Kad smo već kod teze da "netko tko želi tajiti da mu je dijete zaceto IVF-om, iz bilo kojeg razloga", želim reći, da ako Bog da da uspijem dobiti svoje dijete IVF-om, ni u kojem slucaju neću tajiti ili se stidjeti toga, već naprotiv, biti ponosna. Jel koliko muke, boli, patnje, odricanja treba za IVF postupak (fizicke i psihicke) ne može ni pojmiti onaj tko nije sam prošao. I nadvladati sve to, ustrajati samo zato da bi donio jedno malo biće na svijet, može biti razlog za ponos. I ja mislil da će moja djeca biti ponosna na svoje roditelje jednog dana kad odrastu i shvate koliko su željena bila. Ali da mi netko proziva dijete IVF-djetetom na hodniku, kao da se radi o vanzemaljcu, neću dozvoliti nikome. A mislim da stvarno nitko ne bi trebao imati potrebu moralizirati i konstantno raditi anti-propagandu nad tuđom nesrećom. Pa hajmo svi prvo pomesti pred svojim vratima....