Quote Originally Posted by eda View Post
Citajuci pricu sjetila sam se jednog seminara gdje je bio razgovor na ovu temu, tipa bi li oprostile muzu da vas udari. Sve smo bile zene i sve odreda smo rekle da je to prestrasno, da bi to poljuljalo brak i sl. Na to je voditeljica pitala: ima li ijedna od vas koja ne bi znala svog muza u roku od 5 minuta tako izbaciti iz takta da vas udari? Sve smo se slozile da bismo znale i mogle to napraviti, ali naravno da to neces raditi ni u najgoroj svadji. E ovo mi lici na to, to su stvari koje se ne bi smjele izgovoriti ni u najgorem afektu.
Ne psujem mu majku,ni ikome,išta drugo.To mi je prestrašno.

Ali,da bi ga mogla dovesti do ruba živaca,bi,mogla bi.I bez psovki i vrijeđanja.

Ali to ne činim.

Jer ga volim i poštujem i on mene,neizmjerno.

I to je to.Nema psovki,svađa,prepucavanja,vrijeđanja,šamaranja, tučnjave,davljenja....

Iako znam parove koji se tako prostački znaju pograbiti i to pred publikom i za čas pomiriti,ali

meni to nije normalno i ničiji temperament nije isprika za psovanje ičije bolesne,mrtve,žive,dobre ili zločeste mame.

Jednostavno mi nije normalno i mislim da ljudi koji to čine imaju problem i pitam se;gdje je granica?