 |
|||
Pišete li dnevnik?
Dakle, kao što sam u naslovu rekla, pišete li dnevnik?
Zašto? Koliko vam to znači za vaš duhovni, unutarnji život?
Ja sam ovih dana ponovo osjetila potrebu za pisanjem dnevnika, jer otkad sam postala zaposlena mama nemam skoro nimalo vremena za svoj unutarnji život, a pisanje me uvijek opuštalo, pomagalo da saberem misli, osjećaje..
I da: ako netko zna gdje ima za kupiti dnevnik sa ključićem (veći, ne za curice), nek veli!
super!
Ja doduše ne pišem klasični dnevnik, imam blog. A znaći mi stvarno puno. Baš se "povučem" u svoj kutak i imam vrijeme samo za sebe - a kako nemam sljedbenika jer nije public, onda stvarno mogu pisat sve što želim. Extra važno za moj duhvni život.
Pisala sam do negdje sredine faxa. Sad mi je žao što sam prestala.
Pisala sam negdje od 12-19 godine. Imam više ispisanih bilježnica jer onda nije bilo kupiti ništa bolje i prigodnije.
Sad su sakriveni negdje na dnu ormara zajedno sa starim pismima i ostalim sitnim uspomenama.
Nisam ih odavno čitala, a zadnji put kad sam pokušala sam se dobrano nasmijala toj patetici i debeloj količini hormona koji su me pucali u to vrijeme.
Svejedno, lijepa je to uspomena.
I svakako, ako imaš potrebe za vođenjem dnevnika samo naprijed!
I ja sam pisala u pubertetu. Puno... Teško... Ne mogu se natjerati da pročitam, ne mogu se natjerati da spalim (a najradije bih). Pomoglo mi je puno u najtežem razdoblju života. Poslije sam pisala slabije, i napokon prestala.
Bio mi je potreban da olakšam probleme koji su me tištili stavljajući ih na papir. Sad nije nestalo problema, ali ne čine moj čitav život pa nekak ne osjećam potrebu za pisanjem. Pisati o lijepim stvarima očito mi predstavlja dosaduNažalost. A i jednostavno nemam vremena.
E, da vodila sam dnevnik prve trudnoće, sad za drugu nemam zanimacije (sve mi je poznato) a ni vremena.
Pisala sam u mladosti,sakriveni kod mame
A baš sam neki dan pomislila kako bi mogla početi pisati blog(jedino što sam inform. nepismena pa ne znam kako),jednostavno sam u jako teškom životnom razdoblju,a pošto ne volim zamarati ljude oko sebe svojim problemima-to bi bilo najbolje rješenje.Mislim da bi mi puno pomoglo...jednostavno se ispušeš...
ja pisem s vremena na vrijeme i to uglavnom kad (mi) se nekaj lose dogadja
pomaze mi da razbistrim misli ili zelim da izadje jer se vise nemrem u sebi nosit s tim
a ponekad fakat nemas kome rec neke stvari, a da ne budes pogresno shvacen ili da ne moras previse objasnjavat, pa ljepo zapises, zatvoris file ili biljeznicu i odma ti je bolje
Ja sam mislila da je to samo za tinejđere..ne znam zašto...Odavno sam prestala, ali dobra ideja, baš bih mogla opet...
Ne pišem dnevnik. Pišem pisma i e-mailove prijateljima. I čitam njihove. Čini mi se da sam prestala s dnevnikom negdje oko 2. razreda srednje škole, kad sam prešla na pisma. Volim dobiti odgovor od živog čovjeka. Često mi je pomoglo.
Pišem nakon 15 godina ponovno, istina vrlo rijetko. Poput mukice, uglavnom kad je teško, a i da pribilježim neke važne događaje. Našla sam svoje dnevnike iz srednje škole i ranih dvadesetih i pročitala stvari kojih se uopće više ne sjećam - to me motiviralo da sad zabilježim ono što bih željela pamtiti (imala sam turbulentne 4 godine, i nadam se sretnom kraju, pa se želim sjećati jednog dana kako se sve zbivalo).
Nisam pisala dnevnik kao tinejderica, ali sada bih mogla. Mogla bih pisati online dnevnik-mislim da bi mi u svakodnevnom zivotu dobro doslo da se negdje mogu sa samom sobom raspricati, hehe!
Zna li netko lijep sajt za pisanje online dnevnika???
Pisala sam dnevnike od svoje desete, jedanaeste do kraja srednje škole. Imama hrpu bilježnica i, isto ko bodulica, zadnji put kad sam probala to čitati, bilo mi je nečitljivo. Sram me što sam sve pisala, odnosno radila. Neću ih spaliti ni uništiti, ima tamo svega, od čitavog rata do momaka, susreta s mužem..ma svašta. zapakirala sam ih i pojma nemam što ću s tim. Ako ikad postanem stara baba (sve nekako sumnjam da ću uz ovaj stil života doživjeti neke silne godine:D), čitat ću ih zavaljena u stolicu za ljuljanje s lulom i travaricom u ruci. Ako otegnem papke prije, nek djeca čitaju. I pokriju se mokrim šugamanom po glavi od srama kakva im je mater bila.
Imam potrebu pisati, uvijek. Ali ne pišem ništa jer u mojj kući ne postoji mjesto koje bi bilo skriveno od pogleda, dakle sve što postoji, ONI će naći
aaa, znači to je produljena ruka dnevnika?Pišem pisma i e-mailove prijateljima. I čitam njihove. Čini mi se da sam prestala s dnevnikom negdje oko 2. razreda srednje škole, kad sam prešla na pisma. Volim dobiti odgovor od živog čovjeka. Često mi je pomoglo
pokušavala jesam u mladosti, ali nisam ostala dosljedna... valjda mi je ipak falila ova komponenta reakcije na napisano.
Da. Dnevnik ima svoju svrhu ako čovjek ima potrebu zabilježiti stvari koje baš ne bi nekom ispričao (svojevrsna psihoterapija - izbaciš to na papir ili hd da te više ne tlači). Ako trebaš odziv - pisma su bolja, a forum još i više - odmah gotovo trenutni odziv.AdioMare prvotno napisa
aaa, znači to je produljena ruka dnevnika?
pokušavala jesam u mladosti, ali nisam ostala dosljedna... valjda mi je ipak falila ova komponenta reakcije na napisano.
A ja se i danas dopisujem (povremeno i češće) s ljudima s kojima imam potrebu razmijeniti misli. To mi je bolje za stvari koje nisu za "široke mase". Tak sam nekako uputila i djecu - za prijatelje e-mail, za široke narodne mase forum, a tek kad to naučite i kad shvatite što je privatnost i kako je sačuvati, onda eventualno društvene mreže. A dnevnik - sigurno nekome dobro dođe. Ja sam s tim prestala još u srednjoj školi (iako vjerujem da te bilježnice još negdje postoje kod tate i mame u podrumu). Pitao me tata svojevremeno što da radi s tim i mojom dugogodišnjom korespondencijom s prijateljima. Rekoh - baci, ali on nije imao srca.
ja sam pokušavala pisati u osnovnoj i srednjoj školi, ali bi uvijek odustala.
nije mi to bilo nešto napeto, istresati se na papir.
jednostavnije mi je bilo izlajati se prijateljici.
Da, i ja sam pisala mnogo pisama, kao i Peterlin, ali nakon nekoliko loših iskustava kad bi netko prenesao neke privatne stvari dalje, jako sam pazila što pišem u pismima, tako da je dnevnik ostao na svom neprikosnovenom pijedestalu...
Na žalost, ja sam sve svoje dnevnike bacila... Sad bih se ispljuskala zbog toga.
Ja sam do skora mislila ovako kao Trina, čuvala ih negde. Bilo je tu svega, pisma od prijateljica, srednjoškolska prepucavanja, dnevnici, pisma moja i MMova dok je bio u vojsci.
No, letos mi je nešto kliknulo i sve sam to zapalila. Pre toga sam se zatvorila u sobu dva dana, sve pročitala, drugi dan uveče zapalila fino vatricu u dvorištu.
Nemam pojma zašto, ali na jednom mi je to postalo teret.
što se mene tiče i dnevnik i društvene mreže imaju hrpu mana, a kakva ja jesam i ako moram birati, biram dnevnik.
rado pišem, kako kaže trina valjda mi je to potreba poput druženja ili čitanja.
a što se intime tiče ne iznosim ju lako, radije ne nego da, a osobama kojima sam ju iznijela, beskrajno vjerujem.
uf, ja sam dnevnik pisala, iako ne konztinuirano, s velikim prekidima, do neke 21-22 godine. a počela sam ga pisati kad je bila serija twin peaks, pa sam se nešto uživljavala u to. prva bilježnica mi se i zvala tajni dnevnik laure palmer
prije par godina, kad sam se selila u sadašnji stan sam čitala sve te bilježnice i nije mi uopće bio neki dobar filing, totalno sam si bila glupa i blesava.
tako da mi se čini da je najbolje ovako kao visnja, sve pobacati u smeće.
ah, to... ja se sebi i za bližu prošlost činim blesava, gdje prije 20, 25 godina.nije mi uopće bio neki dobar filing, totalno sam si bila glupa i blesava.
Joj, da ne griješim dušu... Ja sam bilježila dosta toga što smo radili s djecom pa bi se to moglo smatrati svojevrsnim dnevnikom: fotografije i opis aktivnosti tipa izrada božićnih ukrasa, izrada kućice od kartonske kutije, maškare... Toga imam brdo, ali to su samo bilješke, nema nikakve intime. To mi je drago i čuvam.
i ja čuvam rokovnik gdje sam pisala svaki put kad je j cicao tijekom dana, koliko sati i koliko je trajalo. a svaki put kad je cicao sam ga vagala prije i poslije cicanja. pa su i ti brojevi zabilježeni. i tako do dohrane skoro
al to mi je skroz simpa i smiješno i to nema šanse da bacim. a ove baljezgarije uobražene tinejđerice...majko mila.
ja imam žutu malu bilježnicu u koju stavljam temperature, lijekove, terapije, dohrane klinaca i slično....
ko bi se sjetio kad dođeš kod doktora kaj je bilo, pa samo prevrtim bilježnicu i znam sve
He he he, i ja sam do preuređenja stana imala takav rokovnik, a onda sam ga zafrljila jer nemam mjesta ni za korisne stvari.i ja čuvam rokovnik gdje sam pisala svaki put kad je j cicao tijekom dana, koliko sati i koliko je trajalo. a svaki put kad je cicao sam ga vagala prije i poslije cicanja. pa su i ti brojevi zabilježeni. i tako do dohrane skoro
al to mi je skroz simpa i smiješno i to nema šanse da bacim. aove baljezgarije uobražene tinejđerice...majko mila.
I inače sam dosta furde tog tipa pobacala silom prilika u selidbama, koje djeluju kao svojevrsni filter - prisiliš se ostaviti samo jako bitno, druge stvari idu da naprave mjesta novima. Ostalo je samo ono što je kod tate i mame, a i tam čeka mene da dođem napraviti reda i pobacati sve živo. Čak sam i među klasičnim starim fotografijama napravila reda, ostavila samo nekoliko najboljih, jer inače čovjek od šume ne vidi drvo. Ont. danas je lakše voditi dnevnik i bilješke i čuvati fotografije na hard disku, zauzmu puno manje mjesta, ali onda se čovjek (tj. ja sam takva) teže rješava nekih stvari.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 15.11.2013. at 11:05
Da, takve stvari čuvam.
Slazem se...ja bih rado pisala negdje pod lozinkom samo za sebe, otvoreno i beskrajno povjerljivo. ponavljam, ima li netko link za kakav divan online dnevnik
Ne znam, sve što je online mi teško može biti beskrajno povjerljivo
počela pisati u 13oj godini i dan danas,18 godina kasnije imam cijelu hrpu rokovnika. svaka godina novi rokovnik...a sve je počelo kao školski zadatak, ali sam skužila koliko izbacim iz sebe, naučila sam se kontrolirati u nekim stvarima/životnim situacijama, naučila sam se intimi, povjerenju (jer sam bila poprilično blesavo dijete, a možda sam i danas, koje vjeruje svima već u samom startu - ružičaste naočale all the way trough)...oni su dio mene, i gdje sam išla ja, išli su i oni. nekako taj osjećaj olovke i papira mi ulijeva povjerenje, i bistri mi misli...staromodna sam...i zbog toga još uvijek uživam kad u sandučiću vidim pismo s dugog kraja svijeta, i uživam u ljepljenu markica na pismo i slanju istoga...
I ja imam zabilježen svaki podoj svog starijeg sina :rastop: Ali sve do 15 mjeseci. Bez grama.i ja čuvam rokovnik gdje sam pisala svaki put kad je j cicao tijekom dana, koliko sati i koliko je trajalo. a svaki put kad je cicao sam ga vagala prije i poslije cicanja. pa su i ti brojevi zabilježeni. i tako do dohrane skoro
al to mi je skroz simpa i smiješno i to nema šanse da bacim. a ove baljezgarije uobražene tinejđerice...majko mila.
Za mlađeg nisam znala reći pedijatrici niti otprilike koliko puta cica.
Cvijeto, nemoj baciti dnevnike, to ti je način da pokažeš roge prolaznosti.
Ja sam svoje u naletu nekog neobjašnjivog ludila SPALILA.
Sad mi je žao, radije bih da sam ih spremila negdje u neki sef, i čuvala smo za svoje oči.
Baš tako, teret.
Bilo je nekako oslobađajuće promatrati taj plamen.
Spooky...
ja pišem na web stranicu, nije dnevnik, nego bilježim fotografijom što radim (crafterica)
takođem tamo imam stvari koje moram nabaviti, sto smo radili i tak
to je nesto kao family web page
prati li neka od vas koji foto blog?
ili ima svoj?
zanimaju me radovi obicnih ljudi, amatera, ne foto profesionalaca
Ja imam blokić gdje sam bilježila trudove.
I još gore - dnevnik mazanja Elocoma.
:ina niz:
Pravi dnevnik ne pišem. Šteta.
Imam neke zapise prije trudnoće, dok sam pokušavala zatrudnjeti (dugo). Neka pisma bebi i slično. To su mi drage stvari, ali toga je tek nekoliko stranica.
Zbog opterecenosti raznim egzistencijalnim problemima pocela sam pisati dnevnik zahvalnosti prije par dana. Stvarno mi pomaze!
Cesto imam neke faze kad mi je sve crno u kojima zaboravim kako sam zapravo sretna u zivotu u odnosu na mnoge, pa si to zapisem i pokusam se prisjetiti tih stavki cim vise puta tijekom dana.
Pisem svasta;
-mali je prespavao cijelu noc
-uspijela sam si skuhat rucak prije posla
- bas smo sam se super zabavila s curama s posla preko pauze...
Sitnice koje se trudim ne uzimati zdravo za gotovo.
i ja i ja...Ja imam blokić gdje sam bilježila trudove.
Rivendell,super ideja!
Moram priznati da mi se ovo jako sviđa.
U laganoj formi, natuknice, sama sebi nacrtam srčeko ili smajlića pored nečega što me najviše razveselilo, u biti podsjetnik što se tog dana sve događalo i tek tada čovjek vidi koliko su sitnice važne u životu. Svi mi čekamo nešto veliko da se dogodi pa da damo na sva zvona no male stvari zapravo usrećuju čovjeka. I super je što se to može zapisivati u manji blokić kojeg možeš nositi u torbici i zapisivati na poslu/u tramvaju/ bilogdje.
Mislim da ću pokupiti Rivendellinu foru...
Ja imam jedan debeli rokovnik, i u njega sam pocela pisati 2005 god, mozda jednom, najvise dvaput mjesecno.. i do danas jos nisam ispunila do kraja taj rokovnik, ostalo je jos dvadesetak stranica.. isto kad citam zgrazam se i smijem na gluposti sto sam radila, a kako tek razmisljala... ima tamo i ljutnje i srece, svega.. ne pomisljam ga baciti jer u kratkim crticama u njemu je zapisan dobar dio mog zivota.. sve vazno i nevazno je u njemu.. zadnji put sam ga pisala kad sam mu isla saopciti za svog sina, pocela sam i stala nakon par recenica, nisam to imala snage dovrsiti.. mjesec dana poslije pokusala sam dovrsiti taj tekst, ali ni onda nisam mogla.. tako da je to ostala neispisana stranica, nedovrsena prica.. mislim da je to kraj mom dnevniku... Sad imam drugi, posvecen mom sinu, pisem mu pisma..i bude mi malo lakse..
I ja sam tako pisala svojoj bebici...
I bilo je lakše.
Sad kad ih pročitam podsjećaju me na tu moju iz srca nikad izgubljenju ljubav. I osjećam samo toplinu. I neku čudnu tugu, ne više onako tešku, pomiješanu s utjehom.
Rivendel, ideja je super!
Ja imam običaj pisati nadugačko i naširoko pa mi se često ne da ni počinjati. Ali ovako bi bilo super - i budem odsad!
pišem obično kad me uhvati deprakad je sve super onda slabo piskaram osim za posao
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom