Isla sam citati taj clanak na linku od Ljiljane, i ovaj gornji pasus je samo drugi dio teze o

O svemu tome iz jednog drugog kuta svjedoče, u prethodnom članku spomenuta, dva primjera iz psihologijske i psihijatrijske prakse. Prvi je tek nedavno opisani sindrom nestalog blizanca, kada trudnoća započinje kao blizanačka, ali dolazi do odumiranja jednog čeda, što se u većini slučajeva događa do 15. tjedna trudnoće. Preživjeli blizanac nerijetko ima čitav niz psiholoških i psihijatrijskih simptoma, a tek spoznaja o tome da je postojalo drugo čedo otvara mogućnost da se primjerenom terapijom, poput hagioterapije, razriješi problem.
Ako zelite vise znati o hagioterapiji, tj. svetoj terapiji, google daje ovo: http://www.vjera.pondi.hr/

Na ove gornje tvrdnje mogu samo odmahivati glavom. Cini mi se da je i problem psiholoskih problema preostalog blizanca i rjesenje - hagioterapija - iskljucivo hrvatske prirode. Ja nikad u svjetskoj znanstvenoj literaturi nisam nasla niti "a" od takvih posljedica.