Ne znam jel bila već ovakva tema, jer mi ne radi search engine, pa se ispričavam ako je ima, no ovo je nešto što me muči već dulje vrijeme.
Frendovi od mojeg dragog (nekolicina najboljih, koje sve, just for the record, i ja jako volim i volim se družit s njima) su ili single ili žive u parovima no nikome djeca nisu ni na kraj pameti još. Btw, svi su iznad 30.-te i nisu klinci, nego uspješni mladi ljudi, eto samo još kao podatak. Uglavnom, oni svi kad dođe vikend jedva čekaju izlaske i tulumarenje. Ja bih se rado isto s njima vidjela (dragi pogotovo), no istina je da u posljednje vrijeme nismo baš pri lovi za izlaske, a i ja radim redovito nedjeljama cijeli dan, pa mi se baš i ne da tulumarit do kasna subotom navečer, a i nije mi više baš gušt đirat okolo ili sjedit u zadimljenjim prostorima satima po noći. Zvali smo ih sve da skoče do nas no oni nas svi redovito otkantaju. Kužim da se njima baš ide van, no ne kužim u čemu ti je razlika ako ćeš i tako sjedit i pričat jel to činiš u bircu ili u nečijem domu na toplom. Dragi ih brani da im nije isto ić od nas doma kao iz grada (oni koji nemaju aute), no istina je da im ista noćna linija prolazi nedaleko od naše kuće kao i iz centra. Uglavnom, mislim da su neuviđavni i da bi mogli stvarno bar jednom u mjesec i pol-dva doć do nas ako žele i mene vidjet (najčešće dragi ide solo van i onda priča kak su me pozdravljali i kako bi me rado vidjeli).
Za ovaj vikend sam organizirala da radim u sub, starijeg ostavljamo kod bake i onda će me dragi pokupit i idemo vanka, s tim da ću ja ravno s posla (na kojem ću bit bar 8 sati, radeći bez pauze) ić van, jer ću bit gotova oko 9-10. I sad me ulovila ljutnja ustvari da što sam se ja spremna prilagodit njima na taj način, a oni ne bi ništa učinili za nas. U velikoj mjeri idem van zbog dragog jer znam da njemu nedostaje što ne idemo nikamo zajedno, a i mene živira što on tulumari okolo, a ja čmrljim doma i kad on nedjeljama prespava dan ja šljakam ko budala
Meni inače frendice redovito dolaze doma i to je najnormalnija stvar, još dragi komentira, da ja puno češće viđam svoje frendice nego on svoje frendove. Ne želim mu pljuvat društvo, jer kaže,mm, većinu njih i ja volim, al on ne želi shvatit da oni nisu fer. A da ne govorim da me sve frka kad se popišanac rodi kakvo će stanje bit.... Normalno da će on tad još češće izać van solo, al onda tek neće bit puno prilika da zovemo ljude k sebi navečer budući da živimo u malom stanu i beba će bit s nama u dnevnoj/spavaćoj sobiŠta nikoga od tih ljudi više nećemo vidjet? E da, samo da se zna, da sam ja tim ljudima rekla više puta da bi nam bilo zgodnije da oni dođu kod nas i oni bi uvijek rekli da da, može, kuže i sl., al kad dođe vikend nema više toga... Da čekam da počnu djecu radit pa da promijene navike ili što?