Ja mislim da bi trebalo takve stvari govorit po relevantnosti
npr. prvo rizik od trojki, blizanaca i hiperstimulacije - to su najveći rizici
a onda asesirat zdravstvenu anamnezu i eventualno nesto reć ako je relevantno
ali mi se neko takvo savjetovanje ko što mujica misli da treba - čini nepraktično i neizvedivo i na kraju i kontraproduktivno
(jednom sam išla s prijateljem na operaciju kao podrška - vadio je neku benignu priraslicu iz grla, ono, nije bilo nešto strašno, isti dan je išao kući - i kad mu je ženska prije operacije izlistala sve moguće komplikacije bez obzira koliko rijetke, uključujući i anesteziju - problijedio je i skoro se onesvijestio) (a da li istinito odgovoriti na pitanje pacijenta - naravno)

a gledajte npr. ovu studiju o djeci dijabetičkih majki - http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/16946226
3 puta veći perinatalni mortalitet i stopa urođenih mana od 9.1% naprema 3.1% u općoj populaciji - pa njih nitko ne savjetuje o tome i trudnoći, ili se varam? Da li treba znati - da; da li to treba koristit kao sredstvo protiv toga da dijabeticari imaju djecu - NE.