isprljam sjeckalicu i lonac.
i ništa više.
e, da... i kuhaču.

ja razumijem da je vama koje kuhate bolonjez jednom tjedno - ovih 4-6 sati bolesno.
ali ja to kuham maksimalno 3 puta godišnje.

(koja oksimorončina: ja, kojoj je bolonjez "fast food" - kuham ga dulje od svih).

ok, i grah kuham jako dugo jer je ukusniji što se duže kuha.

i pritom se uopće ne zamaram što se i povrće i meso uništi (pre)dugom termičkom obradom. mi svakodnevno jedemo toliko svježega voća i povrća (ili tek kratko obrađenoga), da me ova tri puta sigurno neće ubiti.
i, poanta bolonjeza je da nema umaka koji je razdvojen od mesa... to sve mora biti povezano, gotovo kremasto.

tko je jeo pravi bolonjez, zna o čemu pričam.

ostalo su ragui s faširanim mesom.

(to ti je istko ko burek sa sirom. ne može)