Sve što sam mislila napisati, već je napisala Zdenka2!

Dakle, boravak je bio divan dok ga je bilo: krasna glavna učiteljica, divna "boravkašica", zadaće napisane, svi zadaci riješeni, gradivo naučeno, divna druženja, igra, zajednički rad na projektima, na kraju godine predobra priredba za roditelje s puno elemenata svega što su klinci te godine učili, s puno pjesme i zeke... eh, da... bilo je krasno...

Onda, ove godine: tresss, smjenska nastava, sama je u kući, sama odlazi na svoje stalne aktivnosti u vrijeme kad smo mi spriječeni jer smo na poslu... (neke od tih aktivnosti nisu u kvartu, već u posve drugom dijelu grada, sic!), sama se (ne) brine o zadaćama, u početku je bilo svega iako je bistro, pametno, vrijedno itd., ukratko odlično dijete... (identično kao kod Zdenke2).

Ukratko, čini mi se da je to za djecu dosta veliki preokret, da ne velim 'skok u razvoju', nekako, kao da su prisiljeni nabrzinu odrasti...

A stvarno ne znam kako bi to izgledalo da u boravak nije išla... Vjerojatno bi 'odrasla' puno ranije...