Kriza srednjih godina:-)
Ovaj pojam je uglavnom vezan za mušku populaciju, ali se u zadnje vrijeme pitam nije li i mene zahvatila.
Naime, berba sam 72., znači opasno se bližim 40-ima. Moram priznati da me pomalo hvata panika.
Djeca su mi već poodrasla, stariji je već u godinama kad sam ja njega rodila, a mlađa će za koji mjesec 15.
Ne mislim više rađati pa da me djeca pomlade, a plaši me pomisao da budem mlada baka jer se još uvijek osjećam prilično nezrelo.
Sin ima curu već neko vrijeme, a ja se tješim da valjda znaju što je to zaštita.
U zadnje vrijeme primjećujem da me sve više zanimaju stvari koje su nekako bliže mlađim generacijama. Prvu tetovažu sam stavila ima negdje godinu dana, druga je pala prije neki dan, a u planu mi je i treća za koju mislim da će biti zadnja.
Srećom, pirsanje me ne zanima osim ako se ne računa neparan broj rupa na ušima.
Sve više me zanimaju izlasci, koncerti, krpice, šminka itd. Kilažu sam dovela do one od prije djece, drastično sam promijenila frizuru, jedino je muž još uvijek isti pa se šalim da ću ga zamijeniti za nekog mlađeg što je sad nekako in.
U zadnje vrijeme se stalno s kćerkom prepirem oko garderobe i kozmetike jer mi stalno nešto posuđuje, uzima i onda o tome ne vodi računa i tako...
Uvijek sam se grozila onih naprlitanih "baba" koje se furaju na neke mladice, a sad mi se čini da bi i mene netko mogao tako doživjeti.
Mislim, šminkam se skroz diskretno, ne nosim nikakvu pretjerano upadljivu garderobu, ali za razliku od prije nekoliko godina više vodim računa o sebi i općenito osjećam da moje vrijeme tek dolazi.
Ne znam je li to posljedica toga što se nisam u "mladosti" iživjela jer sam eto mlada rodila, ili je to danas normalno da žene što duže pokušavaju zaustaviti vrijeme.
Sjećam se svoje pok. mame kad je bila u mojim godinama i ne mogu vjerovati da sam i ja sad toliko "stara" iako je ona mene rodila s 33.
MM-u je sve to za sada simpatično iako primjećujem da bi on radije ostao doma na kauču nego izašao sa mnom na neku svirku, ali ipak u većini slučajeva udovolji mojim prohtijevima.
Trenutno opet ne radim pa otuda i višak energije, ali se bojim da ne pretjeram.
Zanima me ima li ovdje predstavnica moje generacije, te me zanima kako se one nose s godinama koje neumorno jure.
Naravno, i svi oni mlađi mogu dati pokoji komentar, dapače...
Nadam se da sam bila dovoljno jasna u ovim svojim promišljanjima, a i baš me zanima gdje je po vama granica dobrog ukusa što se tiče usklađivanja stanja svoga uma i svoga tijela. Može li se pri tome zastraniti?
 |
|||
Odgovori s citatom
apricot prvotno napisa
i jednom godišnje kada nas 6 frendica odemo nekamo avionom. to baš puni baterije
. I ono... tko je mjerilo "dostojanstvenog starenja", plus... mislim da je dostojanstveno starenje precijenjeno.
