Pretpostavljam da tijelo uvijek šalje znakove, ali mi ih često zanemarujemo dok ne postanu neugodnosti ili čak simptomi (govorim o stvarima kao npr. glad, umor, žeđ, loše sjedenje, loši odnosi...).
Zanimljivo je kako cijeli život mnoge žene pokušavaju kontrolirati svoje tijelo i hormone i ne slušati ga - npr. kontracepcija, hormoni u menopauzi.. i sl. Može li se onda očekivati da ćemo u trudnoći ili porodu prepoznati sve te znakove i moći se osloniti na svoje hormone i znanje svog tijela da odradi posao za koji je stvoreno? (Osobno sam u trudnoćama i porodima stvarno osjećala i kad nije bilo u redu i kad je bilo u redu, makar inače baš ne bih rekla da sam u dosluhu sa svojim tijelom a niti intuicijom, ali.....)
Netko će i dalje htjeti sve kontrolirati (makar često ne može utjecati na ishod), a netko će pokušati baš u trudnoći bolje osjetiti svoje tijelo i svoju bebu. Liječnik često može samo detektirati problem, a napraviti malo ili ništa ako s bebom nešto nije u redu (a često i nema dijagnozu već samo ukazuje na povećani rizik). Većina tih pretraga je diskutabilne korisnosti, a svaki neidealan rezultat stvara napetost kod trudnice i vodi daljnjim pretragama (tzv. prenatal scare).
Ono što bi se rizičnim trudnicama preporučilo - da paze na prehranu, tekućinu, odmor, san, kretanje - to bi bila dobra preporuka za svaku trudnicu (tako nekako piše M.Odent, ne stignem sad detaljnije, al čini mi se da smo tek načele nešto)