Bog mame,

Evo ja vas već neko vrijeme čitam i danas vam se prvi put javljam. Prije skoro pet mjeseci rodila sam prekrasnu kćerkicu Idu, koja lijepo raste i razvija se.
Kao i svaka nova mama imala sam dosta nedoumica i strahova, ali kad čitam što vi pišete vidim da nisam sama u tome, pa se smirim. To je i jedan od načina (možda i jedini) da se oduprem savjetima okoline tipa:
"sigurno nemaš dosta mlijeka", "daj joj vode", "daj joj čaja", "ne ljuljaj ju", "ne diži ju svaki put kad zaplače" i slično da sve ne nabrajam.
Dojim (bez rasporeda, na zahtjev), iako po onome što sam do sad pročitala, ne mogu reći isključivo, jer sam probala davati i čajeve, i nekoliko puta adaptirano mlijeko. Naime, kad se je rodila ( i nije prestala so danas), Ida je dosta bljuckala i imala problema sa zrakom, pa sam podlegla onom savjetu o čaju od koromača (koji nije pomogao), iako je to bilo najčešće samo nekoliko žlica. Adaptirano mlijeko sam probala dati prije otprilike mjesec dana jer sam se, opet podlegavši okolini, bojala da nije gladna jer se je počela jako često buditi po noći. Kad sam vidjela da nema nikakve razlike, zaključila sam da nije gladna i sad samo dojim i uglavnom smo obe zadovoljne.
Napisala sam uglavnom jer me muči to što se Ida sada budi svakih 2-3 sata po noći; to se događa zadnjih 6-7 tjedana, i mogu vam reći da sam na izmaku snaga. Prije je znala prvu turu odspavati i do 4-5 ujutro (od 10-11).
Kao što sam napisala, prvo sam mislila da je gladna, pa da su joj krenuli zubi. Sad sam to sve isključila i sad ne znam što da mislim. Meni to sve skupa i ne bi smetalo, da ona najčešće nakon drugog buđenja, odnosno hranjenja, bljucka, i onda joj treba opet neko vrijeme da podrigne i smiri želudac i onda opet uspavljivanje i tako u krug. Kad se uspije prikopčat, pa ponovo zaspati to je super, jer to sve već obavljamo napamet.
Pitala sam pedijatricu o bljuckanju, i ona je rekla da dok Ida dobiva na težini i lijepo napreduje (što je i istina) nema razloga za brigu, prestat će s vremenom, neka djeca su jednostavno takva. I sama sam primjetila da je to ne smeta previše, i sada se to najčešće događa kad digne noge i pokuša i staviti u usta ili kad pokuša sjediti pa napreže trbušne mišiće.

Pomozite ako imate slična iskustva, ili ako nemate ali znate što bi moglo pomoći. Inače dobila sam i savjet da je počnem učiti da sama zaspi po onoj metodi"Stavi je u krevetić i ne diži je i ako plače, sigurno će sama zaspati, pa makar to trajalo i nekoliko sati. I onda se sigurno više neće buditi do jutra". Meni to nije prihvatljivo jer ne volim čuti da plače. Mislim da kad plače da joj nešto treba, pa joj pokušam pomoći.