Citiraj Tanči prvotno napisa Vidi poruku
Ne psujem mu majku,ni ikome,išta drugo.To mi je prestrašno.

Ali,da bi ga mogla dovesti do ruba živaca,bi,mogla bi.I bez psovki i vrijeđanja.

Ali to ne činim.

Jer ga volim i poštujem i on mene,neizmjerno.

I to je to.Nema psovki,svađa,prepucavanja,vrijeđanja,šamaranja, tučnjave,davljenja....

Iako znam parove koji se tako prostački znaju pograbiti i to pred publikom i za čas pomiriti,ali

meni to nije normalno i ničiji temperament nije isprika za psovanje ičije bolesne,mrtve,žive,dobre ili zločeste mame.

Jednostavno mi nije normalno i mislim da ljudi koji to čine imaju problem i pitam se;gdje je granica?
Mi se nismo nikad potukli. A izgovorili smo svašta. Ali stvarno svašta. Poštujemo se i volimo ali takvi smo ljudi, temperamentni i glasni, meni svađa nije svađa ako glasno ne izgovorimo sve što nam se mota po glavi u taj tren. I mislim da nemamo problem nego smo samo takvi. Meni veći problem imaju ljudi koji se dure i tiho, na kulturan način, pomno birajući rečenice razgovaraju jedni s drugima dok u sebi gore i gutaju sva sranja što ih zapravo muče.


na temu...ne znam što bi rekla. naravno da sam uvijek protiv bilo kakvih udaraca ali granica u svemu u životu mora postojati. Svi imamo krajnji stadij di pucamo i di će eksplodirati. Tvoja prijateljica je pretjerala i, iako ne opravdavam što ju je muž opalio, s jedne strane ga razumijem. Je da je neandertalski i jadna reakcija ali meni je razumljiva.