Kod mene je ekipa iz susjednog kvarta (romska manjina) stalno u opticaju i da - oblače svoju djecu u to. Dok su moji dečki bili mali, davili smo se u krpama, pa sam vješala na kontejner izvana. Uvijek bi brzo otišlo, jedino me uvijek nerviralo kad su raskopali vreće i probrali ono što ih je zanimalo, a ostatak ostavili razbacano. Više puta sam išla skupljati i to što su razbacali frknula bih direktno u kontejner.
Sad nemam malu djecu ni puno odjeće za bacanje. Odjeću koja se preraste ili škartira iz bilo kojeg razloga nosim maminoj susjedi za unuke.
***
Što se tiče plišanih igračaka, sjetila sam se razloga sam nerado donirala u naš vrtić - dogodilo mi se da djeca donesu te igračke natrag doma. Većinu sam dala tek kad su se preselili u osnovnu školu i nisu više imali pristup vrtiću, ali jedna vreća još uvijek čuči u našem podrumu, s vrećicom lavande![]()