Dajem mu samo ako traži, npr. noćas završili smo podoj u 2 h i bilo je sve ok, lijepo je podrignuo i zaspao, slijedeće buđenje u 5h, prvo jedna cica, pa druga, pa bi još, pa opet jedna pa druga i onda nezadovoljstvo, gura ih od sebe, mlatara rukama, počinje plakat i ne želi više ni jednu, eh sad dal mu nije išlo ili što ne znam, meni se činilo da traži još...e tad sam napravila malo dohrane, pocicao je svega oko 15 ml, i to je bilo to....od tada je samo na cici i ne traži više....oka prvotno napisa
Sad kad gledam zadnjih 24 sata, samo je 2x tražio, i to tada i jučer ujutro....
Moja velika želja je bila da dojim i tad želja me sad drži, kao i vaša ovdje podrška, samo to mi i treba da hranim svoju upornost. Sama nisam bila dojeno dijete, a to nisam željela za svoje dijete.
Educirala sam se i znala što želim i što ne želim, ali nisam uspjela izbjeći neke probleme, ali tako je to, svaki početak je težak.
Bila sam presretna kad je beba odmah prihvatila cicu i to ispravno, a bojala sam se da će to biti problem. Kad vidim kako mi se baci na cicu, jednostavno tad znam da ne mogu odustati.
Problem je nastao i u previše različitih savjeta, od osobe do osobe, od bolničkog osoblja do patronažnih, da ne pričamo o prehrani, ja stvarno nisam znala što u usta staviti, jedni kažu to smiješ, drugi za istu stvar to nikako, a onako iscrpljena poslije poroda bila sam totalno izgubljena.
Sad sam došla k sebi, i radim onako kako mislim da je ispravno, slušam sebe i slušam moju bebu, dojim na zahtjev, jedem i pijem što mi paše i u količinama koje mi pašu, i zasad guramo dalje....
 |
|||
Odgovori s citatom