Sela i Gosparka, cure drage, držite se i skupite snagu za dalje...Žao mi je što je tako moralo biti, i što se desilo ono od čega sve mi strepimo kada konačno dođemo do trudnoče. Ja i danas ne volim pričati o svojoj, strah me izreči bilo što na glas, izbjegavam ljude samo da ne pitaju i najrađe bi ostatak trudnoče utonula u neki san...Jednostavno se divim ljudima koji mogu i znaju uživati u trudnoči i koji tvrde da im je to prekrasno razdoblje. Meni definitivno nije i umori me ovo životarenje dan po dan i iščekivanje ishoda ultrazvuka na kojem se svakoga puta sledim od straha (a osim vas, nitko me ne može razumijeti i uporno mi ponavljaju da pretjerujem...)
Malo me ponio negativizam, ali...