Sad ću vam ja opisati našu situaciju u Klaićevoj, početkom ovog mjeseca. Bebek je imao mjesec i pol, teški bronhiolitis.
kaže dr. sad će ga smjestiti u sobu..ja kažem da želim ostati s njim on isključivo cica, nikad bočicu nije pomirisao.."Gospođo, vaše dijete je u vrlo ozbiljnom stanju, cicanje je sad zadnja stvar, pitanje je hoće li završiti u jedinici intenzivne njege.."ja kažem, ja ću sjediti pored njega on noću stalno cica.."nama treba zdrava mama a ne da nam se tu srušite".
otišli MM i ja u ponoć, izdojila se, u 6 ujutro bila tamo, do ponoći, taj dan sam izgledala valjda ko zombi, nitko mi ništa nije govorio, drugi dan su me isprašili ujutro zbog njege i kad je vizita bila. sramota da je tako ali povukli smo par veza za apartman, samo su 2 na tom odjelu ali jedan sa 2 kreveta za pulmo i isto tako za gastro. ostale dane sam se pravila luda kad su tjerali van roditelje. jednostavno sam sjedila i držala dijete. glavna sestra histerizirala. samo sam šutila.
3 dan, taman su mi cice presušile, od stresa, nejela-mit u koji nisam vjerovala opalio me. zakurila na 39 jer sam pokupila virus i srećom ispraznio se apartman i mi upali. cimerica također upala preko veze..
e sad. sestre rade ko crvi, neke empatične neke ko led, ja sam razgovarala sa svakom ostavila sitnicu za sestrinsku sobu pa su me puštale i prije 6. i njima valjda fali i pažnje i poticaja. malac je imao modrice na obrazima-svjesna sam da su ga morale nahraniti ali to mi je bilo strašno.
da su moje starije kćeri bile tamo ja bih morala ostati tamo i po noći. po cijenu da mi policiju zovu.
mislim da bi bilo dobro da svaka od sestara ima svoju sobu. dakle da se njih 3 ili koliko već izmjenjuju u istoj sobi. njima bi bilo lakše jer bi manje više većinom znale pacijente a djeca se vežu za osobu malo pedagogije bi čudo učinilo. ovako mi se u 7 dana jednom potrefilo da se sestra ponovila.djeci se samo izmjenjuju lica. plaču da ti srce pukne..
doktorski ego nemoram ponavljati. moraš vući za rukav i ispitivati. a mi smo kao i dr. dobili preko veze pa je još bio bar pristojan i fin.
u apartmanu su fotelje koje se ujutro u 6 pospreme. po mojoj procjeni još bi jedan krevet i kimbić stali u taj apartman ali bi onda valjda morali smanjiti cijenu najma.
na jelovniku poriluk, grah i ljute kobasice. ne mogu paziti i na to.
šefa svih doktora milog nam M. sam puno puta spomenula i puno puta se sjetila nesuđene bolnice u blatu i njene ravnateljice ali nema smisla pričati o tome. nek im je na sramotu.