za sad je to moje jedino dijete makar u imaginarnom svijetu.Neki kazu da postoji taj drugi paralelni svijet,pa ja cu nositi u sebi sjecanje na nesto sto nije sa ovog svijeta i nije se ni dogodilo.Neke ce me razumijeti.
Eto samo toliko,oprostite sto sam toliko cekala sa ovom vijescu ali nisam htjela pokvariti blagdansku pozitivu na forumima i nisam imala snage.
Kako ce mi se snaga i energija vracati,tako cete vi koje ste mi zeljele dobro i poznavale me ili simpatizirale,osjetiti to po mojim postovima i ne sumnjam da cemo se opet veselo druziti,radovati uspjesima jedna druge i da cemo svaka docekati svoga nunavca.