Nemam ništa protiv da medicinski djelatnici propituju i u kartone zapisuju štogod žele pogotovo ako to može dovesti do spoznaja koje će još više unaprijediti medicinu. Isto tako očekujem od njih da u skladu sa etikom svoje struke, čuvaju te podatke kao liječničku tajnu i koriste ih samo kad je potrebno.

S druge strane, etiketiranje djece u svakodnevnom životu, koje preprečesto čujem mi je prestrašno. Netko je naveo primjer male sredine i pogrdnog naziva za "izvanbračno dijete". Kao da je to sad neko manje vrijedno dijete, neki svemirac ili dijete osuđeno na propast. Slično mi je i s frazom "ivf dijete" ili npr. "dijete rastavljenih roditelja". Mislim da je "svrha" takvog etiketiranja, osim te sitne ljudske potrebe da sve i svakoga svrsta u neke ladice, i to da se time u nedostatku znanja i uslijed velike želje da se ispadne pametan objasni ono što bi se kroz život tom djetetu možda moglo dogoditi. Npr. Ako je dijete pokazalo znakove nekog neprihvatljivog ponašanja jedan dan u školi to je zato što se radi o "djetetu rastavljenih roditelja". Iako se sva djeca više ili manje tako ponekad ponašaju. Ili ako iz bilo kojeg razloga dođe do bolesti koja nije tako uobičajena i nemamo se za što drugo uhvatiti, netko "pametan" će šapnuti da se radi o "ivf djetetu". Iako je još xy redovnim putem začete djece s istim problemom.
Rekla bih da iz samog tog etiketiranja često može proizaći više problema nego iz činjenica po kojima se djeca često etiketiraju.