neznam vise sta napraviti...vise se upce ne veselim dojenju jer svaki ali doslovno svaki put grize s te dvije pilice i sve me strah kak ce tek boljeti dok gornja tri na vidiku izbiju...
sa strahom joj dajem i svaki put strah je opravdani...viser mi nije kad pomislim na dojenje uzitak i zadovoljstvo te sreca, nego strah, tuga...
micanje u trenutku, uzvik, stiskanje zubi..nista ne pomaze...
postoji li jos neki nacin?? htjela bi dojiti barem koliko i Luku (19mj) ali ako nastavi ovako cu morati prestati...imam nisku toleranciju na bol...
luka je znao gricnuti ali ona ne gricka nego grize, stisne i vuce...i sad dok pisem mi srce nabija od same pomisli da joj moram dato jesti...![]()