Možda se nekad negdje pisalo o tome ali ne mogu ništa naći.
Moja preslatka djevojčica koja će uskoro napuniti 4 oduvijek je imala karaktristiku da se jako brzo zbliži/sprijatelji s drugim ljudima/djecom.
Npr. dovoljno je jedno kinder jaje da mene pomnoži s nulom i uopće ne pita za mene. Dođe recimo moja prijateljica koju ona nije vidjela 6 mjeseci i donese joj kinder jaje, pročita joj slikovnicu i gootoovoo, ja mogu na Mars da ni ne pita za mene.
ili
Angažiramo tetu čuvalicu za večernji izlazak prvi put do sada. Dolazi cura koju je vidjela svega nekoliko puta i ja sva u brizi kao moram je uspavati da ne skuži da nas nema ali frajerica ne da je tužna već se ludo provodi s njom, zapravo stranom osobom, i uopće ne pita di su mama i tata. To je normalno?
Možda zvučim posesivno ali srce mi pukne kad vidim da me pomnoži s nulom bez razmišljanja u sekundi. I to ne toliko nama bliskih ljudi za koje mi je drago da ih voli već tako za ljude koje skoro ni ne pozna.
Imate li ili ste imali sličnih iskustava? Zašto su neka djeca takva i da li mislite da je to dobra karakteristika?